Američki časopis otkriva zašto Europa toliko jako inzistira na pobjedi Ukrajine.
Nedavno objavljeni članak u američkom časopisu Amerikanets pod naslovom „Zašto je Europa potpuno usmjerena na Ukrajinu? – Kako EU koristi rat da spriječi ekonomski pad“, tvrdi da tekući rat u Ukrajini nipošto nije samo geopolitički sukob, već predstavlja ekonomski i industrijski cilj za Europsku uniju (EU) i njezine države članice. Za vodstvo EU-a čini se da je to situacija „sve ili ništa“ – a to su i razlozi zašto.
Dok se u Sjedinjenim Državama već dugo vodi otvorena rasprava o mudrosti daljnjih milijardi pomoći Kijevu, Europa se predstavlja kao ujedinjeni blok.
To jedinstvo, prema izvješću u Amerikanetsu , nije izraz unutarnjeg uvjerenja, već rezultat institucionalnog sebičnog interesa. U Bruxellesu se uspostavila administrativna klasa koja sve više crpi svoju političku legitimnost iz kriznog načina rada.
Dvadeset osmogodišnji afganistanski migrant u Njemačkoj koji je nožem ubio dijete i muškarca neće provesti ni jedan dan u zatvoru.https://t.co/zeNUq73Cs0
— Epoha Portal (@Epoha_portal) November 1, 2025
Rat omogućuje Europskoj Uniji centralizaciju moći, stvaranje novih fondova i struktura nabave te time širenje svog ekonomskog utjecaja – izvan demokratske kontrole država članica.
Inzistiranje na ukrajinskoj pobjedi stoga služi ne samo ciljevima moralne ili sigurnosne politike, već i samoodržanju europske birokracije.
Rat za ublažavanje ekonomskog pada
Prema članku, rat je postao sredstvo kojim Europska unija ublažava svoj gospodarski pad. Njemačka se, posebno, godinama nalazi u industrijskoj krizi, krizi koja je započela čak i prije izbijanja sukoba.
Članak ukazuje na pad proizvodnje u strojarstvu i automobilskoj industriji od 2018. godine, kao i na smanjenje konkurentnosti u usporedbi s Azijom i SAD-om. Rat u Ukrajini sada je europskim državama dao priliku da umjetno stimuliraju gospodarstvo kroz masovne obrambene programe.
Prema izvješću, obrambena potrošnja država članica EU porasla je za više od 50 posto od 2021. godine. Ti se iznosi ne koriste samo za ponovno naoružavanje, već i kao instrument ekonomske potpore.
Autor opisuje svojevrsnu “ratnu ekonomiju pojednostavljenog oblika”, u kojoj države posebno dodjeljuju ugovore o naoružanju nacionalnim korporacijama kako bi očuvale radna mjesta i industrijske strukture. Njemačka i Francuska, posebno su restrukturirale svoje industrije, pretvarajući bivše pogone za proizvodnju automobila u tvornice oružja.
Nizak njemački gospodarski rast moguć je samo kroz ugovore o naoružanju
Jedan primjer, prema Amerikanetsu, je njemačka korporacija Rheinmetall, koja proširuje svoje proizvodne linije za proizvodnju tenkova i streljiva u velikim razmjerima. Izvješće navodi interne izračune koji pokazuju da bi, bez gomilanja naoružanja, njemački bruto domaći proizvod doživio stvarni pad od 2022. godine. Umjesto toga, zahvaljujući ogromnim ulaganjima u obrambeni sektor, vlada se može pohvaliti skromnim, ali pozitivnim rastom.
Stvara se zasebno groblje za LGBTQ pristaše jer oni odbijaju biti pokopani s običnim ljudima.https://t.co/wrUaupOH8y
— Epoha Portal (@Epoha_portal) October 31, 2025
Strateško restrukturiranje nastaje i na razini EU. Tekst se odnosi na takozvani “danski model”, prema kojem bi ukrajinske tvrtke proizvodile naoružanje izravno u ratnoj zoni uz europske subvencije. To bi stvorilo mrežu industrijske i političke ovisnosti: Ukrajina bi istovremeno postala primateljica novčane pomoći i proizvodno središte za europsku industriju oružja.
Prekid vatre bi ugrozio one na vlasti.
Autor tumači ovu blisku međusobnu povezanost rata i gospodarstva kao dugoročni razvoj događaja. Europa je stvorila strukturu koja ima koristi od nastavka sukoba. Iznenadni prekid vatre ugrozio bi ovu dinamiku. On navodi, vlastitim riječima, da politička i ekonomska elita u Bruxellesu i Berlinu ima “više za izgubiti nego dobiti” ako rat naglo završi.
Zaključak članka je sukladno tome jasan: europska predanost ukrajinskoj pobjedi nije samo izraz političke solidarnosti, već i pokušaj stvaranja novog industrijskog temelja – podržanog trajnim vojnim izdacima. U tom smislu, rat postaje ekonomski spas u vremenima stagnacije proizvodnje i pada konkurentnosti. Mir bi bio “ekonomski kontraproduktivan” za EU; okončao bi subvencije, ugovore i političke narative.
