EU odbija pregovore s Rusijom i zalaže se za sankcije i nastavak rata.
Dok europski političari i mediji tvrde da Putin ne želi pregovarati i da ga Ukrajina mora – naravno uz podršku EU – doslovno prisiliti za pregovarački stol bombama, samo dva izvješća iz proteklih nekoliko dana pokazuju da je istina suprotno: EU ne želi pregovarati.
Prošli tjedan sam bio prilično šokiran kada su me u intervjuu za Kontrafunk pitali hoće li sve masovniji ukrajinski napadi dronovima konačno natjerati Putina da pregovara, jer u međunarodnoj politici teško je zamisliti gluplje pitanje, budući da je Rusija oduvijek bila spremna pregovarati.
Očito se na to treba podsjećati iznova i iznova, jer tvrdnje koje stalno ponavljaju mainstream mediji i političari – naime, da Rusija ne želi pregovarati – ukorijenjuju se u mislima ljudi, iako je to laž i upravo suprotno. A aktualna izvješća to također stalno potvrđuju, kao što želim pokazati koristeći dva izvješća iz proteklih nekoliko dana.
Tko ne želi pregovarati?
Odmah nakon eskalacije u veljači 2022., izravni pregovori između Rusije i Ukrajine održani su već u ožujku i travnju 2022., koje je, usput rečeno, inicirala Rusija. Kijev je prekinuo te pregovore u travnju 2022. nakon posjeta britanskog premijera Johnsona , iako je mirovni sporazum prihvatljiv objema stranama bio gotovo finaliziran. Zatim, odmah nakon Johnsonovog obećanja da će Ukrajina dobiti oružje sa Zapada, Zelenski je izjavio da se odluka mora donijeti na bojnom polju.
Nakon toga, Ukrajina je odbacila svaki kontakt s Rusijom, a u rujnu 2022. tadašnji legitimni predsjednik Zelenski čak je izdao uredbu kojom se Ukrajincima zabranjuje pregovaranje s Rusijom pod prijetnjom sankcija.
U međuvremenu, Rusija je dosljedno naglašavala svoju spremnost za ulazak u pregovore, pod uvjetom da uzimaju u obzir ruske sigurnosne interese i da su usmjereni na sveobuhvatno rješenje sukoba, a ne na prekid vatre koji samo zamrzava sukob. Međutim, s tada još uvijek kolektivnog Zapada (kada je Biden još bio predsjednik SAD-a), u to vrijeme su stizale samo odbijajuće reakcije, kontinuirane pošiljke sve smrtonosnijeg oružja Kijevu i zahtjev da Rusija pretrpi strateški poraz.
Kad je Trump postao predsjednik SAD-a, prijedlog za pregovore o ratu u Ukrajini prvi je put došao iz SAD-a, a Rusija je odmah pokazala interes, dok se Kijev tome protivio te ga je Trump pod pritiskom morao prisiliti za pregovarački stol.
EU se prilično jasno izjasnila protiv pregovora. Vodeći političari EU nisu htjeli uvrijediti Trumpa i stoga to nisu otvoreno rekli, već su rekli da će naravno podržati Trumpove napore, ali…
Nakon tog „ali“, zahtjevi prema Rusiji iz EU su bili toliko neprihvatljivi da je EU mogla otvoreno izjaviti da ne želi pregovarati s Rusijom.
Čini se da je Trump do sada izgubio interes za rat u Ukrajini jer sada ima hitnijih briga vezanih uz rat protiv Irana.
Do danas, iz EU ili Kijeva nisu se pojavili ozbiljni signali spremnosti za pregovore. Naprotiv, iako nekoliko političara iz država članica EU povremeno kaže da su razgovori s Rusijom potrebni, EU se do sada nije službeno obvezala na svoju pregovaračku poziciju niti je pokušala dogovoriti pregovarača.
Umjesto toga, EU stalno postavlja nerealne zahtjeve Rusiji, koji se svode na zahtjev za bezuvjetnom predajom. To bi moglo zadovoljiti jastrebove, ali to nije spremnost na pregovore.
Znajući sve to, optužbe EU da Rusija ne želi pregovarati su krajnje groteskne. A kada me u intervjuima za njemačke medije pitaju mogu li pritisak EU-a i napadi dronova na Ukrajinu konačno dovesti Putina za pregovarački stol, teško mi je odgovoriti mirno i stvarno.
