Piše Pepe Escobar:

Sjedište Euroazijske ekonomske komisije (EEZ) u Moskvi, povezano s Euroazijskom ekonomskom unijom (EAEU), nedvojbeno je jedno od najvažnijih čvorišta multipolarnog svijeta u nastajanju.

Tamo me primio ministar integracije i makroekonomije Sergey Glazyev – s kojim je The Cradle prethodno detaljno razgovarao – za ekskluzivnu, proširenu raspravu o geoekonomiji multipolarnosti.

Glazyevu se pridružio njegov glavni ekonomski savjetnik Dmitry Mityaev, koji je također tajnik Vijeća za znanost i tehnologiju Euroazijske ekonomske komisije (EEC). EAEU i EEZ čine Rusija, Bjelorusija, Kazahstan, Kirgistan i Armenija. Grupa je trenutno uključena u uspostavljanje niza sporazuma o slobodnoj trgovini sa zemljama od zapadne do jugoistočne Azije.

Naš razgovor je bio nenapisan, slobodan teče i izravno na stvar. U početku sam predložio neke teme za razgovor koje se vrte oko rasprava između EAEU-a i Kine o dizajniranju nove valute temeljene na zlatu/robi koja bi zaobišla američki dolar, i kako bi bilo realno moguće imati EAEU, Šangajsku organizaciju za suradnju (SCO), i BRICS+ usvojiti isti dizajn valute.

Glazyev i Mityaev bili su potpuno iskreni i postavljali su pitanja i o globalnom jugu. Koliko god iznimno osjetljiva politička pitanja trebala ostati neslužbena, ono što su govorili o putu prema multipolarnosti bilo je prilično otrežnjujuće – zapravo realpolitičko.

Glazyev je naglasio da EEZ ne može tražiti od zemalja članica da usvoje specifične ekonomske politike. Postoje doista ozbiljni prijedlozi o dizajnu nove valute, ali konačna odluka ostaje na čelnicima pet stalnih članica. To implicira političku volju – u konačnici će ju projektirati Rusija, koja je odgovorna za više od 80 posto trgovine EAEU.

Sasvim je moguće da bi novi zamah mogao doći nakon posjeta kineskog predsjednika Xi Jinpinga Moskvi 21. ožujka, gdje će održati detaljne strateške razgovore s ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom.

Što se tiče rata u Ukrajini, Glazyev je naglasio da Kina, kako stoji, dobro profitira, budući da njeno gospodarstvo nije sankcionirano – barem ne još – od strane SAD-a/EU, a Peking kupuje rusku naftu i plin po znatno sniženim cijenama. Sredstva koja Rusi gube prodajom energije EU-u morat će se nadoknaditi predloženim plinovodom Power of Siberia II koji će ići od Rusije do Kine, preko Mongolije – ali to će potrajati još nekoliko godina.

Glazyev je skicirao mogućnost da se slična rasprava o novoj valuti odvija unutar Šangajske organizacije za suradnju (SCO) – no prepreke bi mogle biti još jače. Još jednom, to će ovisiti o političkoj volji, u ovom slučaju Rusije i Kine: zajedničkoj odluci Xija i Putina, s ključnim doprinosom Indije – i kako Iran postaje punopravni član, također energetski bogati Teheran.

Ono što je za sada realno je povećanje bilateralne trgovine u njihovim vlastitim valutama, kao u slučajevima Rusija-Kina, Rusija-Indija, Iran-Indija, Rusija-Iran i Kina-Iran.

U biti, Glazyev ne vidi da Rusija pod strogim sankcijama preuzima vodeću ulogu u uspostavi novog globalnog financijskog sustava. To bi moglo pasti na teret kineske Globalne sigurnosne inicijative. Čini se da je podjela na dva bloka neizbježna: dolarizirana zona – s ugrađenom eurozonom – za razliku od većine Globalnog Juga s novim financijskim sustavom i novom trgovinskom valutom za međunarodnu trgovinu. Na domaćem planu, pojedinačne će nacije nastaviti poslovati u svojim nacionalnim valutama.

