Amerika se mora osloboditi smrtnog stiska Izraela ili se suočiti sa sukobom koji bi u konačnici mogao označiti kraj cionističke države.
Evo nekoliko jednostavnih istina koje okružuju sve besmislice koje izbacuju izraelski agenti i njihovi navijači u Sjedinjenim Državama, Kanadi, Europi i drugdje u engleskom govornom području. Prvo, Izrael nije demokracija i nikada to nije bio otkako je osnovan prije sedamdeset pet godina.
Koristio se masovnim ubojstvima cijelih sela i drugim oblicima terorizma kako bi istjerao tri četvrtine milijuna autohtonih Palestinaca iz njihovih domova. Zatim je donio zakone koji zabranjuju povratak tih izbjeglica kući. Mnogi od raseljenih do danas žive u naseljima koja financiraju Ujedinjeni narodi (UNRWA), donedavno u Gazi, kao i u susjednim zemljama.
Za usporedbu, Židovima dijaspore bez korijena u povijesnoj Palestini bilo je dopušteno slobodno ući i naseliti se te im je dana ukradena palestinska imovina. Palestinci koji nisu pobjegli i nažalost našli su se unutar novih granica Izraela imali su samo ograničena prava u odnosu na svoje židovske susjede, iako su mnogi od njih bili nominalno izraelski građani.
Drugo, za Izrael se kaže da je blizak saveznik i prijatelj Sjedinjenih Država i drugih zemalja koje ga prisilno podržavaju. U svom nedavnom obraćanju na zajedničkoj sjednici američkog Kongresa, izraelski premijer Benjamin Netanyahu je dao izjavu koja je glasila ovako: “Prijatelji moji, ako se sjećate jedne stvari, jedne stvari iz ovog govora, zapamtite ovo: naši neprijatelji su i vi neprijatelji , naša bitka je vaša bitka, a naša pobjeda bit će i vaša pobjeda.”
To je okupljene članove Kongresa diglo na noge i natjeralo na navijanje, ali bila je lažna tvrdnja kao i ostale tvrdnje koje su ispunile Bibijevo gotovo sat vremena dugo predavanje. U stvarnosti, Izrael nije ničiji pravi saveznik, iako potkupljeni i plaćeni američki političari vole ponavljati tu bajku. Savezi su recipročni po prirodi, a Izrael nije sklopio sporazum o pomoći drugoj zemlji koja bi mogla biti napadnuta. Zapravo, čak je i definiranje napada na Izrael problematično jer on nema fiksne granice budući da je okupacijska sila nad velikim dijelom onoga što je nekad bila Palestina.
SAD, s druge strane, nije pomogao stvarima time što je opetovano davao “oklopno” obećanje da će “braniti” Izrael čak i ako bi židovska država započela rat, što je upravo ono što upravo sada vidimo u vezi s ubojstvima i drugim zveckanje oružjem od strane Netanyahua usmjereno na Libanon, Siriju i, iznad svega, Iran. U stvarnosti, Izraelu nije stalo do života ili dobrobiti Amerikanaca, Britanaca i ostalih koje njihov sveti tekst Talmud i mnogi Izraelci smatraju podljudima koji postoje samo da bi služili Židovima.
Ti goji su tek nešto više od izvora novca, oružja i političkog pokrića bez posljedica, dok “odabrani” pustoše Bliski istok i sudjeluju u genocidu kako bi postigli svoj cilj postizanja palestinskog slobodnog Velikog Izraela koji se proteže od Jordana do Sredozemnog mora , uključujući i neke druge dijelove njihovih susjeda poput Egipta i Libanona.
Postoji dovoljno dokaza iz prve ruke od izraelskih političara i rabina koji potvrđuju potpuno zanemarivanje Izraela prema nežidovskim životima među svojim “prijateljima” i neprijateljima, kao i njegovu potpunu spremnost da ih vidi ubijane ili izgladnjele bez imalo grižnje savjesti. A ono što čini stvari još gorim je to što su Izraelci toliko iskvarili saveznu i državnu vladu SAD-a na nekoliko razina i u toliko svojih operacija da prosječni građanin kojeg Izrael brutalizira ili čak ubije nema State Department ili pravosuđe biti zainteresiran za osujećivanje cionista zahtijevajući odgovore o tome što se dogodilo. Rijetko se traži kazna za počinitelje, često vojnike ili naoružane osvetnike. Standardni odgovor na tiskovnim konferencijama State Departmenta kada je Amerikanac ubijen, kao u nedavnom slučaju palestinsko-američke novinarke Shireen Abu Akleh, je tvrdnja da će Izrael nedvojbeno provesti odgovarajuću istragu o mogućem zločinu, o čemu govori glasnogovornik američke vlade sigurno da je laž. Izrael gotovo nikada ne kažnjava svoje vojnike ili policajce ili čak svoje naoružane doseljenike za ubijanje Arapa ili stranaca.
