Ruski prirodni plin teče plinovodom Turski tok preko Crnog mora do Turske i jugoistočne Europe. Pokušaji sabotaže se uvijek iznova događaju. Koliko će vremena proći prije nego što ovaj plinovod doživi sudbinu NordStreama?
Iako plinovod TurkStream nema kapacitet dvaju plinovoda NordStream, on još uvijek igra važnu ulogu u opskrbi Europe plinom. Jugoistočna Europa (osobito Srbija i Mađarska) i dalje dobiva prirodni plin iz Rusije, dok Turska dobiva oko polovicu isporučenog plina. Ovaj je plinovod ključan za energetsku sigurnost u regiji. Prošlog srpnja, prema izvješću, na Balkan je isporučena čak rekordna količina prirodnog plina.
Unatoč tome, ukrajinska vojska opetovano pokušava oštetiti plinovod. Ukrajinski ministar energetike, German Galushenko, također je izjavio u nedavnom intervjuu da je ruska energetska infrastruktura bila meta jer je to “jedino pošteno”. Iako Galušenko nije pripadnik vojske, on je član Vijeća za nacionalnu sigurnost i obranu. No Ukrajinci teško da bi mogli sami izvesti takve napade. Ruski predsjednik Vladimir Putin rekao je na sastanku Diskusijskog kluba Valdai u listopadu da će Rusi uvijek presretati radio poruke na engleskom jeziku tijekom takvih pokušaja sabotaže. U Moskvi su očito svjesni da su u to umiješani i Angloamerikanci.
"Russia will attack other Russian pipelines soon" says John Brennan.
— Rosie's Indestructible Passport (@DarnelSugarfoo) October 3, 2022
Translation: The US will blow up Turkstream. https://t.co/riSbbyhtg9
Kao i obično, obavještajna zajednica prakticira ono što se smatra važnim zadatkom: dezinformiranje. Bivši direktor CIA-e John Brennan tvrdio je nakon dizanja u zrak plinovoda NordStream da će Rusi “uskoro također” napasti i ostale plinovode. I to usprkos činjenici da su ruske plinovode u Baltičkom moru vjerojatno digle u zrak američke specijalne snage ili ukrajinske specijalne snage uz podršku Washingtona ili Londona.
Međutim, takav napad na Turski tok ne bi utjecao samo na opskrbu plinom NATO partnera Mađarske, već i Turske (koja je također dio vojnog saveza). S obzirom da Ankara i dalje inzistira na poštivanju Ugovora iz Montreuxa i blokira trajno stacioniranje ratnih brodova NATO-a u Crnom moru, neki krugovi bi mogli biti voljni provesti kaznenu akciju. Uostalom, Erdoganova Turska se u NATO obitelji doživljava kao neka vrsta “tvrdoglavog, neposlušnog djeteta”.
Budući da je plinovod Južni tok od Rusije do Bugarske (koji je opskrbljivao Srednju Europu) završio 2014. nakon intervencija iz Washingtona i Bruxellesa , Turski tok je važan za energetsku sigurnost u regiji. Međutim, ako Ukrajinci osiguraju da se ovaj plinovod uništi, to bi zabilo klin između Ankare i Kijeva, a ukrajinsko vodstvo izgubilo bi važnog saveznika. Možda je i to razlog zašto je cjevovod još uvijek u funkciji. Ali koliko dugo još? Ako se predvidi kraj zapadne potpore i dođe vrijeme za pregovore s Moskvom, politika spaljene zemlje bila bi sasvim zamisliva – s plinovodom kao dijelom svestranog napada.
