Geopolitički insajder profesor Jiang progovara o iranskom ratu i upozorava na globalno preuređenje koje se odvija u pozadini.
Profesor Jiang – među upućenima poznat jednostavnosamo kao “Profesor” – smatra se jednim od najutjecajnijih geopolitičkih mislilaca našeg vremena. U razgovoru s Tuckerom Carlsonom, neobično je iskreno govorio o ratu protiv Irana i njegovim dalekosežnim posljedicama.
Njegova središnja teza: Sukob je strateška dilema za SAD, s globalnim posljedicama – ekonomskim, političkim i vojnim.
🇨🇳 Professor Jiang — the man nicknamed “The Professor” because he is truly one of the most dangerous geopolitical minds in the world — revealed to Tucker Carlson words you will not hear anywhere else:
— Global Insight Journal (@GlobalIJournal) March 22, 2026
Iran’s war is an American quagmire with no bottom… China is the biggest… pic.twitter.com/7bsH0sjH3M
Iranski rat kao drugi ukrajinski scenarij
Jiang vidi paralele s ratom u Ukrajini. Sukob s Iranom bit će dugotrajan i iscrpljujući. Nijedna strana neće priznati poraz.
SAD se suočava s dvije loše opcije: povlačenje bi se smatralo porazom, dok bi nastavak doveo do beskonačnog iscrpljivanja resursa. Jasna strategija izlaska nije vidljiva – planiran je samo ulazak.
Zašto je povlačenje teško moguće
Jiang vjeruje da bi Iran u slučaju pregovora postavio ogromne zahtjeve, uključujući odštetu u iznosu od bilijun američkih dolara i potpuno povlačenje američkih trupa iz regije.
Posljedice povlačenja bile bi ozbiljne:
zemlje Perzijskog zaljeva mogle bi se politički približiti Iranu, petrodolar bi bio pod pritiskom, a s obzirom na američki nacionalni dug od oko 39 bilijuna dolara, ekonomski šok bi bio neizbježan.
Jiang tvrdi da se SAD ne bori prvenstveno protiv Irana, već kako bi osigurao vlastitu ekonomsku stabilnost.
Hormus kao izvor prihoda: Moguća prekretnica
Središnja točka u Jiangovoj analizi je Hormuški tjesnac. Iran planira uvesti tranzitnu pristojbu od deset posto na brodski promet.
Projektirani prihodi mogli bi iznositi čak 800 milijardi američkih dolara godišnje. Ako se ovaj model primijeni, Iran bi iz rata mogao izaći ojačan.
Kina kao najveći gubitnik
Suprotno uvriježenom mišljenju, Jiang ne vidi SAD kao glavnog gubitnika, već Kinu.
Oko 40 posto kineskog uvoza energije dolazi iz regije Perzijskog zaljeva. Gospodarstvo zemlje uvelike ovisi o jeftinoj energiji – također i za ključne tehnologije poput umjetne inteligencije.
Prekidi u opskrbi energijom stoga bi posebno teško pogodili Kinu i ugrozili njezinu ulogu kao supersile u nastajanju.
Izrael i Rusija kao strateški pobjednici
Jiang identificira dvije države koje bi mogle imati koristi od trenutnog razvoja događaja.
Izrael teži dugoročnim geopolitičkim ciljevima u regiji i ima interes oslabiti SAD kroz dugotrajan sukob. Istovremeno, destabilizacija Zaljeva eliminirala bi potencijalne suparnike.
Rusija ima ekonomske koristi. Rastuće cijene energije omogućuju Moskvi ostvarivanje većih prihoda, koje može koristiti, između ostalog, za financiranje rata u Ukrajini.
Religijski faktor kao podcijenjena pokretačka snaga
Jedna posebno kontroverzna točka u Jiangovoj analizi tiče se utjecaja religijskih uvjerenja.
Ukazuje na skupine u SAD-u i Izraelu koje sukob tumače u kontekstu apokaliptičnih ideja. Političke odluke stoga bi mogle biti pod utjecajem ideoloških motiva koji prkose racionalnoj kontroli.
Predstojeća kopnena ofenziva: Rizik novog Vijetnama
Prema Jiangu, SAD razmatra vojnu operaciju za kontrolu iranskog otoka Kharg, kroz koji prolazi veliki dio iranskog izvoza nafte.
Ali on upozorava: Takva intervencija mogla bi brzo eskalirati. U početku ograničeno raspoređivanje moglo bi dovesti do vojne eskalacije velikih razmjera – usporedive s Vijetnamom.
Ranjivost zaljevskih država
Ujedinjeni Arapski Emirati također dolaze u fokus analize.
Dubaijev ekonomski model temelji se na stabilnosti i sigurnosti. Međutim, nedavni napadi pokazali su koliko je taj temelj krhak. Gubitak povjerenja mogao bi imati dugoročne ekonomske posljedice.
Japan protiv Kine: Promjena ekonomske moći
Jiang vjeruje da Japan ima dugoročnu prednost. Zemlja se kroz povijest više puta oporavila od teških kriza.
Nasuprot tome, on opisuje Kinu kao strukturno manje prilagodljivu promjenjivom globalnom poretku.
Zapad u tranziciji
Zaključno, Jiang slika sumornu sliku Zapada. Društvene i demografske promjene mogle bi dovesti do duboke transformacije.
On postavlja pitanje pokretačkih sila iza tih događaja – međutim, bez davanja jasnog odgovora.
Zaključak
Procjena profesora Jianga je jasna:
SAD se nalazi u strateškoj dilemi bez jasnog izlaza. Iran bi mogao izaći ojačan iz sukoba. Kina se suočava s ekonomskim zastojem. Istovremeno, globalna ravnoteža snaga se mijenja.
Ključno pitanje ostaje hoće li se ta predviđanja ostvariti.
