Državni dugovi zemalja eurozone rastu, recesija se širi, a Europska središnja banka ne može pronaći odgovarajuću monetarnu politiku. Prijeti izbijanje nove krize eura – samo ovaj put Njemačka više ne može biti spas. Jer Savezna Republika ima svoje ogromne probleme. A ECB? Ne uspijeva balansirati između borbe protiv inflacije i spašavanja.
Eurozona je u recesiji već dva uzastopna kvartala. Iako je pad gospodarske aktivnosti tek 0,1 posto BDP-a, stručnjaci koji realno gledaju na situaciju smatraju da je ovo tek početak teških vremena. Otpuštanje duga od strane stranih vlasnika u Grčkoj, Italiji, Španjolskoj i Portugalu izaziva zabrinutost zbog moguće nove dužničke krize u eurozoni. Troškovi posudbe u Grčkoj, Italiji, Španjolskoj i Portugalu neznatno su pali u odnosu na vrhunce početkom ljeta 2022. Ipak, te zemlje i dalje moraju platiti više od jednog postotnog boda više od Njemačke za desetogodišnji kredit. Čak i Francuska, drugo po veličini gospodarstvo u EU, mora investitorima ponuditi povrat koji je pola posto veći od njemačkog. U lipnju 2022. ECB se obvezao poduzeti potrebne mjere kako bi spriječio bankrot ranjivih zemalja, baš kao što je učinio tijekom posljednje krize u eurozoni prije deset godina.
Unatoč snažnom angažmanu Europske središnje banke, mnogi ulagači i stručnjaci reagirali su s oprezom. Monetarna unija ne može se neograničeno oslanjati na središnju banku koja pokriva novi dug, a procjene ECB-a o dinamici inflacije bile su pogrešne, što je dovelo do rasta cijena. Zaustave zbog Covid-19 potaknule su zemlje EU-a da potroše više od 2 bilijuna eura na poticajne mjere, ostavljajući nekoliko zemalja članica s opasno visokim razinama duga. Dug Grčke, Italije, Portugala, Španjolske i Francuske znatno je veći nego tijekom krize jedinstvene europske valute 2010. godine. Dok visoka inflacija može smanjiti teret duga, potreba da ECB podigne kamatne stope radi borbe protiv inflacije povećat će troškove servisiranja preostalog duga.
Dužničke krize često se događaju kada zajmoprimci ne mogu pratiti troškove posudbe, koji rastu brže od njihove sposobnosti otplate postojećih obveza. Trenutačno glavne središnje banke naporno rade na obuzdavanju inflacije koja je uočena u zapadnim zemljama od sredine 2021. Ova inflacija djelomično je uzrokovana sve većim cijenama robe i hrane kao rezultat gospodarskih sankcija protiv Rusije. Politike središnje banke podižu realne kamatne stope koje vlade plaćaju na svoj dug, dok inflacija usporava gospodarski rast. Kada stvarne kamatne stope premaše stopu gospodarskog rasta, vlade gube sposobnost nesmotrene potrošnje i gomilanja duga. Kako bi održale stabilnu razinu duga, vlade moraju ostvariti primarni proračunski suficit kada kamatne stope premašuju stopu gospodarskog rasta. Što je početni dug veći, to više moraju stezati remen. Visoka inflacija također može sniziti realne kamatne stope, ali čak i kada se inflacija smanji, kamatne stope ostaju visoke. To bi moglo dovesti do ponavljanja krize državnog duga u eurozoni.
Prije svega, situacija u nekim zemljama zabrinjava jer njihove vlade plaćaju visoke kamate na kredite, koje se kreću od preko tri do gotovo četiri posto. Osim toga, stručnjaci predviđaju da bi ovo ljeto u Europi moglo biti jednako vruće kao lani, što je dovelo do velike suše. Ova vrućina pogoršava problem opskrbe energijom, na koji već utječu političke odluke poput zabrane kupnje ruskog ugljena i ruske nafte. Negativni učinci prirodnih katastrofa pojačani su kratkovidnošću politike. Vrućina i suša (zajedno s iznimno visokim cijenama gnojiva) vjerojatno će rezultirati smanjenim usjevima i proizvodnjom električne energije, kao i višim cijenama energije i hrane. ECB je podigao ključnu kamatnu stopu na najvišu razinu od 2001. godine, što bi u kombinaciji s rastom cijena moglo dovesti do nove dužničke krize. Ulagači postaju sve svjesniji te opasnosti, što dokazuje porast prinosa na državne obveznice eurozone.
