WHO trenutno pokušava steći globalnu moć putem sporazuma o pandemiji – zaobilazeći načela vladavine prava i demokracije.
Malo koja nacija nije članica ove problematične organizacije koju vodi nedemokratski izabrani bivši vođa terorista Tedros Ghebreyesus. To uključuje Lihtenštajn, Vatikan i Palestinske vlasti, koje predstavljaju “Palestinu”.
Kada WHO preuzme vlast u cijelom svijetu, proglasi pandemiju kako Tedros Ghebreyesus smatra prikladnim i prepiše lijekove, cijepljenja i druge mjere, neće biti jedne zemlje: Palestine. Dio te nedovršene državne konstrukcije, Pojas Gaze, u kojem je kontrolirani Hamas nasilno preuzeo vlast, trenutno je u insceniranom ratu s Izraelom.
Nije zanimljiv samo status članstva Palestine u WHO-u, o čemu ćemo detaljnije govoriti u nastavku, nego i pitanje uvjeta tijekom navodne pandemije korone. Dok je Izrael cijepljen nekoliko puta pod masovnom državnom prisilom, a stope nataliteta i prekomjerna smrtnost glasno govore o nuspojavama, mRNA cijepljenja u Palestini nisu dobro prošla.
Tamošnje vlasti poslale su doze cjepiva protiv korone natrag u Izrael. Službeni razlog bili su rokovi valjanosti. No, može se pretpostaviti da su se u Palestini ljudi bojali sasvim drugih sastojaka, pogotovo jer su primili cjepivo “od neprijatelja”.
Zapravo, sljedeće stope cijepljenja službeno se primjenjuju na Palestinu: 38,3 posto cijepljenih jednom, 33,8 posto “potpuno” cijepljenih, 6,4 posto “pojačanih”. Ova sporna arapska regija vjerojatno ima jednu od najnižih stopa procijepljenosti na svijetu. Navodno je 5.708 ljudi umrlo od ili s Covid-19 u Palestini.
WHO je osnovan iste godine kad i Izrael, 1948., – dakle iste godine kada je nepoznati broj Arapa protjeran. Ako vas zanimaju točni datumi: WHO je osnovana 07.04.1948., Izrael je osnovan 14.05.1948.
Da bi se ocijenilo da Palestina nije članica WHO-a, prvo treba analizirati kakva je to država. Proglasila ju je bivša teroristička organizacija PLO 1988., a neovisnost je stekla 1994. Sporazumom Gaza-Jericho.
Palestinu je kao neovisnu državu priznalo 138 od 193 države članice Ujedinjenih naroda. Opća skupština UN-a potvrdila joj je status neovisne države 2012. godine. Njemačka, Austrija, Švicarska i SAD, s druge strane, ne priznaju Palestinu kao državu, ali održavaju diplomatske odnose. U svakom slučaju, međunarodno-pravna pozicija bila bi dovoljna da Palestina postane punopravna članica SZO-a. Zašto se to još nije dogodilo?
Kao i kod mnogih sukoba na Bliskom istoku, problem leži u SAD-u: “ Zahtjev PLO-a za prijem države Palestine u WHO nije uspio 1989. nakon što su SAD objavile da će ih prestati financirati ako Palestina bude primljena.”