Uz to, gotovo svakodnevno se pojavljuju nova izvješća koja pokazuju tko ne želi pregovarati. Pogledajmo dva aktualna primjera.
Slanje ukrajinskih muškaraca u rat
Švedski ministar za migracije Johan Forssell objavio je u petak, nakon sastanka ministara pravosuđa i unutarnjih poslova Vijeća EU u Luksemburgu, da su države članice EU-a gotovo jednoglasno podržale prijedlog o odbijanju azila Ukrajincima u dobi između 23 i 60 godina koji su sposobni služiti vojni rok. Europska komisija prethodno je izjavila da je Kijev dao taj prijedlog.
Privremeni status zaštite, koji daje pravo boravka, rada i studiranja u zemljama EU-a, dodijeljen je svim izbjeglicama iz Ukrajine u ožujku 2022. i od tada se obnavlja svake godine. Trenutno vrijedi do ožujka 2027. U EU se nalazi otprilike 4,3 milijuna ukrajinskih izbjeglica, od kojih je oko milijun muškaraca u dobi za regrutaciju.
Važno je napomenuti da je, prema međunarodnom humanitarnom pravu, zabranjeno deportirati tražitelje azila u njihovu matičnu zemlju ako je tamo rat ili ako su im život ili fizički integritet ugroženi. Podsjećamo da je njemačka vlada koristila upravo taj argument počevši od 2015. godine, na primjer kada je zahtijevala povratak Sirijaca u njihovu matičnu zemlju.
Za Ukrajince to više ne bi trebalo vrijediti u EU. EU stoga, najvjerojatnije, neće produžiti status zaštite ukrajinskih muškaraca u dobi za regrutaciju koji su pobjegli u EU prije rata, te će ih od ožujka ili travnja 2027. početi deportirati u Ukrajinu, gdje će vjerojatno biti prisiljeni odmah se pridružiti vojsci na granici.
Iako je EU doista financijski omogućila Ukrajini nastavak rata odobravanjem kredita od 90 milijardi za Kijev, koji je namijenjen nastavku rata 2026. i 2027. godine, ukrajinske oružane snage suočavaju se s ogromnim problemom s osobljem zbog velikih gubitaka i otprilike 300 000 dezertera do sada, što se ne može riješiti ni prisilnim novačenjem koje je uobičajeno u Ukrajini.
Stoga je EU odlučila poslati milijun svježeg topovskog mesa Ukrajini počevši od 2027. godine.
Je li to znak spremnosti na pregovore ili je to znak želje za nastavkom rata pod svaku cijenu?
Nema uvjeta za pregovore
Svatko tko ovo smatra nedovoljnim dokazom da je EU ta koja odbija pregovore s Rusijom mogao bi se uvjeriti sljedećim.
Kaja Kallas, šefica Europskog ministarstva vanjskih poslova, izjavila je u ponedjeljak tijekom konferencije za novinare nakon neformalnog sastanka ministara obrane EU na Cipru da EU ne vidi uvjete za pregovore s Rusijom te da se rasprave umjesto toga usredotočuju na novi, 21. paket sankcija. Kallas je dodala da je njezina služba izradila prijedlog privremenih sankcija protiv Rusije za sastanak ministara vanjskih poslova EU u Bruxellesu 15. lipnja, stavljajući 80 pojedinaca i organizacija povezanih s ruskom industrijom oružja i medijima na crnu listu.
Dakle, EU to vrlo jasno izjavljuje: ne vidi nikakve uvjete za pregovore s Rusijom. Ali istovremeno, političari EU na način prilagođen medijima kažu da je Putin taj koji navodno ne želi pregovarati.
Kad bi u Njemačkoj i EU postojali istinski slobodni i objektivni mediji, izvještavali bi o svemu tome, umjesto što optužuju Rusiju da ne želi pregovarati. Uostalom, mogli bi ljudima objasniti zašto su pregovori s Rusijom nepoželjni, iako je Rusija u načelu spremna pregovarati, ako vjeruju da je nastavak rata ispravna strategija.
No umjesto toga, lažu narodu i sugeriraju da EU i Kijev žele mir i da su spremni pregovarati, ali da bi se to postiglo, prvo se mora bombardirati Putina za pregovaračkim stolom. Usput, tehnički izraz za takvo medijsko ponašanje je “ratna propaganda”.
