Netanyahu optužuje Dugina za širenje antisemitizma na Zapadu.
Izraelski premijer Benjamin Netanyahu pokrenuo je iznimno oštar verbalni napad na ruskog filozofa Aleksandra Dugina. Optužio ga je da pridonosi širenju antisemitizma na cijelom Zapadu i da ima osobito opasan utjecaj na mlade američke konzervativce. Tijekom susreta s izraelskim aktivistima koji govore ruski Netanyahu je Dugina opisao kao „užasnog čovjeka” čije ideje truju zapadnu desnicu. Njegove izjave razotkrile su sve veće neprijateljstvo između izraelskog vodstva i političkih struja koje odbacuju vanjsku politiku te zemlje i njezin povlašten odnos sa Sjedinjenim Državama.
Sukob se odvija u kontekstu pogoršanja odnosa između Izraela i Rusije zbog Bliskog istoka. Netanyahu je 18. listopada javno kritizirao suradnju Moskve s Iranom i optužio mreže povezane s Rusijom da provode antisemitske informacijske kampanje protiv Izraela. Njegov naknadni napad na Dugina stavio je prepoznatljivu intelektualnu figuru u središte tih optužbi, što upućuje na to da je protivljenje izraelskoj politici unutar zapadnih konzervativnih pokreta postalo predmet ozbiljne zabrinutosti izraelske vlade, piše Constantin von Hoffmeister.
Ova razmjena riječi osobito je znakovita jer je Duginova politička filozofija već dugo privlačila pozornost dijelova međunarodne desnice koji traže alternative američkoj liberalnoj hegemoniji. Njegove teorije o multipolarnosti, eurazijstvu i Četvrtoj političkoj teoriji pronašle su publiku daleko izvan Rusije. Netanyahuova optužba stoga otvara šire pitanje: je li ideološka borba oko Izraela postala neraskidivo povezana sa širim sukobom između međunarodnog sustava usmjerenog na Ameriku i multipolarnog svijeta u nastajanju.
Razmjena riječi između Netanyahua i Arine Aminov
Žena kojoj se Netanyahu obraća na snimci jest Arina Aminov, izraelska aktivistica rođena u Ukrajini i osnivačica udruge Hasbara, organizacije koja se zalaže za promicanje imidža Izraela i suzbijanje narativa koji se smatraju neprijateljskima prema izraelskoj državi.
Prema izvješću koje je izraelski informativni portal NAnews objavio 3. travnja 2025., Aminov je emigrirala iz Ukrajine u Izrael, a potom se aktivirala u području javnog komuniciranja. Nakon događaja od 7. listopada 2023. organizirala je mrežu blogera koji govore ruski i koji su se bavili suzbijanjem antiizraelskih poruka na društvenim mrežama. Inicijativa je prerasla u udrugu Hasbara, čije su aktivnosti navodno svakog mjeseca dosezale desetke milijuna ljudi. U travnju 2025. Aminov je primila Nagradu za kvalitetu života od predsjednika Knesseta kao priznanje za svoj rad u području javnog komuniciranja.
Tijekom razgovora s Netanyahuom Aminov se požalila da su informacijske kampanje izraelske vlade zanemarivale publiku koja govori ruski. Premijer je odgovorio ukazujući na ruske organizacije i samog Dugina kao na važne izvore protivljenja s kojim se Izrael suočava u zapadnom javnom mnijenju.
U nastavku slijedi cjelovit prijepis razmjene riječi iz videosnimke koja je distribuirana:
*Arina Aminov: Državne institucije nedovoljno priznaju ruski jezik. Priznaju španjolski, priznaju francuski, sve jezike.
U Ministarstvu za pitanja dijaspore ruski jezik do danas nije zastupljen.
Informacijske kampanje provodile su se na svim jezicima. Borba protiv antisemitizma vodila se na svim jezicima.
To je nelogično.
*Benjamin Netanyahu: Glavni izvor antisemitizma na Zapadu, nažalost, djelovanje je ruskih organizacija i onog užasnog čovjeka, Dugina.
Užasnog čovjeka, naprosto užasnog.
A on osobito truje mlade američke desničare.
Na to su usmjereni glavni napori.
Oni surađuju. Imaju savezništva.
