- Prof. dr. sc. Ivan Lovrinović
- Arhiva portala Epoha
Prošlo je punih pet godina od jednog mog teksta kojim sam upozorio da će nas uvođenje eura zaviti u crno. Vrijeme je nažalost pokazalo da sam bio u pravu. Svi znamo što se u međuvremenu dogodilo i kako nam je danas i kakve nam je sve ‘blagodati’ donio euro te kojom brzinom prazni naše novčanike. Plenković i Vujčić moraju odgovarati za svoje postupke.
Ovom prigodom želim vas podsjetiti na tu moju vrlo bitnu objavu koja je ujedno bila i upozorenje vladajućima da dobro razmisle o odlukama koje donose, a koje izravno utječu na sudbinu naše države i našeg naroda. Evo što sam napisao prije punih pet godina, želeći upozoriti vladajuće da ne srljaju s riskantnim odlukama po sve nas. No, na moju veliku žalost nitko od njih nije poslušao moj dobronamjeran savjet. Danas imamo to što imamo. Zavijeni smo u crno, a zna se tko je odgovoran za to…
Plenković – Opasni eksperimentator
On je uvjeren da bi brzim uvođenjem eura sve svoje brige prebacio na svoje mentore u Bruxellesu i Frankfurtu. Nema svoje valute pa neće imati niti brige za ekonomiju. Ako se pojavi značajan problem, on će ga adresirati na Bruxelles. U to ga dodatno guraju banke i uvoznici, jer jedino njima to odgovara. Nastradali bi svi ostali što bi se ogledalo u padu realne kupovne moći plaća, mirovina i rastu cijena. Tko ne vjeruje neka pita Nijemce, Talijane ili Slovence.
Prisjetimo se kako je nedavno ponavljao da je šteta što već nismo u eurozoni, jer bismo imali pristup neograničenoj likvidnosti Europske središnje banke. On ne zna ili ne želi znati da svaka središnja banka ima neograničenu likvidnost u svojoj valuti, jer je sama stvara.
Prisjetimo se enormnih intervencija FED-a ili ECB-a ili Bank of England koje su bankama od 2008. godine nadalje pa i u vrijeme korone odobravale besplatne kredite u povijesno najvećim iznosima. Odakle središnjim bankama toliki novac? Već je rečeno: same ga stvaraju običnom odlukom i upisom na žiro račun banaka. To stvaranje novca običnom igrom pisanja, odnosno potezom pera mnogima nije jasno, jer je ljudskom umu neshvatljivo da se novac može tako stvoriti. Svi znamo da svaku kunu, dolar ili euro moramo zaraditi radom, a središnja banka ne mora. Stvara novac ni iz čega.
Zašto to onda ne radi i Hrvatska narodna banka? To je pravo pitanje. Ako bi HNB prihvatio takvu praksu, onda bi sve više u upotrebu stavljao kunu, jer nam treba domaća valuta, a to oni upravo ne žele. Time bi se širila upotreba kune i jačao monetarni suverenitet. E, tu leži opasnost. Što je veća monetarna neovisnost, manje smo ovisni o Bruxellesu i možemo upravljati kamatnom stopom i tečajem kao ključnim polugama upravljanja ravnotežom u gospodarstvu. To je upravo naglasio nobelovac Stiglitz prije nekoliko dana upozoravajući na pogubnost Plenkovićeve težnje za brzim uvođenjem eura.
Tako to radi čovjek kada je svoj na svome. Sluge rade drugačije; oni žele funkcionirati u sustavu ovisnosti i prema nalozima nadređenih koje moraju provesti. Oni nemaju niti viziju niti vjeru u svoj narod i svoju državu.
Neovisnost neke zemlje je puka formalnost ako izgubi svoju valutu i ako njenom akumulacijom upravljaju stranci. Svima nam je odmah pred očima primjer Grčke, a Italija će biti slijedeća koja će zaljuljati eurozonu i euro i to nažalost ubrzo.
Banke u Hrvatskoj imaju imovinu 400 milijardi kuna, a s 90% od toga (360 milijardi) upravljaju stranci Oni u ukupnim izvorima sredstava banaka u HR imaju danas oko mizernih 20 milijardi kuna. Deviznim rezervama od 16 milijardi eura u cijelosti upravljaju strane banke, jer se one nalaze u inozemstvu.
Strane banke upravljaju s oko 105 milijardi kuna imovine obveznih mirovinskih fondova koji su svi u njihovu vlasništvu. Dakle, imamo privatiziran mirovinski sustav. Kada tome dodamo imovinu ostalih financijskih institucija, onda se može reći da strane banke upravljaju neposredno ili posredno s oko 600 milijardi kuna naše imovine.
Može li drugačije? Naravno da može. U bankama imamo oko 200 milijardi kuna domaće štednje, 105 milijardi kuna u II stupu može biti pod našim upravljanjem, a devizne rezerve mogu se dijelom koristiti za rješavanje gorućih problema i dugova države. To je ta nova politika i smjer kojim želimo ići. Moramo imati najmanje 50% banaka u domaćem vlasništvu.
No, ono što je najvažnije – kuna mora ostati naša jedina valuta. Nitko se nije razvio na tuđoj valuti, a posebno na valuti koja nema svoju državu poput eura. Zato je suludi Plenkovićev plan brzog uvođenja eura nešto najopasnije što bi nam se moglo dogoditi i zbog toga on mora izgubiti izbore. Drugačije ga neće zaustaviti. SDP također želi uvođenje eura pa je jedina opcija za građane da nas masovno podrže u našoj čvrstoj odluci da branimo kunu, upravljamo svojom štednjom i budemo svoji na svome.
Pogledajmo s druge strane Mađarsku, Češku, Poljsku, Bugarsku Dansku, Švedsku – imaju svoje valute i nitko od njih niti ne spominje, a kamoli da žuri s uvođenjem eura. Zašto? Zato što njihove vlade i središnje banke koriste svoje valute za svoja gospodarstva, a ne protiv njih kao u slučaju Hrvatske. I za kraj. Njemačka u međunarodnoj trgovini ima suficit s oko 140 zemalja. Jedine dvije europske zemlje koje imaju suficit u trgovini s Njemačkom su Mađarska i Češka!!! Treba li više išta objašnjavati.
Plenković je opasan eksperimentator i igra se sa sudbinom našeg gospodarstva, države i naroda. Zato i ne mari što mu je ekonomski program komedija, jer mora nešto pokazati. Pravi ekonomski program za Hrvatsku imaju njegovi mentori, a on se godinama za nas pokazuje pogubnim.
