Zašto se svijet opasno ljulja?, piše dr. Ivan Lovrinović.
Ekonomska snaga Europske unije drastično je pala od 2000.g. kada je imala 15 članica do danas kada ih ima 27. U 2000.g. EU je u nominalnom svjetskom BDP-u sudjelovao s 25%, a danas samo s 15%.
Američko gospodarstvo je 2000.g. u svjetskom BDP-u sudjelovalo s 30%, a danas s oko 25%.
Najveći skok je doživjelo kinesko gospodarstvo koje je u svjetskom BDP-u s 3,6% u 2000.g. svoj udjel povećalo čak na 18%, te na taj način preskočilo EU a uskoro će i SAD. Prema paritetu kupovne moći Kina je već prestigla Ameriku. Telegrafski rečeno, ovako stvari stoje i one su dovele do ove velike gužve u geoekonomski i geopolitičkim odnosima.
Geoekonomija je oblik politike koja kroz ekonomiju teži ostvariti nacionalne interese određene zemlje. Trump sada panično želi geoekonomijom i korištenjem tuđih resursa zaustaviti taj pad SAD-a u svjetskoj ekonomiji sa željom da ga obnovi. Povijest nam govori da je svaki svjetski ili regionalni lider koji to prestaje biti posezao za svim oblicima geoekonomije i geopolitike da bi pošto-poto zadržao poziciju, uključujući i ratove. Prisjetimo se dugog razdoblja hegemonije Engleske i kako je sve završilo.
SAD još uvijek uspijeva zadržati svoju poziciju u svijetu prije svega zbog vojne sile, a prije svega zbog toga što je dolar još uvijek najvažnija svjetska valuta za međunarodnu trgovinu i investicije. Da dolar to nije, SAD bi se već suočio s neviđenom dužničkom krizom. SAD ima najveći javni dug na svijetu od 38 tisuća milijardi dolara (hrvatski: bilijuna).
Na taj dug godišnje moraju plaćati za kamate nevjerojatnih 1000 milijardi dolara ! Da spomenem usput; kamatne stope su u Americi duplo više nego u EU. I tu je kvaka. Značajno više kamatne stope privlače investicije iz svijeta u SAD, a te investicije su mahom u kupnju američkih državnih obveznica. Tim novcem iz svijeta Amerikanci uspijevaju održavati taj ogromni javni dug i plaćati kamate.
Možda vam još nije potpuno jasno? Neki će se pitati kako to da taj veliki priljev kapitala u SAD ne izazove višu inflaciju jer država previše troši? U tome i jest kvaka, jer Amerika reciklira prikupljene dolare iz svijeta.
Tim novcem Amerikanci dobrim dijelom kupuju proizvode iz svijeta i tako održavaju ravnotežu između veće ponude novca i dobara na svom tržištu. Kada stranci ne bi investirali u američke državne obveznice onda bi jedini način održavanja ogromnog javnog duga bilo tzv. štampanje dolara. A to bi razbuktalo inflaciju i SAD bi zahvatila velika kriza.
Zato je u novoj strategiji nacionalne sigurnosti održavanje hegemonije dolara apsolutni prioritet. Čak do te mjere da je SAD odustao od digitalne valute središnje banke i korist tzv. stablecoina koje mogu emitirati mnoge američke privatne kompanije, a svaki stablecoin ima pokriće u postojećem američkom dolaru (fiat novac) po paritetu 1:1. To je monetarna invazija na svijet koja ruši Bretton-Woodski monetarni sustav iz II svjetskog rata.
Cilj je da SAD na ovaj način preko multinacionalnih kompanija i međunarodne trgovine i investicija u najkraćem roku privuče najveći dio svijeta u svoju mrežu digitalne valute – stablecoin. Nikoga od njih sada ne brine kakav će mogući kaos sve to skupa izazvati jer je glavni cilj zadržati poziciju dolara i preteći druge u tome.
No, stvari neće ići baš tako jer npr. zemlje BRICS-a najveći dio međusobne trgovine plaćaju u svojim valutama, a te zemlje danas imaju najveći udjel u svjetskom BDP-u. Usput; Kina je najdalje otišla s razvojem digitalnih tehnologija i digitalnog novca.
Da zaključim; ne vodi se glavni rat na klasičnom bojištu vojnom silom već prije svega na bojnom polju ekonomije, novca i digitalnih tehnologija. Američko stoljeće je na zalasku i to se ne može vratiti. Može se nešto usporiti i to kratko.
Svijet sada i za duže vrijeme mogu održavati kako tako stabilnim samo četiri sile: SAD, Kina, Rusija i Indija. Dosadašnji jednopolarni svijet sada postaje definitivno četveropolarni, svojevrnsi oblik antičkih bornih kola zvanih – quadriga, koja vuku četiri konja i to usklađeno da ne bi skliznula u provaliju. Takva kola se mogu vidjeti na brandenburškim vratima u Berlinu ili na zgradi moskovske opere.
Sve drugo su samo naklapanja i filmsko-dramatični pristup stvarnosti.
Netko će me pitati gdje je tu Europska unija? Pa, ona nije globalna sila i to je za upućene već odranije jasno. EU ima staru slavu još samo na nacionalnim televizijama koje kontrolira Brisel preko svojih valaza financirajući ih EU fondovima za vjernost.
Ako EU ne normalizira odnose s Rusijom njen ekonomski pad na globalnoj razni biti će još brži i veći. EU treba jeftinije ruske energente i njeno veliko tržište a Rusiji treba visoka tehnologija i mnogo toga od potrošne robe. Rusija proteklih godina silno povećava konkurentnost Kini i Indiji jeftinijim energentima a s druge strane ruši konkurentnost zemalja EU.
Najgore će proći Hrvatska koja je morala ostati po strani i razvijati odnose sa svima koji su u našem ekonomskom i nacionalnom interesu. Vidite, Macron uvijek grli Plenkovića u Parizu šireći ruke. Nama proda polovne Rafale, a Vučiću nakon godinu dana najnovije. Nijemci se isto ponašaju i druge veće zemlje.
P.S: Nemojte me u komentarima gnjaviti u stilu da sam rusofil ili kinezofil, da ne kužim da će Rusija nakon Ukrajine zauzeti ostatak Europe, itd. Takvi imaju druge FB profile pa neka tamo trolaju.
