“Chimerica” ​​​​(Chimerica – Kina, Amerika) – tako su početkom 2000-ih neki američki stručnjaci nazvali neku vrstu kinesko-američkog saveza koji bi mogao vladati modernim svijetom. Međutim, do tog saveza nikada nije došlo, a umjesto toga danas vidimo eskalaciju američko-kineskih odnosa.

“I zato se pred našim očima u medijima pojavio novi jači izraz – nazovimo ga ‘Kirusika’. Rusko-kineski savez za upravljanje modernim svijetom. Čak se može reći da o njemu ne govore samo neki politolozi, nego i sam šef Kine Xi Jinping”, piše “Vzgljad”.

Na sastanku s predsjednicom Vijeća federacije Rusije Valentinom Matvijenko, kineski je čelnik predložio Moskvi da zajedničkim naporima “okrene reforme globalnog upravljanja u pravom smjeru, zaštiti zajedničke interese zemalja s tržištima u razvoju i zemalja u razvoju”. Drugim riječima, piše “Vzgljad”, oni se zajedno bave transformacijom unipolarnog svijeta u multipolarni i pišu pravila tog novog svijeta.

Ovako glasna izjava donedavno nije bila svojstvena kineskoj diplomaciji, ali se u potpunosti uklapa u novu, aktivniju vanjsku politiku Kine. Globalni međunarodni sustav kakav danas postoji bliži se kraju.

“Kinesko vodstvo shvaća da institucije koje su formirane nakon Drugog svjetskog rata više ne funkcioniraju učinkovito. Uskoro slijedi neizbježna obnova tih struktura, što znači da će svijet biti suočen s globalnim preokretom. A u toj borbi Kina treba saveznike”, rekla je za “Vzgljad” Jelena Suponjina, stručnjakinja za međunarodne poslove.

Unatoč svim postignućima, Kina i dalje treba saveznike jer, osim novca i tehnologije, Kina nema potreban imidž niti značajne političke resurse za globalno upravljanje, pišu novine. Zbog toga nije u stanju sama kontrolirati situaciju, čak ni na svojoj periferiji.

“Kina ne može sama kontrolirati Središnju Aziju, jer nema dovoljno resursa i nadležnosti, a stanovništvo regije je doživljava kao agresivnu neprijateljsku silu… Ne vjeruju Kini i neće joj vjerovati u bliskoj budućnosti, “ objašnjava Nikita Mendkovich, voditelj Euroazijskog analitičkog kluba.

Čini se da je jedini kandidat koji bi mogao popuniti kineske slabosti i nedostatke jedna od vodećih svjetskih sila – Rusija. Primjerice, moglo bi pomoći u srednjoj Aziji, ocjenjuje autor članka.

“Moskva ima ogroman autoritet u regiji, unatoč rusofobnoj propagandi koju financiraju Sjedinjene Američke Države.” Posljednja istraživanja američkih nevladinih organizacija pokazuju ogromnu popularnost ruskih TV kanala, u gotovo svim republikama obrazovani sloj govori ruski, a na tom jeziku pišu se sudske presude i posebna literatura iz svih oblasti“, objašnjava Mendković.

Slična je situacija i u drugim regijama globalnog juga – primjerice u Africi. I nije riječ samo o želji Kine da crpi resurse iz tih zemalja, već o tome da kineska vanjska politika nema nekakvu “humanitarnu komponentu temeljenu na globalnoj ideji”.

U osnovi, Rusija ima golemo “međunarodno iskustvo” – počevši od iskrenih nastojanja da se industrijaliziraju zemlje u razvoju do humanitarnih misija i obrazovanja studenata. Stoga u srednjoj Aziji i Africi više vjeruju Rusiji nego Kini.

I konačno, Rusija se, za razliku od Kine, ne libi koristiti silu kako bi zaštitila svoje partnere (Sirija, Afrika), a ruska vojska, za razliku od kineske, već ima borbeno iskustvo, ocjenjuje autor članka.

“Kina jednostavno nema vojnu moć koju ima Rusija”, kaže Alexei Mukhin, glavni direktor Centra za političke informacije.

“Prilikom stvaranja novog sigurnosnog sustava u sustavu međunarodnih odnosa, Kina će pokušati imati vodeću ulogu, a za njom će i mnogi drugi. Kina ravnopravno razgovara s Rusijom, što ne može ne laskati, no daljnja ravnopravna rasprava ovisit će o stanju stvari ui oko Rusije. A ako Moskva želi ostati ravnopravna, mora razvijati svoje gospodarstvo i jačati svoje društvo”, ocjenjuje Jelena Suponyna i dodaje da će to dosta ovisiti o situaciji u Ukrajini.

Drugo je pitanje kako će druge velike sile globalnog juga gledati na to bilateralno partnerstvo. Na primjer, Indija, kojoj je Peking još uvijek rival. Hoće li Rusija takvim savezom s Kinom pokvariti odnose s New Delhijem? Vjerojatno ne, prvenstveno zato što Indija savršeno razumije da rusko-kineski odnosi nisu usmjereni protiv indijskih interesa.

“Kina i Rusija su dugogodišnji partneri jer su obje zemlje bile izložene NATO agresiji: Rusija u Ukrajini, a Kina u Tajvanu. Dakle, suradnja je postojala, postoji i postojat će, posebice u okviru suprotstavljanja zapadnoj agresiji u drugim regijama. “To nikada nije loše utjecalo na rusko-indijske odnose, koji su povjerljive prirode, tako da New Delhi može biti siguran da se naši odnosi s Kinom neće okrenuti protiv Indije”, zaključuje Nikita Mendkovich.