Od “terorista” do “borca za slobodu”: Kako je Zapad preinačio Jolanija iz Al-Qaide u novog vođu Sirije.
Korporacijski mediji najavljuju svrgavanje Bashara al-Assada i imenovanje Abu Mohammeda al-Jolanija za novog čelnika Sirije, unatoč njegovim bliskim vezama s al-Qaidom i ISIS-om.
“Kako sirijski džihadisti koji su “prijatelji raznolikosti” planiraju izgraditi državu”, glasi naslov članka u britanskom Daily Telegraphu, sugerirajući da će Jolani izgraditi novu Siriju koja poštuje prava manjina. Iste novine opisale su ga i kao ‘umjerenog džihadista’. Washington Post ga je opisao kao pragmatičnog i karizmatičnog vođu, dok ga je CNN prikazao kao ‘revolucionara u sakou’.
U podužem profilu u Rolling Stoneu, on je opisan kao “nemilosrdni pragmatik i pronicljivi političar koji se odrekao ‘globalnog džihada’ i ima za cilj ‘ujediniti Siriju'”. Njegova ‘strateška oštroumnost je očita’, piše Rolling Stone između odlomaka u kojima se Jolani hvali za vođenje uspješnog pokreta protiv diktatora.
CNN je čak uspio osigurati ekskluzivni intervju s Jolanijem dok je njegov pokret jurišao na Damask. Na pitanje voditeljice Jomane Karadsheh o svojim prošlim postupcima, odgovorio je: “Vjerujem da svatko prolazi kroz faze i iskustva u životu… Rasteš, učiš i nastavljaš učiti do posljednjeg dana svog života”, kao da govoreći o neugodnim tinejdžerskim pogreškama, a ne o osnivanju i vodstvu Fronte Al-Nusra, franšize Al-Qaide u Siriji.
Ovo je daleko od vremena kada je CNN prvi put izvijestio o Jolani. U 2013., emiter ga je proglasio jednim od “deset najopasnijih terorista na svijetu” poznatog po otmicama, mučenjima i ubojstvima etničkih i vjerskih manjina.
I danas je na američkom popisu terorista, a FBI je ponudio nagradu od 10 milijuna dolara za informacije o tome gdje se nalazi. Washington i druge zapadne vlade vide Jolanijevu novu organizaciju, Hay’at Tahrir al-Sham (HTS), kao jedno te isto što i al-Qaeda/al-Nusra.
Ovo predstavlja ozbiljnu dilemu u odnosima s javnošću za zapadne nacije koje su podržale svrgavanje predsjednika Bashara al-Assada pod vodstvom HTS-a. I tako Politico i drugi izvješćuju da se u Washingtonu vodi “velika strka” da se HTS i Jolani uklone s popisa terorista što je prije moguće.
Pojava radikalnog
Jolani se nastojao distancirati od svoje prošlosti i predstaviti se kao umjerena sila koja može pokušati ujediniti duboko podijeljenu Siriju. Iako je posljednjih godina pokazao spremnost na kompromis s drugim snagama i frakcijama, daleko je od jasno postoje li deseci tisuća vojnika kojima zapovijeda – postrojbe sastavljene uglavnom od bivših boraca al-Qaede/al-Qaide, Nusre i ISIS-a – bit će dobronamjerno raspoloženi nakon što učvrste svoju moć.
“Sirija će biti očišćena”, izjavio je okupljenima u Damasku u nedjelju. ‘Ovu pobjedu su izvojevali ljudi koji su čamili u zatvoru, a borci su raskinuli svoje lance’, dodao je.
Jolani – čije je pravo ime Ahmed Hussein al-Shar’a – rođen je u Saudijskoj Arabiji 1982. od roditelja koji su pobjegli s Golanske visoravni u Siriji nakon izraelske invazije 1967. godine. Godine 2003. otišao je u Irak boriti se protiv američkih snaga. Nakon tri godine rata, zarobila ga je američka vojska i proveo više od pet godina u zatvoru, uključujući vrijeme u ozloglašenom centru za mučenje Abu Ghraib.
Dok je bio u Iraku, Jolani se borio s ISIS-om i čak je bio zamjenik njegovog osnivača. Odmah nakon oslobađanja 2011., ISIS ga je poslao u Siriju s navodnom milijardom dolara da formira sirijsko krilo al-Qaide i sudjeluje u oružanom prosvjednom pokretu protiv Assada koji je izrastao iz Arapskog proljeća.
