Sljedeća dužnička kriza eurozone je na pomolu, jer Francuska već prijavljuje gigantski proračunski deficit.
107 milijardi eura samo u prvoj polovici 2026.: Francusko ministarstvo financija objavljuje zastrašujuće visok proračunski deficit koji premašuje čak i najpesimističnija očekivanja. Francuska je, međutim, jedan od glavnih stupova Eurosustava. Nazire li se ovdje nova kriza dugova u europodručju? Spirala zaduživanja nezaustavljivo se vrti ne samo u Francuskoj.
U nastavku slijedi izjava Petera Boehringera, glasnogovornika za europsku politiku zastupničkog kluba AfD-a u Bundestagu:
„Ovo novo francusko državno zaduživanje, zajedno s regionalnim i lokalnim zaduživanjem, prema procjeni za cijelu 2026. godinu dosegnut će nevjerojatnih osam posto francuskog gospodarskog učinka. Poznato je da poslovni temelj eura dopušta najviše tri posto godišnje kao apsolutnu gornju granicu. Nažalost, to danas postoji samo formalno – jer Europska komisija već 23 godine više ne provodi poštivanje pravila iz Maastrichta.
S velikom sigurnošću čak ni u ovom aktualnom ekstremnom slučaju neće biti dovršen nikakav postupak zbog kršenja ugovora koji bi Francuskoj nametnuo stegu, iako ponašanje francuskog premijera, a ujedno bivšeg ministra financija Lecornua, te njegova pokrovitelja Macrona ima potencijal gurnuti europodručje u novu dužničku, a time i obvezničku krizu. Kamatna stopa na francuske državne obveznice već je prije nekoliko dana dosegnula opasnu razinu od 4 posto, što dodatno pogoršava probleme s kamatama na dug.“
Zastupnički klub AfD-a u Bundestagu od 2017. godine u brojnim se prijedlozima izjašnjavao protiv zajedničkih instrumenata odgovornosti europodručja kako bi zaštitio Njemačku od posljedica takve neodgovorne politike južnoeuropskih zemalja, ali i Francuske. Nažalost, stvarne, pa čak i prave „euroobveznice” Europske komisije, primjerice u svrhu financiranja mjera povezanih s koronom, CO₂ i ratom u Ukrajini, danas su postale stalni dokaz institucionaliziranog kršenja prava u EU.
Međutim, Njemačka danas više nije, kao u pred-eurovremenu, uzor stabilnosti – upravo suprotno. Od otprilike 2010. godine, pojačano od 2020., a sada pod vladom crno-crvene koalicije dodatno dramatično ubrzano, vlada Merza i Klingbeila oponaša iznimno loš francuski primjer: obje zemlje sve više vode neodrživa državna gospodarstva financirana zaduživanjem i temeljena na socijalističkom, neproduktivnom centralnom planiranju.
U objema zemljama za ekstremno zaduživanje odgovorne su i iste dominantne proračunske stavke: sve veći izdaci za naoružanje, troškovi „CO₂ religije” i iz toga proizašle energetske subvencije – u Francuskoj manji nego kod nas zbog nuklearne energije –, vlastitim djelovanjem uzrokovani rastući deficiti socijalnih osiguranja te, naravno, vrlo opterećujući troškovi imigracije, kao i eksplozivni izdaci za kamate kao izravna posljedica prezaduženosti.
Koliko je i po ovom pitanju njemačko stanovništvo slabo informirano pokazuje činjenica da u početku nijedan jedini državno blizak, a time i notorno proeuropski orijentiran medij nije smatrao potrebnim čak ni spomenuti udarnu vijest iz Pariza. Samo je nekoliko alternativnih medija izvještavalo o tome: „Tichys Einblick”, primjerice, s pravom govori o „bljeskovima na horizontu nadolazeće nove krize dugova eura”, koja ovaj put neće biti uzrokovana privatnim tržištima nekretnina ili financijskim tržištima, nego samim državama dužnicima.
Odgovorni za protekla desetljeća, od Junckera i Merkel, već su otišli s političke scene. Današnji zaduživanjem opijeni akteri njemačko-francuske osovine također će 2027. politički biti na kraju: Lecornu jednako kao i Merz i Klingbeil; Macron jednako kao i Steinmeier. Njihov moto uvijek je bio, i ostao do samog kraja: „Après nous le déluge” – „Poslije nas potop”. Svojim nasljednicima u vladama ostavit će hrpu ruševina.”
