Domaći veleizdajnici u potpunosti su uništili prosperitet ove prekrasne zemlje, a sada kao šlag na tortu svijet ulazi u programirani kaos, piše Elia Pekica Pagon.
Najbolja su uvijek ona vremena u kojima je svima dobro, a najgora ona u kojima je nekima predobro, a drugima ne može biti gore. Te dvije energije u stalnom su sukobu i zato danas živimo u kaosu. Ne može nitko od privilegiranih živjeti bezbrižno, koliko god se njima činilo da je tome tako, jer su obavijeni energijom gorčine ostatka naroda. Neznanje na području sociologije od strane ljudi koji su na vlasti od početka iliti osnutka države pa sve do danas, sve nas je skupo koštalo.
Oni vjerojatno nikada nisu pročitali ni Michaela Haralambosa i Robina Healda (Kod nas ‘Uvod u sociologiju’, u izvorniku ‘Sociology: Themes and Perspectives’) , a morali su. To su bili temelji za razumijevanje sociologije. Ona idiotska ideja o Tuđmanovih 200 bogatih obitelji koje će upravljati ostatkom društva dijeleći im mrvice? Zar je to socijalna inteligencija?
Zar je to poznavanje sociologije i formiranja jednog zdravog društva? To je sramota. Kakve su to gluposti? Umjesto zdravog društva, oni su formirali krajnje bolesno društvo natopljeno krvlju i opterećeno povijesnim frustracijama. Vladajućima je država plijen, a ne domovina, kao i svima oko njih. Oni su kasta za sebe i niti malo ne mare za narod. Kako je Plenković mogao onako besramno lagati kako ništa neće poskupiti kada dođe euro? To je sramota. Cijene svega skočile su u nebo. Ljudi ne mogu vjerovati što se događa. Na blagajnama se preznojavaju od muke.
Umjesto da su pokrenuli proizvodnju i potaknuli razvitak zemlje u ekonomskom smislu, oni su sve pokrali i upropastili, prepuštajući našu sudbinu u ruke Bruxellesu. A što smo drugo mogli i očekivati od takvih neznalica i izdajica vlastitog naroda? Sada imamo to što imamo – otuđeno društvo i još k tome trajno podijeljeno na sto razina, dok se Europom sve više šire nemiri koji će uskoro stići i do nas.
Na pomolu su nove nestašice, neizvjesnost i tko zna kakvi sve novi ratovi i sukobi, možda čak i vjerski ratovi, jer ovaj svijet očito nema pravo na mir i u tome baš nitko od vladajućih ne vidi ništa sporno niti u tome vide opasnost, jer ako EU to želi i ako im je to dio plana, tako mora biti.
Ako je netko s vladajućih visina naredio iliti naručio sukobe, do njih će zasigurno doći. A nas mediji zajedno s društvenim mrežama drže ukopane u rovovima Drugog svjetskog rata koji je odavno završio. Ljudi su zbunjeni, pogotovo oni neobrazovani i neupućeni ljudi, jer više ni sami ne znaju je li ova naša zemlja bila na strani pobjednika ili gubitnika tog famoznog rata.
No, bolje da o tome ne pitaju naše vrle sveprisutne povjesničare koji se bave javnim iznošenjem selektivnih informacija izvučenih iz šireg konteksta, a to se ne može nazvati objektivnošću. To je politički marketing. Kod nas gotovo da i nema objektivnih povjesničara, tako da je i njih bolje ne komentirati. Svatko od njih bezrazložno zauzima neku stranu i onda selektivno bira argumente koji će potvrditi neku tezu. Toliko o nepristranosti koja bi trebala biti u korijenu svake znanosti.
Zašto kod nas sve uvijek mora biti pristrano i subjektivno? Toliko o brandiranju ili bolje reći neznanju na tom području od strane novopečenih stručnjaka za brandiranje jedne prelijepe zemlje o čijim ljepotama danas više pričaju i pišu stranci u svojim recenzijama na booking.com-u nego prosječan Hrvat koji godinama nije vidio naše more, jer si to ne može priuštiti kao što to mogu stranci koji danas više od nas uživaju u ljepotama i blagodatima naše zemlje.
Žalosno. Dobili smo jedinstvenu priliku izgraditi prosperitetnu, zdravu i sigurnu zemlju. Ali, kod nas se sve radilo nepromišljeno i stihijski. Tko zna, možda i planski, da nam već unaprijed po nečijoj direktivi skrše snove o blagostanju za sve naše ljude, za sigurnost i sretnu budućnost novih naraštaja… Kralo se uzduž i poprijeko. Lopovi su postali najveći idoli novim generacijama ‘wannabe’ neradnika. Nerad je postao popularniji od rada, glupost isplativija od pameti, isprani mozgovi poželjniji od ljudi koji misle svojom glavom..Kvalitetan kadar odlazi nam u inozemstvo.
Nikada toliko Hrvata nije živjelo u stranim zemljama kao danas, dok mi primamo u državu tko zna kakve ljude po direktivi EU-a. Svoju valutu više nemamo. Od suverenosti ni S. Imamo poltrone, poslušnike i lutke na koncu umjesto državnika koji bi trebali gledati interes svoje zemlje i sigurnost svoje države i naroda, a ne samo svoje džepove. Ta filozofija ekstremne sebičnosti proširila se postepeno na cijelo društvo. Brutalnost nikada nije bila izraženija kao danas kada govorimo o ponašanju većine ljudi. Ako želiš preživjeti u ovim čudnim vremenima, trebaš očito naučiti biti hladan, bezosjećajan, bezobrazan i brutalan, a ne dobar, ljubazan i suosjećajan čovjek.
Dobrota biva ismijana, a zločestoći svakim danom sve više raste cijena. Takvi su danas međuljudski odnosi gledajući iz ptičje perspektive jednog drona koji nas nadliječe kao skupinu, a ne pojedince. Vrijednih i hrabrih iznimaka uvijek ima i divne su, to su oni ljudi koji se ne boje biti svoji i drugačiji od većine, ali vrlo su rijetki, jer današnja vremena su brutalno zatrovana i opasna pa tako i ljudi koji se prilagođavaju svakoj situaciji i žele biti dio većine, stopljeni u masi. Sjećanja će očito, kako naše vrijeme bude odmicalo sve dalje od početka i sve bliže kraju – postati jedino utočište naših umova kada se požele odmoriti od ovog kaosa u kojemu živimo. Ljudi će novim generacijama u starosti pričati o vremenu u kojemu se filozofija preživljavanja temeljila na vrlo znakovitoj rečenici danas nažalost pokojnog Stjepana Spajića – ‘Živio, rođo!”…Ili na onoj poznatoj izjavi – ‘Tko je jamio, jamio je.’
Podsjetimo, tu je velebnu izjavu u hrvatski javni i politički prostor uveo hrvatski general i bivši saborski zastupnik Ljubo Ćesić Rojs. S tim je sve rekao i objasnio. Uzalud je naš jedinstveni Mišo Kovač kao glas našeg naroda s ljubavlju i suzama u očima pjevao – ‘Poljubi zemlju…’, jer vladajući ne vide dalje od vlastitih džepova i nikada nisu kleknuli i poljubili ovu zemlju. Njih patriotizam ne zanima niti ih je ikada zanimao. Oni ne znaju što znači ljubiti i voljeti svoju zemlju i svoje ljude.