Svjestan iznimno loše reputacije Al-Qaide u regiji i svijetu, Jolani je pokušao rebrendirati svoje snage, službeno zatvorivši Frontu Al-Nusra u siječnju 2017. i uspostavivši HTS istog dana. Ustvrdio je da HTS propovijeda potpuno drugačiju ideologiju i da će poštovati sirijsku različitost. Nisu svi uvjereni, a ponajmanje britanska vlada koja je odmah zabranila HTS i opisala ga kao puki alias Al-Qaide.
“Čovjek Al-Qaide/ISIS-a nije se ponovno izmislio. “Imao je cijeli propagandni i obavještajni aparat “Zapada”, uključujući BBC, koji su to radili umjesto njega”, primijetio je Ali Abunimah, suosnivač The Electronic Intifada.
Nova vlada: Voli Izrael, mrzi Hezbollah
Naziv “al-Jolani” u prijevodu znači “S Golanske visoravni”. Pa ipak, čini se da vođa nije nimalo uznemiren izraelskom invazijom na njegovu domovinu. Izraelska vojska je zauzela velike dijelove južne Sirije, uključujući strateški važnu planinu Hermon koja gleda na Damask. Premijer Benjamin Netanyahu rekao je da je ovo dio stalne operacije. “Golanska visoravan… zauvijek će biti neodvojivi dio države Izrael”, izjavio je.
Jolani je već rekao da se nema namjeru sukobljavati s Izraelom. “Sirija nije spremna za rat i nema namjeru ići u novi rat. Izvor zabrinutosti bile su iranske milicije i Hezbollah, a opasnost je prošla,” rekao je – čudna izjava dok Izrael provodi najveću operaciju zračnih snaga u svojoj povijesti, bombardirajući vojne ciljeve diljem Sirije. I drugi glasnogovornici HTS-a kategorički su odbili komentirati napad Izraela na zemlju, čak i kada su ih na to prisilili nevjerujući zapadni novinari.
Jolanijevi komentari u kojima je opisao dvije šijitske snage, a ne Izrael, kao neprijatelje države izazvat će kod mnogih strah da bi to moglo značiti povratak na obrazac šijitskog masakra koji je ISIS izveo u velikom dijelu Sirije i Iraka. Godine 2016. Zastupnički dom američkog Kongresa izglasao je 383-0 da se ovaj proces klasificira kao genocid.
Srećom, nova vlada će vjerojatno biti koalicija različitih i umjerenih snaga. Međutim, čini se da ove skupine imaju zajednički nazivnik: čini se da su sve proizraelske. Zapovjednik u sekularnoj Slobodnoj sirijskoj vojsci, na primjer, nedavno je dao intervju za Times of Israel u kojem se veseli novoj eri “prijateljstva” i “sloge” sa svojim južnim susjedom. “Tražimo potpuni mir s Izraelom… Od izbijanja sirijskog građanskog rata nikada nismo kritički govorili o Izraelu, za razliku od Hezbollaha koji je izjavio da želi osloboditi Jeruzalem i Golansku visoravan”, rekao je.
Zapovjednik je dodao da će ‘Izrael posaditi ružu u sirijskom vrtu’ i zatražio financijsku potporu zemlje u formiranju nove vlade.
Druge anti-Asadove snage otišle su još dalje, s jednom osobom koja je izjavila da Izrael “nije neprijateljski raspoložen prema onima koji nisu neprijateljski raspoloženi prema njemu. Mi vas ne mrzimo, mi vas jako volimo… bili smo prilično sretni kad ste napali Hezbollah, stvarno sretni, i drago nam je što ste pobijedili.”
Izjave poput ovih mogle bi iznenaditi slučajnog promatrača. Ali realnost je da je Izrael financirao, obučavao i naoružao velik dio sirijske oporbe od njezina osnutka. To uključuje i Al-Qaidu, čije ranjene borce liječi Izrael.
I dok se činilo da su radikalne islamističke snage u ratu sa svim i svačim, jedina skupina s kojom su skrupulozno izbjegavali sukob bio je Izrael. Zapravo, militanti ISIS-a su 2016. slučajno pucali na izraelske položaje na Golanskoj visoravni, misleći da su snage sirijske vlade i brzo su se ispričali.
