Saudijsko-ruski naftni savez ima potencijal izazvati razne probleme američkom gospodarstvu, pa čak i utjecati na kampanju za reizbor predsjednika Josepha Bidena. Ovomjesečna odluka OPEC+ da smanji proizvodnju sirove nafte, po drugi put otkako je Biden prošlog ljeta odletio u Saudijsku Arabiju tražeći povećanje, možda je samo početak.

Ta najava, koja je podigla cijene nafte za oko 5 dolara po barelu, već znači da su rizici od recesije veći nego što bi inače bili – jer će potrošači koji troše više energije imati manje novca za druge stvari, a inflacija će biti viša. Ruski predsjednik Vladimir Putin u međuvremenu dobiva više sredstava za financiranje svoje vojne operacije u Ukrajini, navodi Bloomberg.

Još značajnije, potez OPEC-a utjecat će na cijene nafte u narednim godinama.

U svijetu promjenjivih geopolitičkih saveza, Saudijska Arabija se odvaja od Washingtonove orbite. Saudijci su odredili razine proizvodnje nafte u koordinaciji s Rusijom. Kada su htjeli smanjiti napetosti s regionalnim rivalom Iranom, obratili su se Kini da posreduje u dogovoru – dok je SAD bio izostavljen. Drugim riječima, utjecaj Zapada na naftni kartel je na najnižoj točki u desetljećima.

A sve članice OPEC+ imaju svoje prioritete, od ambicioznih planova saudijskog prijestolonasljednika Mohammeda Bin Salmana da ponovno osmisli svoje gospodarstvo do ruske operacije u Ukrajini. Svaki dodatni prihod koji dobiju od naplate više nafte je od pomoći.

Upitan jesu li SAD zabrinute što je OPEC+ dvaput odlučio smanjiti proizvodnju od posjeta predsjednika Bidena Saudijskoj Arabiji, glasnogovornik State Departmenta rekao je da je administracija usredotočena na održavanje domaćih cijena energije i osiguravanje energetske sigurnosti SAD-a.

SAD smatra smanjenje proizvodnje nepreporučljivim s obzirom na tekuću volatilnost tržišta, ali će pričekati da vidi što će OPEC+ na kraju učiniti, rekao je glasnogovornik.

Za globalno gospodarstvo, manje zalihe nafte i više cijene su loša vijest. Glavni izvoznici su, naravno, veliki dobitnici. Za uvoznike, poput većine europskih zemalja, skuplji energenti predstavljaju udar na gospodarstvo.

SAD je negdje između. Kao veliki proizvođač, oni imaju koristi od rasta cijena. Ali ti dobici – za razliku od bolnih skokova cijena benzina – nisu bili široko podijeljeni.

Bloomberg predviđa da će za svakih 5 dolara povećanja cijene nafte inflacija u SAD-u porasti za 0,2 postotna boda – što nije dramatična promjena, ali nije ni dobrodošla u trenutku kada se Federalne rezerve bore staviti cijene pod kontrolu.

Desetljećima je američko-saudijski pakt “nafta za sigurnost” bio stup energetskog tržišta. Sada se ljulja.

“Saudijci traže agresivnu zaštitu”, rekao je John Alterman, direktor programa za Bliski istok pri Centru za strateške i međunarodne studije sa sjedištem u Washingtonu. “S obzirom na ono što Saudijci vide kao radikalno nepredvidivu američku politiku, smatraju da je neodgovorno ne tražiti zaštitu.” I radikalno nepredvidljivo, gledate američku politiku koja se oštro promijenila između Obame i Trumpa i Bidena.”

Saudijski dužnosnici svoju su odluku obrazložili nacionalnim prioritetima, a ne bilo kakvom diplomatskom agendom.

“OPEC+ je uspio sada iu prošlosti stabilizirati tržišta nafte, a suprotno tvrdnjama zapadnih i industrijaliziranih zemalja, to nema nikakve veze s politikom”, rekao je bivši savjetnik saudijskog ministarstva nafte, Muhammad Al Saban.

Analitičari predviđaju da će cijena nafte ove i sljedeće godine biti 85-90 dolara po barelu. Isto tako, stručnjaci smatraju da je Rusiji potrebno da barel košta 100 dolara kako bi mogli bez glavobolje financirati svoj rad u Ukrajini.

Treba podsjetiti da udio SAD-a u globalnom BDP-u opada u korist Kine i Indije, koje su najveći kupci nafte. Osim toga, Kina kupuje velike količine nafte od Rusije i Irana uz popust koji je štiti od skokova cijena. Indija također kupuje rusku naftu s popustom.

Drugim riječima, posrnulo američko gospodarstvo povećava rizik od šire recesije koju Rusija i njezini saveznici neće osjetiti.