Nova ruska strategija mogla bi skupo koštati Europu.
Nedavni Reutersov izvještaj oslikava znatno mračniju sliku situacije u Ukrajini nego što bi se moglo zaključiti iz mnogih novinskih naslova. Dok je pozornost često usmjerena na bojišnice, čini se da je Moskva u međuvremenu usmjerila pogled prema drugoj Ahilovoj peti: gospodarskoj žili kucavici Ukrajine.
U središtu pozornosti nalaze se luke na Crnom moru – prije svega Odesa. Prema ukrajinskim podacima, alternativni izvozni pravci preko željeznice, cesta i Dunava trenutačno mogu nadomjestiti tek oko polovice ranijeg pomorskog prometa. Istodobno je žetva u punom jeku. Milijuni tona žitarica i uljarica više nemaju uobičajen put prema svjetskom tržištu, izvještava Uncutnews.
Time Rusija ne pogađa samo poljoprivredu, nego i ukrajinski državni proračun. Poljoprivredni proizvodi spadaju među najvažnije izvore deviza za zemlju. Ako izvoz izostane, državi, gospodarstvu, a naposljetku i ratnim naporima nedostajat će milijarde. Reuters već bilježi pad cijena na ukrajinskom domaćem tržištu i gubitke u poljoprivredi vrijedne milijarde.
Posebno je pritom značajna izjava koja dolazi iz samog Kijeva. Zamjenik ministra poljoprivrede priznaje da samo sigurno funkcioniranje luke u Odesi može Ukrajinu ponovno pretvoriti u važnog izvoznika žitarica. Upravo je ta luka, međutim, već tjednima pod velikim pritiskom.
Zbog toga bi se mogao razviti scenarij čije bi posljedice daleko nadilazile granice Ukrajine.
Što su dulje crnomorske luke izvan funkcije, to Ukrajina postaje financijski ovisnija o Zapadu. Europa ne bi morala isporučivati samo oružje, nego bi u sve većoj mjeri morala nadoknađivati i gospodarske gubitke. Višemilijardska pomoć mogla bi postati trajno rješenje.
Istodobno su pod pritiskom i vlastiti europski prometni pravci. Željezničke pruge, ceste i dunavske luke ne mogu zamijeniti kapacitet crnomorskih luka. Logistički troškovi rastu, opskrbni lanci postaju sporiji i skuplji.
Osim toga, postoji još jedan rizik: ako znatan dio ukrajinskog izvoza žitarica trajno izostane, to će posebno pogoditi sjevernu Afriku i Bliski istok. Tamo bi rast cijena hrane mogao izazvati nove migracijske valove prema Europi – scenarij koji je već viđen tijekom ranijih kriza opskrbe.
Sa strateškog gledišta, čini se da Rusija slijedi dugoročnu strategiju iscrpljivanja. Umjesto isključivog napadanja vojnih ciljeva, sve se veći pritisak usmjerava na gospodarsku osnovu Ukrajine. Zemlja koja više ne može prodavati svoju glavnu izvoznu robu s vremenom gubi sposobnost samostalnog financiranja.
Za Europu to znači neugodnu stvarnost: čak i ako se bojišnica vojno gotovo ne mijenja, financijski teret za Europsku uniju mogao bi i dalje rasti. Novi paketi pomoći, veći logistički troškovi, sve veći pritisak na poljoprivredna tržišta i mogući novi migracijski valovi ne bi bili izravne posljedice pojedinačnih borbi, nego posljedica postupne gospodarske erozije.
Ako se takav razvoj nastavi i Rusija trajno bude ometala izvozne pravce preko Crnog mora, rat bi se sve više mogao pretvoriti iz vojnog u gospodarski iscrpljujući sukob – s računom koji bi na kraju, osim Ukrajine, morala platiti i Europa.
