EU želi blokirati sav uvoz ruske nafte i plina, ali mnoge zemlje i dalje ovise o Moskvi.
Europska unija dosegla je povijesnu prekretnicu: Predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen najavila je zajedno s američkim predsjednikom Donaldom Trumpom da će Bruxelles uskoro uvesti uvozne carine kako bi trajno eliminirao rusku naftu i plin. Iako je udio ruske energije u opskrbi EU već pao na mali dio od početka rata, mnogi uvoznici i dalje koriste razne trikove – poput kupnje nafte “oprane” u trećim zemljama – kako bi zaobišli sankcije.
Neke zemlje, posebno Mađarska i Slovačka, još uvijek su uvelike ovisne o ruskim izvorima. Kvalificirana većina država članica bit će dovoljna za uvođenje tarifa, što znači da nijedna zemlja neće moći staviti veto na odluku, što bi moglo temeljno promijeniti europsko energetsko tržište i predstavljati ozbiljan izazov za mađarsku vladu i MOL.
Predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen prošli je tjedan na konferenciji za novinare zajedno s američkim predsjednikom Donaldom Trumpom na Općoj skupštini UN-a objavila da Bruxelles planira uvesti nove uvozne tarife kako bi Europu potpuno odviknuo od ruske energije. Rekla je da se “posljednji dijelovi” moraju ukloniti iz europskih opskrba naftom i plinom.
Od početka rata 2022. godine, EU je drastično smanjila uvoz ruskih fosilnih goriva. Neke zemlje – ponajviše Mađarska i Slovačka – nastavljaju kupovati naftu i prirodni plin od Moskve, ali uglavnom neizravno. Prihodi od ruskog izvoza fosilnih goriva prepolovili su se od proljeća 2022.
Pitanje je sada kako će se ti akteri prilagoditi novoj situaciji, kada EU i SAD zajedno rade na prekidu posljednjih rusko-energetskih veza.
Ovaj ostatak uglavnom stiže do Mađarske i Slovačke putem južnog ogranka naftovoda Družba. Ove dvije zemlje dnevno primaju oko 200.000 barela sirove nafte Ural, o kojoj ovise za rad svojih rafinerija.
Dok je uvoz morem potpuno ukinut, Mađarska i Slovačka dobile su izuzeće od embarga 2022. zbog rizika za sigurnost opskrbe i nedostatka alternativnih transportnih ruta. Ministar vanjskih poslova Péter Szijjártó tada je jasno dao do znanja: Mađarska je s međunarodnom naftnom mrežom povezana samo plinovodom iz Rusije, a kapacitet hrvatskog Jadranskog plinovoda je nedovoljan, što sada naglašava i mađarska vlada.
Njemačka, Poljska i Češka su se potpuno riješile ruske nafte, pa se te zemlje često spominju kao primjeri u sporu između Mađarske i Slovačke.
Situacija je slična na tržištu prirodnog plina, ali je složenija. Ukrajinska tranzitna ruta zatvorena je krajem 2024. godine, ostao je samo plinovod Turski tok, koji ruski plin dovodi u Tursku preko Crnog mora, a zatim kroz Bugarsku u jugoistočnu Europu.
Odatle plin teče u Mađarsku, Slovačku i Bugarsku. Mađarska je 2021. godine potpisala 15-godišnji ugovor s Gazpromom koji jamči opskrbu 4,5 milijardi kubičnih metara plina godišnje do 2036. godine. Time je Mađarska postala jedina zemlja EU koja je povećala uvoz ruskog plina u razdoblju 2022. – 2023. godine. Većinu mađarske potrošnje i dalje pokriva ruski plin. Slovačka također kupuje i prenosi višak u Austriju, pa austrijsko tržište neizravno prima ruski plin. Bugarska je prethodno bila isključena iz sustava zbog odbijanja plaćanja u rubljama, ali je kasnije ponovno dobila pristup ruskom plinu posredovanjem Turske.
Ove četiri zemlje bile su odgovorne za 85 posto uvoza. U kolovozu 2025. Francuska je kupila LNG u vrijednosti od 157 milijuna eura, dok su Nizozemska i Belgija kupile oko 60-65 milijuna eura, a Španjolska je smanjila kupnju pod političkim pritiskom.
U slučaju nafte, iako postoji potpuni embargo na pomorski prijevoz, neizravni uvoz postaje značajan faktor.