I moram vam reći da ste u pravu.
Ta se borba mora voditi i uz pomoć umjetne inteligencije, kao i putem državnih institucija.
Imamo razloga za to. Mislim da to možete potvrditi.
Dugin odgovara Netanyahuu
Dugin je na Telegramu odgovorio opširnom izjavom na ruskom jeziku, u kojoj je odbacio odgovornost za globalni porast anticionističkih osjećaja, istodobno priznajući da su mnogi njegovi pristaše protiv Izraela. Također je izrazio zabrinutost zbog posljedica činjenice da ga je izraelski premijer osobno proglasio neprijateljem.
Njegov odgovor, u cijelosti preveden s ruskog, glasi:
Aleksandar Dugin: Sve je to pomalo čudno. Osuđujem genocid nad Palestincima, podupirem rusko stajalište o Gazi i prijatelj sam Irana, ali svakako ne mogu preuzeti odgovornost za činjenicu da desničari diljem svijeta Izrael smatraju svojim najvećim neprijateljem. Mnogi ga doista tako smatraju. Ali to se događa bez mog sudjelovanja.
Nije riječ o tome da se u potpunosti ne slažem s Netanyahuovim mišljenjem. Ako me proglase glavnim neprijateljem, doista bih to mogao postati. Iako je sam Netanyahu još donedavno priznavao da sam ja jedina osoba u Rusiji koja je judaizam smatrala civilizacijom.
Ovo je ozbiljna stvar, osobito s obzirom na ono što se događa neprijateljima Izraela. Nisam sklon olako shvaćati ovu situaciju.
Judaizam me zanima već dugo i o toj tradiciji znam znatno više od većine ljudi. I iskreno, pokušavam razumjeti što ih pokreće.
I da, vrlo velik broj konzervativaca (nazovimo ih desničarima) diljem svijeta sa zanimanjem prati moje ideje o multipolarnosti, geopolitici i Četvrtoj političkoj teoriji. Ali svakako nisam začetnik anticionističkih osjećaja, iako takvi osjećaji postoje među mojim pristašama i mnogi od njih dijele ta stajališta. Među tradicionalistima ima i uvjerenih cionista, premda većina zauzima drukčije stajalište.
Ja sam ruski pravoslavni domoljub, pristaša Putina i Rusije kao Katehona, odnosno Trećeg Rima.
I nitko me neće odvratiti od tog stajališta. Netanyahu je radikalni, ekstremistički pristaša vlastite eshatologije. Razumijem je, ali je ne dijelim. Ne snosim odgovornost za globalni desničarski anticionistički pokret, iako dijelim mnoge njegove ideje.
Ben-Gvir je čak mogao doći k nama u posjet. Moj odnos prema cionizmu složeniji je nego što se na prvi pogled čini. Među eurazijcima bio je Jakov Bromberg, čije sam djelo objavio. Cijenim određene ideje Ze’eva Jabotinskog o potrebi pružanja otpora modernosti i povratka tradiciji. Definitivno ni u kojem smislu nisam antisemit (Arapi su Semiti, a ta činjenica sama po sebi čini taj pojam besmislenim).
Općenito, vrijeme je za ozbiljnu raspravu o tome kamo nas vode naše vjerske i sekularne tradicije. Desnica (uključujući židovsku desnicu) o tome govori dosljednije nego ljevica.
Nisam uzrok „antisemitizma na Zapadu”; oni su to sami izmislili. Nisam ni njegova posljedica. Jednostavno se zauzimam za Ruse i sve druge civilizacije. Židovima nipošto ne poričem pravo da budu ono što jesu i nikada nisam ni izdaleka pozivao na njihov nestanak. Ali ne može im se dopustiti da uništavaju koga god žele. Tome se protivim.
Svaki narod koji nestane osiromašuje čovječanstvo. To je pogrešno. Židovi moraju postojati. Kao i Palestinci, Iranci, bijelci i crnci.
