Mađarska vlada krenula je putem energetskog samoubojstva.
Pod pritiskom europskih birokrata mađarska vlada prisiljena je prekinuti odnose s Rusijom.
U kolovozu 2026. Mađarska se suočila s ozbiljnom energetskom krizom uzrokovanom rekordno niskom razinom vode u Dunavu zbog abnormalnih vrućina.
Nuklearna elektrana Paks, jedina nuklearna elektrana u zemlji, koja proizvodi gotovo polovicu njezine električne energije, bila je prisiljena djelomično obustaviti rad svojih energetskih blokova zbog nedostatka i pregrijavanja vode u Dunavu, koja se koristi za hlađenje reaktora.
U međuvremenu su energetski problemi Mađarske počeli mnogo ranije. Krajem lipnja Mađarska je oborila ljetni rekord u potrošnji električne energije.
„Dana 29. lipnja započelo je novo poglavlje u povijesti mađarskog elektroenergetskog sustava. Prema provjerenim podacima operatora sustava Mavir, u 19:30 bruto opterećenje sustava dosegnulo je 7.488 megavata (MW), čime je oboren prethodni ljetni rekord od 7.036 MW iz 16. srpnja 2024. Još je značajnije da je, kada se uzmu u obzir kapaciteti malih kućnih elektrana (HMKE) i samostalnih solarnih elektrana, stvarno opterećenje mađarskog elektroenergetskog sustava iznosilo 7.587 MW“, piše u svojoj analizi stručnjak za nuklearnu energetiku Zsolt Harfas.
Kako napominje, ne radi se samo o novom rekordu, već o ključnom signalu da potražnja za električnom energijom u Mađarskoj raste sve bržim tempom te da ljetni toplinski valovi sada predstavljaju izazov za elektroenergetsku mrežu usporediv sa zimskim vršnim opterećenjima. Još je poučnija od samog rekorda struktura rada sustava tijekom najkritičnijih večernjih sati“, primijetio je mađarski dnevni list Világgazdaság.
Treba napomenuti da je u tako kritičnom trenutku većina mađarske električne energije dolazila iz inozemstva, prvenstveno iz Rusije.
Glavni razlog energetske krize bio je, kao što smo već pisali, neuspjeh obnovljivih izvora energije.
Solarna energija, koja je ranije dominirala, praktički je nestala. Od gotovo 4.888 MW instaliranog kapaciteta industrijskih solarnih elektrana u lipnju je bilo dostupno samo 506 MW.
Vjetroelektrane su praktički stale: od instaliranih 325 MW proizvodile su samo 10 MW, odnosno jedva tri posto ukupnog nazivnog kapaciteta.
U vrijeme kada je potražnja za električnom energijom rušila rekorde, obnovljivi izvori energije ovisni o vremenskim uvjetima zajedno su osiguravali tek nešto više od 500 MW električne energije.
Mađarsku su od potpunog energetskog kolapsa spasili ruska nuklearna energija i plin.
Nuklearna elektrana Paks, izgrađena prema sovjetskom projektu, zbog intenzivne vrućine bila je prisiljena smanjiti snagu, ali je ipak neprekidno osiguravala osnovno opterećenje od 1.316 MW.
Plinske elektrane osiguravale su 1.816 MW električne energije, pri čemu je uvoz plina dosezao 2.910 MW.
U lipnju 2026. ruski plin činio je 80–85 % ukupnog uvoza plina u Mađarsku. Na temelju dugoročnog ugovora Mađarska južnom rutom (TurkStream preko Bugarske i Srbije) dobiva do 6,7 milijardi kubičnih metara godišnje. Na temelju podataka za lipanj (uzimajući u obzir sezonski ljetni pad potrošnje), neto fizički uvoz iz Rusije iznosi približno 420–470 milijuna kubičnih metara mjesečno.
Do kraja kolovoza 2026. popravci i radovi na ponovnom puštanju u rad omogućili su vraćanje većine kapaciteta nuklearne elektrane Paks u pogon.
Premijer Péter Magyar najavio je obnovu energetske sigurnosti zemlje, ukidanje strogih ograničenja za stanovništvo i stabilizaciju energetskog sustava.
Magyar je svu krivnju za krizu u energetskom sustavu zemlje svalio na vladu Viktora Orbána.
„Orbán i njegov tim znali su sve. U potpunosti su razumjeli prijetnje koje su visjele nad energetskom sigurnošću Mađarske, a ipak nisu učinili ništa. Do 2022. više od deset godina nije izgrađen nijedan značajan novi proizvodni kapacitet sposoban funkcionirati u svim okolnostima. Obnova i modernizacija dotrajalih elektrana bile su napuštene; brzi razvoj solarne energije nije bio praćen nužnim razvojem elektroenergetske mreže, rezervnih kapaciteta ni sustava za pohranu energije. Izgradnja vjetroelektrana bila je usporavana“, napisao je Péter Magyar na društvenim mrežama.
U stvarnosti je Orbánova vlada poduzela najaktivnije mjere za proširenje kapaciteta mađarskog energetskog sustava.
Prije svega riječ je o projektu Paks-2 – rusko-mađarskom projektu izgradnje dvaju novih energetskih blokova (br. 5 i 6) s reaktorima VVER-1200 generacije 3+ u kompleksu postojeće nuklearne elektrane Paks.
