Dva su glavna puta do moguće financijske krize u SAD-u. Takva bi kriza bila međunarodna zbog financijske dominacije SAD-a i zapleta globalizma, što je bila velika pogreška za čovječanstvo.

Jedan put do krize je trenutna politika Federalnih rezervi podizanja kamatnih stopa. Ova politika slijedi mnoge godine nominalnih kamatnih stopa blizu nule i negativnih realnih kamatnih stopa. 

Tijekom ovih mnogo godina financijska imovina koju su banke akumulirale u svojim bilancama, kao na pr B. Obveznice, niske kamatne stope. Kada središnja banka (Savezne rezerve) podigne kamatne stope, vrijednosti financijskih instrumenata s niskim prinosom padaju, uzrokujući smanjenje strane imovine u bilancama banaka, ali ne i strane obveze. 

Stoga politika središnje banke vodi banke prema nelikvidnosti. Kada deponenti shvate da bi njihovi depoziti mogli biti zamrznuti na neko vrijeme ili izgubljeni ako prijeđu 250.000 USD, kao što je slučaj s mnogim korporativnim platnim listama i nekim osobnim računima, povucite svoje depozite. 

Banke ne mogu podmiriti povlačenja jer je njihova imovina obezvrijeđena u odnosu na depozite i jer cijene problematične imovine nastavljaju padati dok prodaju amortiziranu imovinu kako bi pokrile povlačenja. 

Imovina banke Silicon Valley bila je pod velikim udjelom u američkim trezorskim obveznicama s niskim prinosom, čija je vrijednost pala jer je Federalna rezerva povećala kamatne stope. Druge dvije banke postale su žrtve kriptovaluta koje su previše volatilne za bilancu banke. ako prodaju oslabljenu imovinu kako bi pokrili povlačenja. 

Imovina banke Silicon Valley bila je pod velikim udjelom u američkim trezorskim obveznicama s niskim prinosom, čija je vrijednost pala jer je Federalna rezerva povećala kamatne stope. Druge dvije banke postale su žrtve kriptovaluta koje su previše volatilne za bilancu banke. ako prodaju oslabljenu imovinu kako bi pokrili povlačenja. 

Imovina banke Silicon Valley bila je pod velikim udjelom u američkim trezorskim obveznicama s niskim prinosom, čija je vrijednost pala jer su Federalne rezerve povećale kamatne stope. Druge dvije banke postale su žrtve kriptovaluta koje su previše volatilne za bilancu banke.

Kako propast triju američkih banaka ne bi izazvala opću paniku, najavljeno je da će središnja banka svim bankama osigurati dovoljno gotovine za podizanje te da će svi depoziti biti osigurani, čak i ako su veći od te osigurane svote. Ovo bi trebalo spriječiti paniku.

Međutim, ako središnja banka nastavi dizati kamate, više kamate će još više banaka gurnuti u stečaj. Središnje banke griješe kao i svi drugi. U Europi, Credit Suisse, velika međunarodna banka, ima problema, ali Europska središnja banka upravo je najavila povećanje kamata.

Drugi put do krize su trilijuni dolara u derivatima koje drži pet velikih američkih banaka, čije su operacije međunarodne. Prema objavljenim izvješćima, pet najvećih banaka ima 188 trilijuna dolara izloženosti derivatima. Taj iznos daleko premašuje kapitalnu bazu banaka. Nitko ne zna koliki je rizik kod ovih derivata. Ali iznos u dolarima mnogo je veći nego 2008., pa postoji potencijal za goru krizu. Dovoljna je jedna pogreška trgovca obveznicama u velikoj instituciji da izazove krizu.

Kriza derivata iz 2008. (koja se polako razvijala 2006. i 2007.) uslijedila je nakon ukidanja Glass-Steagallova zakona 1999., koji je 66 godina otkako je donesen 1933. spriječio financijske krize. Zagovornici ukidanja tvrdili su da se “financijska tržišta sama reguliraju i ne trebaju regulatore za postavljanje pravila”. Nisu bili u pravu, pokazalo se 9 godina kasnije.

Glass-Steagallov zakon razdvojio je komercijalno od investicijskog bankarstva. Komercijalne banke, uzimajući depozite i dajući zajmove na njih, nisu se mogle upustiti u rizičnije i špekulativnije pothvate od investicijskih banaka, koje su tada kapitalizirale na osobnom bogatstvu svojih partnera. Time je komercijalnim bankama onemogućeno špekulirati novcem štediša. Opoziv Glass-Steagallove odredbe omogućio je komercijalnim bankama da koriste depozite deponenata umjesto vlastitog novca kako bi se ponašale kao investicijske banke. Na taj su način velike komercijalne banke koje su “prevelike da bi propale” stekle ogromnu izloženost derivatima. Bez razumijevanja banaka, agencija za ocjenu ili regulatora, derivativni rizici eksplodirali su u krizi 2008.

Javnost je bila uznemirena zbog napora spašavanja. Rezultat je bio Dodd-Frankov zakon, koji su političari, ekonomisti i financijski mediji pogrešno predstavili kao rješenje problema nastalog ukidanjem Glass-Steagallova zakona. Ali to nije bilo rješenje. Dodd-Frank stvorio je novi problem. Ono što je Dodd-Frankov zakon “popravio” bilo je sprječavanje spašavanja poreznih obveznika. Umjesto toga, trebalo bi postojati bail-ins. To znači da se banke koje upadnu u probleme mogu spasiti tako što će im biti dopušteno zaplijeniti novac štediša. Drugim riječima, Dodd-Frankov zakon stvorio je snažan poticaj za napad na posrnule banke. Banka u problemima ne mora nužno značiti niti dovesti do propasti banke. Ali zbog Dodd-Frankovog zakona, štediše ne mogu preuzeti rizik, pa povlače svoja sredstva i dovode banku do propadanja.

Ukratko, manje konzervativne i razborite banke koje su uložile u “sigurnu” imovinu poput američkih državnih obveznica izložene su riziku od bankrota. Veće banke s velikom izloženošću derivatima samo su jedna pogreška trgovca obveznicama od eksplozije financijskog sustava. Kriza iz 2008. i potencijal za nove krize počivaju isključivo na opozivu Glass-Steagalla i smrti Frank-Dodda. Imamo posla s potpunim neuspjehom obavještajnih podataka od strane američke vlade i ekonomista. Vaš rad ima potencijal srušiti postojeći financijski sustav u svijetu. Bilo je to djelo idiota.

Pitanje je, naravno, je li to prava glupost ili zavjera čiji je cilj srušiti financijski sustav kakvog poznajemo kako bi nas “spasili” lansiranjem digitalne valute središnje banke? Hoćemo li prijeći s onoga što je ostalo od demokracije i samouprave na totalnu tiraniju?

Studija otkriva da se 200 američkih banaka suočava s istim rizikom kao i one koje su uništile banku Silicijske doline. Više kamatne stope Federalnih rezervi uništavaju solventnost banaka. No, američka središnja banka nije odustala od svoje katastrofalne politike, a Credit Suisse prijeti bankrot, središnja banka EU-a podigla je kamatne stope! Da, ljudi su glupi. Ali jesu li toliko glupi? Može li biti da je ovo učinjeno namjerno kako bi se proveo tajni plan kao što je B. digitalna valuta?