Što se iza priče o Venezueli doista pokušava postići?, piše Andrija Klarić.
U ovoj epizodi razgovarao sam s Thierryem Laurentom Pelletom (ekonomist) o tri teme koje su u medijima često “jedna rečenica i naslov”, a u pozadini imaju puno širu geopolitičku i financijsku logiku: Venezuela, Iran i Grenland. Pellet nudi vrlo konkretnu tezu: Trump, po njemu, koristi krize kao instrument pregovaranja (“slon u staklani”), ali cilj nije ono što se servira publici, nego lanac opskrbe, kontrola trgovinskih pravaca i prebacivanje odgovornosti na druge aktere.
1) Venezuela: “narkoterorizam” kao povod, a prava meta – Kina i trgovina u Južnoj Americi
Pellet kaže da se dio medija zakačio za narativ “nafta”, drugi za “narkoterorizam”, ali da se time promašuje glavna poruka: signal Kini da je Južna Amerika američka sfera i da se želi otežati/obuzdati kineski utjecaj kroz infrastrukturu i trgovinu.
On odmah ide u detalje koji mu služe kao argument: navodi da je venezuelanska nafta “vrlo niske kvalitete” te da je njezina eksploatacija skupa, pa priča “Trump ide po venezuelansku naftu” po njemu nema ekonomsku težinu kakvu joj mediji daju.
Ključna točka u njegovom okviru je kineska inicijativa Pojas i put (BRI) u Južnoj Americi: Kina ulaže u infrastrukturu koja skraćuje vrijeme i trošak transporta (zaobilazak uskih grla i čekanja poput Panamskog kanala). Pellet tvrdi da se iza “krize” skriva rat oko logistike i troškova opskrbnih lanaca.
“Nije o nafti, nego o trgovini… porukama Kini.”
U tom kontekstu spominje i političke reakcije država regije (npr. Meksiko, Kolumbija) koje, u njegovom opisu, ne žele da ih se gura u frontalni sukob s Kinom – jer “poslovanje s Kinom” mnogima već jest realnost.
2) City of London, offshore i “shadow banking”: tvrdnje koje traže hladnu glavu
U razgovoru otvaramo i osjetljiv sloj: Pellet govori o bankarstvu u sjeni i ulozi Cityja Londona te offshore mreže (spominje Kajmanske otoke) u pranju novca, uključujući i tvrdnje koje su se godinama provlačile javnim prostorom (npr. da je “novac od droge” imao ulogu u stabilizacijama nakon 2008.).
3) Iran: “osiguranje nafte” i rizik regionalne odmazde
Pellet prelazi na Iran i tvrdi da je tu logika drugačija nego kod Venezuele: Iran je važan zbog kvalitete nafte i strateške opskrbe. On iznosi i jednu tvrdnju koju sam pošteno dužan označiti: spominje da je čuo (kao “glasinu” koju ne može potvrditi) da SAD ima “sedam godina skladištenja nafte i plina unaprijed”. To sam gost sam kvalificira kao informaciju koju ne može potvrditi u tom trenutku.
Najvažnije u njegovoj analizi Irana je procjena rizika od eskalacije: kaže da bi destabilizacija Irana gotovo sigurno izazvala odmazdu usmjerenu prema Izraelu te da bi destabilizacija mogla blokirati ključne rute i “uska grla” (spominje Crveno more) s posljedicama na globalnu opskrbu naftom.
Pellet u tom dijelu tvrdi i da su određene operacije/prosvjedi “potaknuti izvana” (spominje CIA i Mossad).
4) Grenland: kriza kao poluga za “odvajanje Europe od NATO-a”
Pelletov najprovokativniji dio analize odnosi se na Grenland. On kaže da Trump stvara kaos kako bi izazvao reakcije i potom pregovara, ali da je ovdje cilj specifičan: pogurnuti Europu prema odvajanju od SAD-a kroz NATO, tako da SAD “ne preuzme odgovornost” za taj razlaz.
“On potiče Europu… da se odvoji od NATO-a.”
U njegovom okviru, SAD bi u scenariju većeg sukoba s Rusijom mogao ostati “izvan izravnog sudjelovanja”, uz eventualnu opskrbu naoružanjem, jer ne želi izravan sudar nuklearnih sila. Nadalje tvrdi da EU nema ključne preduvjete (obavještajne kapacitete, satelite, logističku infrastrukturu) za takav konflikt bez SAD-a.
Pellet se usput i podrugljivo osvrće na europske “simbolične” poteze oko Grenlanda (broj poslanih ljudi, razmjere teritorija), naglašavajući koliko mu to izgleda neozbiljno u odnosu na realnu američku prisutnost na otoku (spominje američku bazu).
5) “Ukrajinska kriza je ciljano udarila europsko gospodarstvo” – i transfer kapitala u SAD
U jednom trenutku Pellet iznosi tezu da je ukrajinska kriza (u razvoju “posljednje četiri godine”, kako kaže) imala cilj odvojiti Njemačku od Rusije i jeftine energije, čime bi europsko gospodarstvo bilo teško pogođeno. Spominje RAND kao izvor koncepta, te navodi brojku da je 2023. “400 milijardi dolara prebačeno iz Europe u tržište SAD-a”. To su konkretne tvrdnje gosta u razgovoru – i upravo zato su točke koje bi, ako ih želite uzeti kao tvrdnju u javnom prostoru, trebale dodatnu dokumentaciju izvan transkripta.
Pellet ide i dalje, pa tvrdi da europske elite guraju EU prema većem sukobu kako bi dobile “federalizaciju Europe”. To je politička interpretacija, oštra i sporna, ali je važna jer objašnjava njegov zaključak: Grenland je poluga u istoj slagalici – preusmjeravanje odgovornosti i promjena europske politike prema Rusiji.
6) ECB, “380 milijardi” i likvidnost: završni alarm o financijskom sustavu
U zadnjem dijelu Pellet se vraća svom terenu: novcu. Kaže da je vidio (na stranici ECB-a, kako navodi) da Christine Lagarde “podupire privatne dioničarske tvrtke” u iznosu od 380 milijardi dolara, te da pokušava razumjeti logiku tog aranžmana. U transkriptu to zvuči kao početak istrage, a ne kao dovršena analiza s priloženim dokazima – on sam kaže da “ne može ni razumjeti” razlog i da “ulazi u ovu priču”.
Potom prelazi na SAD i tvrdi da postoji ozbiljan problem likvidnosti: “nitko ne kupuje dugoročne obveznice”, repo tržište raste (navodi dnevne iznose koji su se kretali od 30 do 70 milijardi), i privatni sektor traži novac po stopama višim od referentnih. Zaključak mu je dramatičan: ako SAD “pukne”, Europa je izložena jer su “vlasnici američkog duga Europljani”.
Zaključak: tri krize, jedna logika – opskrbni lanci, resursi i prebacivanje odgovornosti
Ako bih trebao sažeti Pelletovu liniju u jednoj rečenici (bez uljepšavanja): on tvrdi da se geopolitika danas vodi kao računovodstvo logistike i osiguranje resursa, a javni narativi (“nafta”, “narkoterorizam”, “obrana demokracije”) često služe kao etikete za nešto drugo.
U tom smislu, njegova “tri panela” izgledaju ovako:
- Venezuela – primarno trgovina i poruka Kini, ne klasična priča o nafti. :
- Iran – opskrba naftom + rizik od regionalne eskalacije, zbog čega se “koči”.
- Grenland – poluga za redefiniciju odnosa Europe i SAD-a (NATO), uz širu sliku europske slabosti.
izvor
