James Corbett u svom izvješću otkriva zbog čega smatra da će se NATO raspustiti.
Prije deset godina, Donald Trump dospio je na naslovnice izjavom koja je elektrizirala mnoge njegove tadašnje pristaše: NATO je “zastario”. Mnogima je to zvučalo kao najava revolucije u vanjskoj politici. Konačno, kandidat koji će okončati beskrajne ratove, osloboditi Sjedinjene Države međunarodnih obveza i izazvati vojni establišment.
No James Corbett tvrdi da je ovo tumačenje od samog početka bilo pogrešno.
Trump nikada nije kritizirao NATO jer je bio fundamentalno protiv vojnih saveza. Umjesto toga, njegova se kritika usredotočila na nedovoljnu usredotočenost saveza na “rat protiv terora” i neuspjeh europskih članica da ispune svoje financijske obveze. Sjedinjene Države podnijele su najveći teret, dok su druge imale koristi od američke zaštite.
Kad je NATO kasnije najavio planove za proširenje svojih protuterorističkih aktivnosti, Trump je iznenada izjavio da savez više nije zastario. Za Corbetta, ovo je ključna točka: kritika NATO-a nikada nije bila odbacivanje politike vojne sile, već zahtjev za njegovom transformacijom.
Kontrolirano rastavljanje
Corbett tvrdi da trenutno slabljenje NATO-a nije slučajnost.
Pad važnosti saveza zapravo je dio dugoročnog plana. NATO neće biti jednostavno ukinut, već sustavno demontiran – slično planiranom rušenju zgrade koja će biti zamijenjena nečim novim.
Kao dokaz, on se poziva na službene izjave NATO-a iz posljednjih godina.
Dok su deklaracije sa samita nekada bile opsežni politički dokumenti koji su pokrivali brojne teme od Rusije do energetske sigurnosti i svemira, ti su tekstovi postali sve sažetiji.
Deklaracija sa summita NATO-a u Haagu 2025. u konačnici se sastojala od samo pet kratkih odlomaka. Njezin se sadržaj gotovo isključivo usredotočio na povećanje obrambenih izdataka.
Za Corbetta, ovo je znak institucionalne iscrpljenosti. Organizacija koja je nekoć tvrdila da definira zapadni sigurnosni poredak sada se čini kao puka ljuštura onoga što je nekada bila.
Ovisnost Europe o Americi
Istodobno se otvoreno priznaje da Europa nije vojno sposobna djelovati bez Sjedinjenih Država.
Corbett ističe da čak i transatlantski think tankovi sada tvrde da Europa više ne može uzimati američko sigurnosno jamstvo zdravo za gotovo.
Pravi izazov, dakle, leži u temeljnom restrukturiranju i integraciji europskih obrambenih struktura.
Za Corbetta, ovo priprema javnost za određeni tok misli:
Problem: Europa se ne može braniti bez SAD-a.
Reakcija: Stanovništvo se boji sigurnosne rupe.
Rješenje: Europi je potrebna vlastita vojska.
Europska vojska postaje društveno prihvatljiva
Prije samo nekoliko godina, ideja o europskoj vojsci smatrala bi se nerealnom u mnogim europskim zemljama.
Danas o tome otvoreno raspravljaju visoki predstavnici EU. Europa mora jamčiti vlastitu sigurnost. Neovisnost u obrambenim pitanjima više nije opcija, već nužnost.
Povjerenici EU-a, vladini predstavnici i vojni stratezi sada rutinski raspravljaju o europskim zapovjednim strukturama, zajedničkim stožerima i neovisnim vojnim sposobnostima.
Čak se i ideja o stalnim europskim snagama sa 100.000 vojnika otvoreno zagovara.
Za Corbetta, ovo nije spontana promjena kursa. To je logična posljedica desetljeća razvoja.
Projekt s dugom poviješću
Ideja europske vojske nipošto nije nova. Čak i nakon Brexita, Francuska i Njemačka, zajedno s drugim državama EU-a, potpisale su obrambene paktove koji su predviđali zajedničko financiranje, razvoj i raspoređivanje vojnih sposobnosti. No Corbett seže još dalje u prošlost.
Ističe da vizija europske obrambene unije postoji još od poslijeratnih godina.
Dokumenti pokazuju da su političke elite već 1950-ih raspravljale o sve bližoj integraciji Europe – isprva ekonomski, kasnije politički, a na kraju i vojno.
Zajedničko tržište je stoga bio samo prvi korak. Pravi cilj bila je sve dublja integracija europskih struktura.
Od NATO-a do regionalnih blokova moći
Za Corbetta, pravo pitanje stoga nije zašto NATO slabi. Ključno pitanje je:
Zašto bi se globalna elita odrekla instrumenta koji im je dobro služio desetljećima?
Njegov odgovor:
Jer je dosegnuta sljedeća faza razvoja. Sjedinjene Države bi se sve više usredotočile na vlastitu hemisferu, dok bi Europa bila organizirana kao neovisni regionalni blok.
Centralno kontrolirani svjetski poredak zamijenilo bi nekoliko velikih centara moći koji se međusobno natječu, a istovremeno su dio istog globalnog sustava.
- Sjeverna Amerika.
- Europa.
- Azija.
Regionalni blokovi s vlastitim institucijama, vojnim strukturama i administrativnim aparatima.
Uloga tehnoloških tvrtki
Drugi aspekt ove transformacije je promjena unutar same industrije oružja. Tradicionalne korporacije sve više zamjenjuju tehnološke tvrtke.
- Dronovi
- Umjetna inteligencija
- Automatizirano ratovanje
- Digitalni nadzor.
Nova sigurnosna arhitektura razvija se bliskom suradnjom između političkih institucija i privatnih pružatelja tehnologije. Istovremeno, stotine tisuća radnika prekvalificiraju se za obrambeni sektor.
Granica između države, industrije i tehnologije postaje sve nejasnija.
Za Corbetta, ovo je moderni oblik korporatizma.
NATO neće potpuno nestati
Unatoč svojoj dijagnozi, Corbett ne vjeruje da će NATO potpuno nestati. Savez bi mogao nastaviti služiti kao pravni i politički instrument, na primjer, za aktiviranje članka 5. Organizacija bi ostala kao rezervni instrument, ali bi se njezin pravi značaj promijenio.
NATO se pomiče od središta zapadne sigurnosne politike do sporednog igrača, dok se paralelno grade nove europske strukture.
Zaključak
James Corbett dolazi do jasnog zaključka:
Rasprava o “zastarjelosti” NATO-a nije slučajnost, niti je posljedica kratkoročnih političkih događaja. Slabljenje saveza služi kao katalizator za temeljno restrukturiranje Europe.