Put do ‘deoffshorizacije’

Glazyev je oduvijek bio žestoki kritičar Ruske središnje banke i izrazio je svoje sumnje – ponavljajući svoju knjigu Posljednji svjetski rat. Ne prestaje naglašavati da je američka obrazloženje nanijeti štetu ruskom gospodarstvu na svim frontama, dok motivi Ruske središnje banke obično pokreću “ozbiljna pitanja”.

Rekao je da je dosta detaljnih prijedloga za preusmjeravanje Središnje banke poslano Putinu, ali nije bilo naknadnih koraka. Također je evocirao iznimno delikatnu temu korupcije u koju su upleteni ključni oligarsi koje, iz nedokučivih razloga, Kremlj nije zaobišao.

Glazjev je godinama upozoravao da je neophodno da Moskva rasproda devizna sredstva smještena u SAD-u, Britaniji, Francuskoj, Njemačkoj i drugima, što je kasnije završilo oslobađanjem sankcija Rusiji.

Ta je imovina trebala biti zamijenjena ulaganjima u zlato i druge plemenite metale; zalihe visokolikvidnih vrijednosti robe; u vrijednosnim papirima država članica EAEU, SCO i BRICS; te u kapitalu međunarodnih organizacija s ruskim sudjelovanjem, kao što su Euroazijska razvojna banka, Međudržavna banka CIS-a i Razvojna banka BRICS-a.

Čini se da je Kremlj barem sada potpuno svjestan važnosti širenja infrastrukture za potporu ruskom izvozu. To uključuje stvaranje međunarodnih burzovnih tržišta za trgovinu ruskim osnovnim dobrima unutar ruske jurisdikcije i u rubljima; te stvaranje međunarodne prodajne i servisne mreže za rusku robu visoke dodane vrijednosti.

Za Rusiju, kaže Glazyev, ključni izazov u monetarnoj politici je modernizacija kredita. A kako bi se spriječio negativan utjecaj inozemnih financijskih izvora, ključna je domaća monetizacija – “uključujući ekspanziju dugoročnog i srednjoročnog refinanciranja poslovnih banaka prema obvezama proizvodnih poduzeća i ovlaštenih državnih tijela. Također je preporučljivo dosljedno zamjenjivati ​​inozemna zaduživanja banaka i poduzeća pod kontrolom države domaćim izvorima kredita.”

Dakle, imperativni put do Rusije, sada na snazi, je “deoffshorizacija”. Što u suštini znači oslobađanje od “superkritične ovisnosti svojih reprodukcijskih kontura o anglosaksonskim pravnim i financijskim institucijama”, nešto što za sobom povlači “sustavne gubitke ruskog financijskog sustava samo na razlici u profitabilnosti između posuđenog i plasiranog kapitala” .”

Ono što je Glazyev više puta naglasio jest da sve dok nema reforme Ruske središnje banke, svaka ozbiljna rasprava o novoj valuti koju je usvojio Globalni jug suočava se s nepremostivim izgledima. Kinezi, snažno povezani s globalnim financijskim sustavom, mogli bi imati nove ideje sada kada je Xi Jinping, zvanično i bez presedana, definirao hibridni rat protiv Kine koji su izazvale SAD onakvim kakav jest, i imenovao imena: to je Američka operacija.

Ono što se čini kristalno jasnim jest da će put prema novom financijskom sustavu koji su u biti osmislile Rusija i Kina, a prihvatili golemi dijelovi globalnog juga, ostati dug, kamenit i iznimno izazovan. Rasprave unutar EAEU-a i s Kinezima mogu se ekstrapolirati na SCO, pa čak i prema BRICS+. Ali sve će ovisiti o političkoj volji i političkom kapitalu koji zajednički koriste rusko-kinesko strateško partnerstvo.

Zato je Xijev posjet Moskvi sljedeći tjedan tako ključan. Čini se da je vodstvo Moskve i Pekinga, sinkronizirano, sada potpuno svjesno hibridnog rata na dvije fronte koji je pokrenuo Washington.

To znači da njihovo strateško partnerstvo s ravnopravnim konkurentima – krajnje prokletstvo za Carstvo pod vodstvom SAD-a – može napredovati samo ako zajednički provedu kompletan skup mjera: od primjera meke moći do produbljivanja trgovine i trgovine u vlastitim valutama, valutna košarica i nova rezervna valuta koja nije talac Bretton Woods sustava koji legitimizira zapadni financijski kapitalizam.