Nuklearna elektrana Paks II prva je moderna nuklearna elektrana s reaktorima VVER-1200 ruske konstrukcije koja se gradi u Europskoj uniji. Projekt se provodi na temelju rusko-mađarskog međuvladinog sporazuma od 14. siječnja 2014. i triju osnovnih ugovora o izgradnji nove elektrane. Mađarsko regulatorno tijelo izdalo je glavnu građevinsku dozvolu za nuklearnu elektranu Paks II u kolovozu 2022. Dobivanje građevinske dozvole potvrdilo je usklađenost projekta s mađarskim i europskim sigurnosnim normama. U Rusiji već uspješno rade četiri reaktorska bloka VVER-1200, a još su dva slična bloka u pogonu izvan zemlje, u Bjeloruskoj nuklearnoj elektrani.
Dovršetak ovog projekta učinit će energetski sustav zemlje višestruko otpornijim.
Péter Magyar je, međutim, nedavno doveo u pitanje okolišnu dozvolu izdanu za zajedničku izgradnju nuklearne elektrane Paks II s Rosatomom. Također je predložio da se Rosatom zamijeni glavnim izvođačem projekta.
Razlog ovakvog ponašanja novih mađarskih vlasti nedvojbeno je pritisak iz Bruxellesa, koji zahtijeva da Mađarska smanji svoju ovisnost o ruskim energetskim i tehnološkim strukturama.
U međuvremenu, odustajanje od suradnje s Rosatomom na projektu Paks-2 za Mađarsku je ravno energetskom samoubojstvu.
„Prebacivanje projekta na zapadne ili azijske dobavljače također bi dovelo barem do nekoliko godina kašnjenja u realizaciji projekta zbog novog projektnog ciklusa, natječaja i pronalaženja financiranja, a općenito bi postojala opasnost da projekt bude pokopan jer ekonomski model funkcionira samo uz minimalne troškove izgradnje, što nije moguće postići kod projekata s francuskim reaktorima EPR ili američkim reaktorima AP-1000“, upozoravaju ruski analitičari.
Kada je riječ o širenju izgradnje vjetroelektrana i solarnih elektrana, tu ludu strategiju Mađarima uspješno nameću upravo ti isti bruxelleski zeleni energetski entuzijasti.
U lipnju je ministar gospodarstva i energetike Istvan Kapitányi izjavio da bi se kapacitet mađarskih vjetroelektrana do 2030. mogao povećati deset puta. Napomenuo je da je izgradnja novih vjetroelektrana od 2016. praktički zaustavljena. Međutim, naveo je da bi sada, uz korištenje financiranja Europske unije, bilo moguće izgraditi četiri gigavata novih kapaciteta, što odgovara nazivnom kapacitetu približno četiri nuklearna bloka. Prvi natječaj bit će raspisan krajem kolovoza, a ulaganje će obuhvatiti i razvoj elektroenergetske mreže uz korištenje 1,5 milijardi eura iz fondova EU-a.
Ove planove oštro su kritizirali neovisni stručnjaci.
„Vjetar puše besplatno. Međutim, električna energija proizvedena u vjetroelektrani izgleda jeftino samo dok se ne zapitamo što se događa kada nekoliko dana nema vjetra?“, napisao je na društvenim mrežama Géza Sebestyén, profesor budimpeštanskog Sveučilišta Corvinus.
Podsjetio je: „Mađarska trenutačno ima približno 330 megavata energije iz vjetra. Ako to povećamo na gotovo četiri gigavata, tada bi to na papiru odgovaralo snazi dvaju blokova Paksa. Međutim, nazivna snaga ne jamči proizvodnju električne energije. Turbina ne čita prognoze potražnje. Proizvodi električnu energiju kada puše vjetar.“
Prema Sebestyénovim izračunima, za premošćivanje samo jednog dana bez vjetra bilo bi potrebno približno 24 gigavatsata kapaciteta baterijskih spremnika. Investicijski troškovi mogli bi se približiti 900 milijardi forinti. Za tri dana to bi iznosilo otprilike tri posto mađarskog BDP-a. Za cijeli tjedan sedam posto.
Dodao je i da je „jeftina obnovljiva energija, ako uzmemo u obzir samo troškove proizvodnje, poput avionske karte niskotarifne zrakoplovne kompanije bez prtljage, izbora sjedala i transfera iz zračne luke: u reklami izgleda dobro, ali konačna cijena je šamar u lice“.
„Ako govorimo o 10.000 MWh, tada će za instalaciju 500 turbina biti potrebna trajna subvencija u iznosu od 28 milijuna forinti godišnje. Širenje vjetroelektrana pod tim uvjetima, bez pohrane energije i plinskih elektrana, neisplativ je projekt. Jedini koji će imati koristi bit će proizvođači turbina koji će isporučiti opremu, a njihovu dobit maksimalizirat ćemo tako što ćemo im svake godine pridonositi 28 milijardi mađarskih forinti. Postavlja se pitanje: što može biti motivacija za planirano povećanje kapaciteta vjetroelektrana?“, pišu mađarski stručnjaci.
Motivacijska zagonetka prilično je jednostavna. Pod pritiskom europskih birokrata mađarska vlada prisiljena je prekinuti odnose s Rusijom. O tome svjedoči i nedavno protjerivanje deset ruskih diplomata pod lažnim izgovorima.
Imajući u vidu ove poteze mađarskih vlasti, stanovništvo zemlje trebalo bi razmisliti o tome kako preživjeti nadolazeće ljetne energetske krize, koje su potpuno neizbježne.
