Bivši analitičar CIA-e – Larry Johnson, odgovara na pitanje, “idemo li prema novom globalnom poretku?”
Bivši analitičar CIA-e Larry Johnson u novom intervjuu daje dramatičan prikaz geopolitičke situacije na Bliskom istoku. Analizira eskalaciju između SAD-a i Irana, ulogu zaljevskih država, utjecaj na globalno gospodarstvo i temeljne promjene u globalnoj ravnoteži snaga.
Johnson tvrdi da svijet ne ide prema miru, već prema dugotrajnom i moguće sustavno-promjenjivom ratu.
Početna točka razgovora su nova izvješća CENTCOM-a da su još dva tankera u Omanskom zaljevu onesposobljena zbog navodnog kršenja blokade u Hormuškom tjesnacu.
Prema voditelju, dva supertankera VLCC već su prethodne večeri napali američki razarači, jedan u blizini Fujairaha u Ujedinjenim Arapskim Emiratima, a drugi u blizini Jaska u Iranu. Johnson ih ne vidi kao izolirane incidente, već kao početak nove faze eskalacije.
Po njegovom mišljenju, regija neizbježno ide prema otvorenom ratu. Odbacuje kao besmislice izvješća o navodnim tajnim mirovnim pregovorima ili predstojećim sporazumima. Rat, za koji kaže da traje od 28. veljače, sada je u svom 70. danu i neće završiti još 120 dana.
Johnson tvrdi da prava prekretnica tek dolazi: pune ekonomske posljedice poremećaja protoka sirovina i energije iz Perzijskog zaljeva do sada su samo djelomično pogodile globalna gospodarstva. Ali upravo će se ti učinci sada osjetiti punom snagom. Govori o ružnom globalnom scenariju.
Posebno je kritičan prema strategiji Washingtona. Prema njegovim riječima, Trump nema pravu vojnu strategiju. SAD je trebao uništiti tankere, na što je Iran odgovorio, na što je Washington zauzvrat eskalirao situaciju. Johnson čak predviđa da bi Iran prije ili kasnije mogao potopiti američki razarač.
Naravno, s potencijalno eksplozivnim posljedicama za cijelu regiju.
Bivši analitičar CIA-e također optužuje Trumpa da živi u svijetu mašte, kritizirajući izjave američkog predsjednika o Trećem svjetskom ratu i njegovim odnosima s Rusijom, Kinom i Iranom.
Paralelno s eskalacijom protiv Irana, prema Johnsonu, SAD također povećava pritisak na Kinu: zabrane izvoza čipovske tehnologije, upozorenja o kineskoj umjetnoj inteligenciji i ekonomske provokacije značajno su zaoštrile odnose s Pekingom. Stoga je malo vjerojatno da će sastanak Trumpa i Xi Jinpinga biti prijateljski.
Uloga zaljevskih država bila je središnja u raspravi, a Johnson je opisao UAE kao “vrlo lošu okladu” bliskim povezivanjem s Izraelom i SAD-om.
Dubai – a posebno luka Fujairah – bili bi među prvim metama iranskih napada u slučaju nove eskalacije. Johnson također očekuje napade na zračnu bazu Al-Dhafra.
S druge strane, Saudijska Arabija i Kuvajt bili su puno oprezniji. Johnson potvrđuje izvješća da je Saudijska Arabija privremeno zabranila SAD-u korištenje zračne baze Prince Sultan za operacije protiv Irana. Kuvajt je također ograničio prava preleta.
Prema Johnsonu, to pokazuje granice američke projekcije moći. Zaljevske zemlje shvatile su da bi i same bile meta iranske odmazde u izvanrednoj situaciji.
Uloga Katara mu je posebno zanimljiva. Katar opisuje kao ključnu zemlju u cijeloj krizi. Zemlja nije samo središnji izvoznik LNG-a, već proizvodi i otprilike 20 posto svjetskih rezervi ukapljenog prirodnog plina.
Osim toga, postoje ogromne količine uree, sumpora i helija – svih bitnih sirovina za poljoprivredu, proizvodnju poluvodiča, rafinerije i farmaceutsku industriju.
Johnson ističe da 32 posto svjetskih rezervi nafte dolazi iz Perzijskog zaljeva, daleko više nego što su mnogi prije mislili. Također proizvodi značajan dio svjetskog sumpora, gnojiva i helija. Helij je posebno važan za industriju čipova.
Johnson smatra apsurdnom ideju da se ti lanci opskrbe mogu poremetiti dok se financijska tržišta i dalje ponašaju kao da se ništa nije dogodilo.