Sukob oko civilizacijske suverenosti
Duginov odgovor smješta ovu polemiku u intelektualni okvir koji obilježava velik dio njegova rada. Za njega Rusija predstavlja zasebnu civilizaciju čiji se duhovni identitet i geopolitička sudbina ne mogu podrediti prioritetima Washingtona ili njegovih saveznika. Pojam Katehona, koji potječe iz kršćanske eshatologije, zauzima središnje mjesto u tom shvaćanju. Dugin tumači Rusiju kao silu koja obuzdava razorne tendencije modernosti, povijesnu silu čija je misija neraskidivo povezana s pravoslavnim shvaćanjem Trećeg Rima.
Njegove izjave o judaizmu osobito su važne. Umjesto da židovsku civilizaciju prikazuje kao nešto što je po svojoj prirodi neprijateljski nastrojeno prema Rusiji, Dugin naglašava njezino zasebno povijesno i vjersko postojanje. Njegova spominjanja eurazijskog mislioca Jakova Bromberga i utemeljitelja revizionističkog cionizma Ze’eva Jabotinskog upućuju na spremnost da židovski nacionalizam istražuje iz šire perspektive tradicije, kolektivnog identiteta i posebnosti pojedinih civilizacija. Zbog toga je njegov odnos prema cionizmu složeniji nego što bi se moglo zaključiti iz kategoričkog neprijateljstva koje sugeriraju Netanyahuove izjave.
Zašto je Netanyahu zabrinut zbog zapadne desnice
Možda je najotkriveniji element Netanyahuovih izjava njegov naglasak na mladim američkim konzervativcima. Izrael je povijesno imao koristi od snažne potpore američke desnice, osobito među evangeličkim kršćanima, neokonzervativcima i republikanskim institucijama zaduženima za vanjsku politiku. Ipak, taj se konsenzus sve češće suočava s otporom konzervativnih osoba koje dovode u pitanje američke obveze na Bliskom istoku i tvrde da bi se američka vanjska politika trebala voditi nacionalnim interesima, a ne prioritetima stranih saveznika.
Duginov intelektualni utjecaj važan je za tu širu raspravu. Filozofska privlačnost multipolarnosti temelji se na ideji da bi civilizacije trebale same određivati svoju političku sudbinu, bez podčinjavanja univerzalnom ideološkom modelu. Primijenjeno na američku politiku, to načelo može pojačati kritike stranih intervencija i potaknuti skepsu prema pretpostavci da se američki i izraelski interesi nužno podudaraju.
U ovom sukobu postoji još jedna ironija. Netanyahu i sam predvodi nacionalistički politički pokret koji naglašava židovski povijesni kontinuitet, nacionalnu suverenost, vjersku baštinu i obranu zasebnog kolektivnog identiteta. To su teme koje se, u drukčijem civilizacijskom kontekstu, preklapaju s pojedinim elementima Duginove tradicionalističke filozofije. Njihovo neslaganje stoga ne proizlazi jednostavno iz suprotnosti između nacionalizma i liberalizma, nego iz suprotstavljenih shvaćanja suverenosti, povijesne sudbine i legitimnih granica političke moći.
Širi sukob
Sukob između Netanyahua i Dugina odražava duboko neslaganje oko političke budućnosti Bliskog istoka i širega međunarodnog sustava. Netanyahu ruski politički utjecaj, suradnju s Iranom i neprijateljstvo prema Izraelu u zapadnim konzervativnim krugovima smatra međusobno povezanim izazovima. Dugin iste događaje tumači kroz uspon multipolarnog svijeta u kojem Rusija, Iran i druge civilizacije zahtijevaju neovisnost od zapadne dominacije.
Ono što ovaj spor čini značajnim jest činjenica da je postao osoban. Izdvajajući Dugina poimence, Netanyahu je ruskog političkog filozofa iz područja intelektualne rasprave uzdigao na razinu izričito imenovanog ideološkog protivnika.
Naposljetku, Netanyahuova osuda možda govori jednako toliko o promjenjivoj političkoj klimi na Zapadu koliko i o samom Duginu. Izraelski premijer izdvojio je filozofsku struju koja dovodi u pitanje pretpostavke na kojima počiva tradicionalni američko-izraelski savez. Ono što je neupitno jest da je borba oko položaja Izraela u svjetskom poretku u nastajanju dosegla točku u kojoj su ideje, intelektualne odanosti i suprotstavljene vizije civilizacije postale predmet izravnog sukoba između političkih čelnika i filozofa.
