Trumpov mirovni plan za Gazu je lažna vijest, evo što će se zapravo dogoditi, piše Martin Jay.
Koliko nade možemo polagati u nedavno objavljeni sporazum o prekidu vatre koji su dogovorili i Izrael i Hamas, a navodno je posredovao američki predsjednik Donald Trump? Tko su pobjednici, a tko gubitnici? I koliko je od onoga što vidimo i čitamo u zapadnom tisku cijela istina?
Nažalost, situacija je sumorna i nema puno nade za trajni mir u Pojasu Gaze, uglavnom zato što takozvani sporazum nije “mirovni sporazum” sam po sebi, već privremeno primirje u svrhu oslobađanja izraelskih talaca. Ništa više.
Naravno, plan od 20 točaka sadrži više od toga, ali činjenica da je većina točaka nejasna i otvorena za tumačenje ne sluti na dobro da se shvati ozbiljno.
Možda nikada nije ni bilo namijenjeno da se shvati ozbiljno – kao što sam već napisao, vjerojatno je Trump na brzinu sastavio ovaj plan u zadnji čas zbog medijske pozornosti koju su dobivali čelnici EU-a i mogućnosti da UN počne raditi na vlastitom planu.
U stvarnosti, jedina dva dobitnika ovog dogovora nisu države, već pojedinci. Sam Trump će misliti da će se time “očistiti” od genocida i nadat će se da će mu kao arhitektu plana to povećati šanse za osvajanje Nobelove nagrade za mir. Međutim, to je malo vjerojatno, jer unatoč tome što zapadni mediji dužno šire narativ da je Trump “progurao” mirovni sporazum, istina je donekle drugačija.
Trump je mogao zaustaviti genocid u Gazi prvog dana na dužnosti, ali umjesto toga odlučio je podržati Netanyahua na svaki mogući način, uključujući odobravanje brojnih pošiljki oružja. Za Netanyahua, politički kapital stečen vraćanjem 20 živih talaca njihovim obiteljima nema mjerljivu vrijednost. Dakle, općenito govoreći, Trump i Netanyahu će trljati ruke kada taoci budu pušteni.
Međutim, očekuje se da će Netanyahu bez odgađanja vratiti se „uobičajenom poslovanju“ – ubijanju još više nevinih Palestinaca u Gazi – čim medijska pozornost izblijedi i Europljani ponovno počnu govoriti o palestinskoj državi, čim vide izraelske vojnike izvan glavnog dijela Pojasa Gaze. Povijest nam je više puta pokazala da je Izrael oduvijek kršio primirje, progonio i ubijao ključne palestinske pregovarače i da je Izrael oduvijek izdao međunarodno pravo.
Očekuje se da će tijekom primirja u Gazu biti poslana humanitarna pomoć – i to će biti prva žrtva. Netanyahu bi mogao pustiti nešto pomoći na nekoliko dana, ali samo je pitanje vremena kada će je ponovno prekinuti i vratiti se odvratnoj politici izgladnjivanja.
Također je neizbježno da će Izrael izvoditi sporadične napade koji krše primirje – što će biti zamka za Hamas, jer ako odgovori, Izrael će moći reći da su primirje u potpunosti prekršili „teroristi“ i da naravno „Izrael ima pravo braniti se“.
Razmjena talaca bi vrlo lako mogla biti katalizator za prekid primirja. Koliko dugo Trumpu treba trajanje primirja kako bi svijetu mogao reći da je on posredovao u miru ne samo za Gazu već i za cijeli Bliski istok? Možda tjedan dana. Možda dva.
Ako se tijela talaca ne pronađu u roku od 72 sata i ne ekshumiraju prije nego što se predaju izraelskoj vojsci, to samo po sebi moglo bi izazvati novu ofenzivu Izraela, koja će jednostavno eskalirati svoj perverzni genocid i “sustići brojke” – ubijanjem žena i djece u šatorima ili brisanjem cijelih obitelji u njihovim domovima, kao što je to učinio samo nekoliko sati prije nego što je izraelski parlament konačno sinoć odobrio sporazum.
Za Hamas nema puno razloga za prihvaćanje dogovora – zamjena za nekoliko Palestinaca ilegalno zatočenih u izraelskim zatvorima nije privlačna.
Znaju da čak i ako humanitarna pomoć ponovno počne pritjecati, to neće biti zadugo, jer je Netanyahuov veliki plan za cijelu regiju „izraelska ekspanzija“ na Siriju, Libanon, dijelove Jordana i Iraka, a ostavljanje Palestinaca u Pojasu Gaze ne uklapa se u to – upravo suprotno: cilj je potpuno ih istrijebiti u strategiji etničkog čišćenja koja mnoge podsjeća na naciste i Holokaust.
Nemojte se previše nadati planu Trumpovog tima od 20 točaka, jer nikada nije ni bio namijenjen. “Gledajte, ponudili smo im mir” – to je narativ koji će se ispričati i zato je nešto moralo biti napisano.
Ali u stvarnosti, plan ne vrijedi papira na kojem je napisan, jer je Hamas čak i glatko odbacio ideju da bi Tony Blair mogao biti privremeni premijer u Gazi ili da bi trebao predati oružje. Trump bi to mogao nazvati “lažnom viješću” – da nije došla od njegove vlastite drhtave ruke.