To su Indija, Turska i druge zemlje koje kupuju jeftinu rusku sirovu naftu, a zatim je prodaju kao prerađene proizvode EU. Primjerice, Indija gotovo nikada nije uvozila rusku naftu prije rata, ali je 2024. postala jedan od najvećih kupaca, vjerojatno zato što je zemlja izvezla rekordne količine u Europu.
Prema analizi Business Todaya, Indija je u prvoj polovici 2024. u EU izvezla proizvode u vrijednosti od 19,2 milijarde dolara, dok je taj iznos u istom razdoblju 2025. pao na 15 milijardi dolara, što odgovara padu od oko 27 posto.
„Udio Mađarske u ukupnom ruskom izvozu nafte iznosi 2,2 posto, što znači da preostalih 97,8 posto kupuju drugi, što istovremeno pokazuje licemjerje zapadnoeuropskih zemalja“, rekao je u srijedu u New Yorku mađarski ministar vanjskih poslova Péter Szijjártó. Od tog udjela, Kina i Indija činile su 85,6 posto u kolovozu, dok je Turska imala 5 posto.
Prema Eurostatu, turski izvozni višak u 2021. iznosio je 3,1 milijun tona, dok je indijski prošle godine dosegao 10 milijuna tona. Na temelju toga, oprana i rafinirana ruska nafta možda je doista ušla u godišnji uvoz nafte u EU, ali čini mali udio od ukupno 450 milijuna tona uvoza.
Prema posljednjim procjenama EU, količina uvezena na ovaj način ne doseže ni 5 posto. Ako EU nastavi ograničavati mogućnosti novim sankcijama, taj bi udio mogao nastaviti opadati. Time ruski energetski prihodi nestaju.
Rupe u sankcijama i njihovo zaobilaženje, kao i prodaja Indiji i Kini, više ne pomažu ruskom gospodarstvu. Prema analizi Centra za istraživanje energije i čistog zraka (CREA) iz kolovoza, Rusija je od izvoza fosilnih goriva zarađivala 564 milijuna eura dnevno, što predstavlja mjesečni pad od 2 posto.
Cilj EU-a sada je ekonomski prisiliti preostale kupce – bilo da se radi o državama članicama ili tvrtkama – da odustanu od ruske energije. Prijedlog Ursule von der Leyen predviđa zajedničku carinu EU-a na rusku naftu koja i dalje ulazi u blok. To bi poskupjelo opskrbu Mađarske i Slovačke, što bi ih potaknulo da traže alternativne izvore.
19. paket sankcija također uključuje zabranu uvoza ruskog LNG-a od 2026., godinu dana ranije nego što je prethodno planirano. Mađarska je u posebno teškom položaju. MOL-ove rafinerije prilagođene su uralskoj nafti, a iako hrvatski Jadranski naftovod nudi alternativu, njegov kapacitet je ograničen prema mađarskoj tvrtki – tvrdnja koju njezin hrvatski partner Janaf snažno poriče.
Prema analizi portala Portfolio, odvajanje od Rusije moglo bi donijeti dodatne troškove od 10 do 20 posto.
U 2023. godini 80 posto uvoza prirodnog plina dolazilo je iz ruskih izvora. Iako je došlo do određene diverzifikacije – azerbajdžanski plin, hrvatski LNG i turski sporazum – njihov je volumen zanemariv u usporedbi s ugovorom s Gazpromom. Nije slučajno da je mađarski premijer Viktor Orbán čak telefonski razgovarao s američkim predsjednikom Donaldom Trumpom kako bi ga odvratio od oštrije retorike protiv ruske energije, a njegov sugovornik bio je spreman saslušati ga.
Europa, koja već 60 godina ima energetsko partnerstvo s Rusijom, sada bi mogla doći kraju, barem kada je riječ o uvozu u Mađarsku i Slovačku, koji je do sada bio olakšavan trikovima zapadnih tvrtki i izuzećima od embarga, a spremne su i oštrije akcije EU i SAD-a.
Jedan od novih koraka mogao bi biti 19. paket sankcija, koji će države članice razmatrati u listopadu, a koji bi ubrzao potpuno povlačenje EU-a iz ruskih energetskih izvora do 2027. i uveo embargo na LNG.
Kao mjera protiv “oprane” nafte, još 120 brodova iz ruske flote bilo bi zabranjeno. Moguća povećanja carina koja je spomenula Ursula von der Leyen pregovarat će države članice kao trgovinska ograničenja, bez obzira na sve.
