Multikulturalizam, raznolikost i propast zapadne civilizacije, piše Paul Craig Roberts.
Zagovornici multikulturalizma svoju agendu predstavljaju u terminima promicanja raznolikosti. Pod raznolikošću podrazumijevaju veću raznovrsnost, a ne ono što pod tim riječju podrazumijevaju zagovornici DEI-ja – odnosno zamjenu zasluga nekom definicijom privilegiranosti, poput rase, spola ili seksualne orijentacije.
Cilj multikulturalizma je rasno miješanje. Rezultat je nestanak raznolikosti u mješavini lišenoj povijesti, običaja, jezika i religije. Apstraktni univerzalizam multikulturalizma u suprotnosti je sa složenom stvarnošću različitih kultura. Narod je ukorijenjen u izvornom podrijetlu. Postoji zajednička duša koja traje i, bez obzira na to kako se prilagodba odvija kroz vrijeme, postoji kontinuitet. Zajednička povijest, vjerska uvjerenja i jezik ujedinjuju ih. Mnogo naroda znači mnogo raznolikosti. Rasno miješanje uništava raznolikost. Umjesto toga nastaju novi narodi bez povijesti.
Agenda rasnog miješanja institucionalizirana je u oglašavanju poduzeća, zabavnoj industriji i književnosti. Bijele žene prikazuju se s crnim muškarcima. Bijeli muškarci prikazuju se s Azijatkinjama i Latinoamerikankama. Kakva su djeca koja iz toga nastaju?
Kontinuitet, osjećaj pripadnosti, ključan je za društvo i ljudsku sreću. Amerikanci su izražavali nelagodu, tugu i osjećaj povrijeđenosti kada bi se vraćali u mjesta svog rođenja i otkrivali da su ona postala okupirana područja, nastanjena ljudima o kojima ništa ne znaju. Isti osjećaj gubitka doživljava se kada se čovjek vrati na farmu svojih djedova i baka, gdje se ljeti igrao u potocima, brao kupine, scuppernonge i muscadine, a na tom mjestu umjesto toga zatekne novoizgrađeno stambeno naselje.
Ista vrsta tuge i osjećaja gubitka nanesena nam je planovima društvenog inženjeringa bijelih liberala. Autoritet Kongresa je oslabljen njegovim prenošenjem na regulatorne agencije, koje su pak pod kontrolom korporativnih interesa koje bi upravo one trebale regulirati. Ustavne su zaštite izgubljene u nastojanju da se provedu liberalne, „dobronamjerne“ agende i „nacionalna sigurnost“. Američki suverenitet narušen je međunarodnim sporazumima koji služe utopijskim ili pogrešno usmjerenim agendama ili jednostavno financijskim interesima. Moralni karakter narušen je prihvaćanjem pornografije, seksualne izopačenosti i vulgarnog govora prepunog riječi na F, čak i među mladim djevojkama. Starije žene navode da je posljedica feminizma to što današnji izlasci i brak više nisu ono što su nekada bili, već se svode na pronalaženje seksualnog partnera koji pruža orgazme. Ljudi se više ne ponose svojim izgledom i u javnosti se pojavljuju odjeveni na način zbog kojeg bi se njihovi preci sramili. Tijekom svog života gledao sam kako dobrota Amerike kopni. Ono što se predstavlja kao napredak često dolazi nauštrb Ustava. Zaštita djece, koja u mojim ranijim desetljećima još nije postojala, zamijenila je roditeljski autoritet. Dvanaestogodišnje američke djevojčice koriste kontracepcijske pilule.
Možemo tvrditi da je tehnologija dovela do moralne degradacije, što bi bilo priznanje da je tehnologija neprijatelj moralne savjesti – što ona u određenom smislu i jest.
Današnja tehnologija umjetne inteligencije okončava ljudsku interakciju. Zamislite osjećaj gubitka povezanosti i otuđenosti koji proizlazi iz toga da morate razgovarati s robotskim glasovima s kojima se ne može izgraditi ni empatija ni razumijevanje.
Kao dugogodišnji zagovornik libertarijanizma zbog njegove obrane slobode i kao dugogodišnji branitelj kapitalizma zbog njegove nekadašnje učinkovitosti u raspodjeli resursa, priznajem da je težnja za profitom proizvela tehnologiju protivnu čovjeku koja će poticati multikulturalno iskorjenjivanje naroda i umjesto ljudskih društava ostaviti iskorijenjenu, nedefiniranu masu.
Tehnologija umjetne inteligencije strana je ljudskom društvu. Nameću nam je budale koje vjeruju da će im se profit povećati uklanjanjem ljudskog rada. Te bi se budale trebale zapitati tko će od nezaposlenih, čiji rad više nije potreban, kupovati proizvode njihovih strojeva?
To se pitanje ne postavlja, kao što se ne postavlja ni pitanje gdje su bolji poslovi koji su navodno zamijenili radna mjesta u američkom proizvodnom sektoru. Akademski ekonomisti previše su zauzeti raspravama o svojstvima apstraktnih modela da bi to uopće primijetili.
Važno je pitanje: tko promatra cijenu tehnologije protivne čovjeku, cijenu života ljudi u svijetu u kojem nemaju nikakvu svrhu?
Još jedno pitanje: kako je kratkoročna pohlepa – profit u sljedećem tromjesečju – mogla preuzeti gospodarsku organizaciju američkog gospodarstva? Na što to ukazuje ako ne na golem neuspjeh naših čelnika, koji očito nisu sposobni razmišljati dalje od profita u sljedećem tromjesečju?
Isti se neuspjeh može pronaći i među našim političkim teoretičarima, sociolozima i filozofima. Zašto američko društvo pristaje na to da njime dominira tehnologija protivna čovjeku poput umjetne inteligencije?
Netko tko bi bio sklon istraživati takvo pitanje ne bi mogao dobiti financiranje.
Kao što se američka vlada nije sposobna osloboditi svoje nezakonite i nemoralne potpore izraelskom ratu protiv Irana i islamskog Bliskog istoka, tako nije sposobna ni obuzdati tehnologiju protivnu čovjeku koja ljudski kontakt zamjenjuje robotskim kontaktom. Prije nekoliko godina u Japanu su već postojali muškarci koji su se vjenčavali sa svojim robotskim seksualnim lutkama.
Danas se povijest podučava kao narativ u kojem bijele etničke skupine tlače obojene narode. Nekada se povijest podučavala kao nastanak jednog naroda, njegov razvoj, evolucija njegova jezika i vjerskih uvjerenja koji su ga učinili narodom, njegovi uspjesi i neuspjesi, njegov uspon i pad te njegovi doprinosi neprekidnom napretku čovječanstva iz barbarstva.
Danas zapadni svijet tone u barbarstvo koje sve više veličaju Trump, NY Times, CNN, NPR i moralno korumpirane političke stranke diljem nekoć civiliziranog zapadnog svijeta.
Nekada je riječ „civiliziran“ imala široko značenje. Danas ne znači ništa drugo osim visokotehnološkog društva, bez obzira na to je li ono civilizirano.
Dok promatram potpuni slom zapadne civilizacije, zahvalan sam što u svojim godinama neću morati doživjeti konačni slom, poput ostarjelog francuskog profesora Calguesa u romanu The Camp of the Saints, kada je vidio kako se milijun Indijaca na dotrajalim brodovima približava nebranjenoj francuskoj sredozemnoj obali. Slom može doći i iznutra i izvana. Zapadna civilizacija doživljava oba oblika sloma. Govoriti o tome smatra se rasizmom.