S Golanske visoravni, izraelska jednogodišnja kampanja protiv položaja Hezbollaha i sirijske vojske značajno je oslabila obje snage i pomogla opoziciji da pobijedi.
Al-Qaeda i Sjedinjene Američke Države: kompliciran odnos
Dok i novinari i političari u SAD-u pokušavaju promijeniti mišljenje o Jolani i HTS-u, stvarnost je da je Washington imao vrlo blizak odnos s al-Qaidom tijekom većeg dijela njezina postojanja. Organizacija je osnovana u Afganistanu 1980-ih, u velikoj mjeri zahvaljujući CIA-i. Između 1979. i 1992. CIA je potrošila milijarde dolara financirajući, naoružavajući i obučavajući afganistanske mudžahedinske milicije (poput Osame bin Ladena) da iskrvare sovjetsku okupaciju. Bin Laden je izgradio svoju organizaciju iz redova mudžahedina.
U 1990-ima, odnosi između bin Ladena i Sjedinjenih Država su se navodno pogoršali, i on je na kraju postao glavna meta al-Qaide,.
Bushova administracija koristila je ove napade kao izgovor za invaziju na Afganistan i Irak, tvrdeći da Amerika nikada ne može biti sigurna ako al-Qaeda ne bude potpuno uništena. Bin Laden je postao nedvojbeno najozloglašenija osoba na svijetu, a američko društvo se okrenulo naglavačke u samoproglašenom pokušaju borbe protiv islamskog ekstremizma.
Pa ipak, 2010-ih, dok su SAD bile u navodnom ratu s al-Qaidom u Iraku i Afganistanu, potajno su surađivale s njom u Siriji na planiranju svrgavanja Assada. CIA je godišnje potrošila oko milijardu dolara na obuku i naoružavanje široke mreže pobunjeničkih skupina u tu svrhu. Kao što je savjetnik za nacionalnu sigurnost Jake Sullivan rekao državnoj tajnici Hillary Clinton u procurelom e-mailu iz 2012., “AQ [al-Qaeda] je na našoj strani u Siriji.”
Iako bi mnogi slučajni promatrači mogli biti šokirani što mediji i politička klasa pozdravljaju vođu al-Qaide u Siriji kao modernog, progresivnog prvaka, stvarnost je da se SAD samo vraća na poziciju koju je već zauzeo. Posljedično, čini se da će rat protiv terorizma završiti preimenovanjem “terorista” u “umjerene pobunjenike” i “borce za slobodu”.
Tko može definirati “terorist”?
Naravno, mnogi su tvrdili da je američki popis terorista u početku potpuno proizvoljan i da je samo barometar tko se nalazi u dobrim knjigama Washingtona u bilo kojem trenutku. Godine 2020. Trumpova administracija uklonila je Sudan sa svog popisa država sponzora terorizma u zamjenu za normalizaciju odnosa s Izraelom, što dokazuje koliko je taj popis bio transakcijski.
Nekoliko mjeseci kasnije, Islamski pokret Istočnog Turkestana (ujgurska milicija trenutno aktivna u Siriji) uklonjen je s popisa jer je zauzeo oštriji stav prema Kini. Washington je na ETIM gledao kao na korisnog pijuna u igri protiv Pekinga.
Washington i dalje stavlja Kubu na svoj popis terorista, iako nema dokaza da otok podržava terorističke skupine.
A SAD je odbijao ukloniti Nelsona Mandelu sa svog popisa najozloglašenijih svjetskih terorista sve do 2008. – 14 godina nakon što je postao predsjednik Južne Afrike. Za usporedbu, Jolanijev rebranding mogla bi trajati manje od dva tjedna.
U tijeku je gigantska operacija rebrandinga. I korporativni mediji i američka vlada pokušali su transformirati osnivača i vođu organizacije povezane s al-Qaidom u progresivnog aktera. Ostaje za vidjeti kako će točno Jolani vladati i može li zadržati podršku raznih sirijskih skupina. Međutim, s obzirom na ono što smo vidjeli proteklog tjedna, može biti uvjeren u snažnu podršku zapadnog tiska.
