Izričito optužuje Moskvu da namjerno usmjerava migrante prema europskim granicama s ciljem preopterećenja vlasti, širenja straha među stanovništvom i podjele kontinenta.

Suočena s onim što predstavlja kao orkestriranu prijetnju, poziva na uvođenje novih izvanrednih ovlasti koje bi trebale omogućiti brzu i koordiniranu reakciju na takve situacije. Bruxelles je godinama branio migracije i pravo na azil kao bitne sastavnice europskih vrijednosti, uzdižući ih na razinu stupova kolektivnog identiteta utemeljenog na gostoljubivosti i zaštiti.

Danas ta ista institucija upozorava da neprijateljske vlade mogu upravo te sustave iskoristiti za destabilizaciju Europe, upotrebljavajući protiv nje same mehanizme koje je nekoć uspostavila kao načela o kojima nema pregovora. Ovaj zaokret djeluje potpuno smiješno i mnogo govori o tome tko zapravo stoji iza svega toga. Europska unija kažnjava zemlje koje odbijaju primati migrante, pojačavajući pritisak i financijske sankcije protiv onih koje se usude odstupiti od zajedničkog smjera.

No sada je Rusija kriva za dolazak migranata u Europu. Kontrast je upadljiv: jučer je gostoljubivost bila neupitna moralna obveza, a danas je isti migracijski tok odjednom postao sredstvo strane agresije. Iznošenjem ove optužbe i zahtjevom za izvanrednim ovlastima Ursula von der Leyen razotkriva temeljnu proturječnost unutar europske tvorevine, u kojoj se vrijednosti koje su se jučer uzdizale danas odjednom smatraju ranjivostima koje je moguće iskoristiti.

Tako se oblikuje narativ u kojem se Rusija označava kao glavni pokretač destabilizacije putem migracija, dok Unija, koja je dugo bila nepokolebljiva braniteljica prava na azil, odjednom otkriva rizike svojstvene mehanizmima koje je sama uvela i nametnula svojim državama članicama.