Otvoreno govore o manipulaciji tržištem. U nekoliko navrata, političke najave navodno skorih mirovnih sporazuma dovele su do naglih promjena cijena nafte, od kojih su insajderi uvelike profitirali.
Johnson detaljno objašnjava mehaniku kratkih pozicija i sugerira da se ljudi s prethodnim znanjem namjerno klade na pad cijena nafte prije nego što su objavljene izjave o politici.
Johnson dalje opisuje temeljnu promjenu u globalnoj ravnoteži snaga. Iran podržavaju Rusija, Kina i sve više Pakistan. Bez te podrške, Teheran bi imao poteškoća u održavanju sukoba. Ali s tom podrškom situacija izgleda vrlo drugačije.
Johnson čak predviđa da bi iransko gospodarstvo moglo bolje poslovati 2026. nego 2025.
Hormuški tjesnac je u intervjuu opisan kao buduće središte novog regionalnog sigurnosnog poretka. Johnson ističe da su i Vladimir Putin i kineski ministar vanjskih poslova Wang Yi nedavno eksplicitno koristili izraz „sigurnosna arhitektura“.
Rusija, Kina i Iran radili bi na novom sigurnosnom poretku za Perzijski zaljev, možda zajedno s Katarom, Saudijskom Arabijom i Omanom.
Prema Johnsonu, Oman već igra aktivnu ulogu. Iran i Oman dogovorili su sustav plaćanja za prolaz kroz Hormuški tjesnac. Johnson naglašava da veliki dijelovi tjesnaca pripadaju Omanu i Iranu te da te države stoga imaju pravo kontrolirati pristup.
Johnson također očekuje novu razinu vojne eskalacije, navodeći izvješća o sukobima između iranskih F-4 Phantoma i američkih i izraelskih borbenih zrakoplova.
Istodobno, Iran je masovno nadogradio svoje sustave protuzračne obrane i proveo nekoliko vježbi s bojevim gađanjem od travnja, što bi moglo navesti SAD da precijeni svoju sposobnost suzbijanja iranskih sustava protuzračne obrane.
Johnson također vidi Izrael u problematičnoj situaciji. Iako Izrael ima znatnu vojnu moć, ni Hamas ni Hezbollah nisu definitivno poraženi. Prema Johnsonu, Izrael nema uistinu učinkovit obrambeni sustav protiv iranskih balističkih i hipersoničnih projektila.
U slučaju novog vala rata, Izraelci bi opet sjedili u svojim podrumima, ovaj put s još većom štetom.
Štoviše, Johnson smatra ekspanzionističke fantazije izraelskih političara poput Bezalela Smotricha nerealnima. Izrael nema ni stanovništvo ni ekonomske kapacitete za trajnu vojnu kontrolu nad velikim dijelovima Bliskog istoka. Prema Johnsonu, političko vodstvo ponaša se sve iracionalnije.
Drugi fokus je globalno ekonomsko odmicanje od Zapada. Johnson uspoređuje trenutnu situaciju s polaganim padom Britanskog Carstva. Ekonomska i financijska dominacija Londona uglavnom je nestala.
Najveće banke na svijetu sada su kineske. Kina dominira ne samo industrijom već sve više i financijskim sustavom. U tom kontekstu, Johnson također govori o ulozi BRICS-a. Kina, Rusija, Iran i Brazil sve bliže surađuju.
Čak se i Indija, koja je povremeno održavala bliže odnose s Izraelom, nakon rata snažnije okreće prema Iranu i BRICS-u. Javno mnijenje u Indiji očito se okrenulo protiv Izraela.
Johnson također očekuje ozbiljne globalne ekonomske šokove. Globalna recesija je vjerojatna, čak je moguća i depresija. Pad proizvodnje od deset posto ili više mogao bi izazvati glad, političku nestabilnost i masovne društvene krize.
Istovremeno, međutim, SAD-u će sve više nedostajati mogućnosti obnavljanja vlastitih raketnih arsenala, jer to zahtijeva rijetke zemne elemente iz Kine, koje Peking više ne želi isporučivati.
Do kraja intervjua, Johnson oslikava svijet u previranju. Sjedinjene Države bit će vojno preopterećene, ekonomski oslabljene i sve više geopolitički izolirane. S druge strane, zemlje poput Rusije, Kine i Irana rade na alternativnim strukturama moći i sigurnosti.
Prema Johnsonu, trenutni sukob ne predstavlja samo regionalni rat, već možda i početak novog globalnog poretka.