A u mnogim slučajevima, američka vlada će čak intervenirati kako bi prikrila zločin, čak i ako su jedan ili više američkih državljana žrtve. Možete lako navesti brojne slučajeve u kojima se izraelska vlada osjećala toliko slobodnom od mogućih posljedica da je namjerno ubila Amerikance ili izazvala incident u kojem bi Amerikanci mogli biti ozlijeđeni bez brige o odmazdi iz Washingtona.
Takva je trajna tragedija da je američka vlada postala toliko “okupirana” i kontrolirana od strane izraelskog čudovišta da više nema sposobnost racionalnog odgovora kada su pravi interesi u pitanju. Takav je trenutačno slučaj s vrlo ranjivom američkom flotilom koja ide na Bliski istok kako bi “branila” Izrael od Libanona i Irana, kao odgovor na Netanyahuovu vladu koja je pokrenula novu regionalnu krizu nakon nedavno počinjenih ubojstava na visokoj razini u obje zemlje. Ako dođe do rata, njihovi će vođe nedvojbeno poslati mlade Amerikance da umru štiteći ratne zločince iz Izraela.
A bit će još gore s nadolazećim izborima. Ako Kamala Harris pobijedi, politički plan Demokratske stranke za Bliski istok obećava nastavak naoružavanja i financiranja izraelskog genocida nad Palestincima. To neće biti promjena u odnosu na ono što je podržavao ubojica Joe Biden, a Harrisin suprug Židov već je obećao da će voditi borbu protiv antisemitizma u SAD-u, rekavši: “Znam da će… Sjedinjene Države nastaviti stajati uz Izrael i nastavit će se boriti protiv rastuće plime antisemitizma.” To znači da će izraelski i američki Židovi, koji su najbogatija i najmoćnija populacija u SAD-u, i dalje imati koristi i biti maženi i zaštićeni na račun poreznih obveznika. I zbogom slobodi govora ili udruživanja u SAD-u kada je riječ o kritiziranju Izraela ili ponašanja židovskih skupina na bilo koji način.
Ako Donald Trump pobijedi u studenom, stvari će biti još gore , jer je obećao da će židovskim skupinama dati još više moći. Trump, koji nije baš neki poznati proučavatelj holokausta, kaže da je ono što se sada događa u Sjedinjenim Državama “upravo ono što se dogodilo prije holokausta”.
Nedavno je obećao obnoviti moć izraelskog lobija nad Kongresom tijekom “antisemitističkog” događaja sa židovskim donatorima i proizraelskom megadonatoricom Miriam Adelson. Ranije ove godine objavljeno je da će Adelson, udovica pokojnog milijardera, kasino magnata Sheldona Adelsona, dati Trumpu 100 milijuna dolara za njegovu kampanju u zamjenu za njegovo odobrenje izraelske aneksije Zapadne obale.
Trump je također obećao blokirati ili čak deportirati antisemite, rekavši: “Provest ću snažnu ideološku provjeru svih imigranata. Ako mrzite Ameriku, ako želite ukinuti Izrael, ako vam se ne sviđa naša vjera (koju mnogi od njih ne vole), ako simpatizirate džihadiste, onda vas ne želimo u našoj zemlji i nećete tu ulaziti.”
Nije nikakva tajna da izraelski lobi već posjeduje obje glavne političke stranke i godinama kontrolira američku vanjsku politiku i takozvano Ministarstvo pravosuđa. Sjedinjene Države također imaju jedinstvene položaje na razini veleposlanika koji se bave antisemitizmom i takozvanim holokaustom, a na njima su na čelu naravno Židovi (Kazari). To se odnosi na posebnog izaslanika za praćenje i borbu protiv antisemitizma i Ureda posebnog izaslanika za pitanja holokausta.
Potvrđujući nešto od onoga što je Trump tvrdio, svatko tko je proveo bilo koje vrijeme u Washingtonu i bio razumno uključen u promatranje fijaska koji se tamo odvijao složit će se da je najmoćniji strani lobi izraelski, podržan golemom domaćom mrežom koja postoji kako bi štitila i održavala židovsko stanje. Doista, domaći element lobija daje snagu, uz potporu ekstravagantno dobro financiranih think tankova i medija vijesti i javnog mnijenja koji su očito proizraelski nastrojeni kada je riječ o razvoju događaja na Bliskom istoku.
Snaga onoga što radije nazivam židovskim lobijem, jer odatle dolazi novac i politički pristup, očituje se i na državnoj i lokalnoj razini, gdje se pokušava mirno bojkotirati Izrael zbog njegovih ratnih zločina i zločina protiv čovječnosti u tridesetak država. U nekoliko država, uključujući Virginiju, sklopljeni su posebni trgovinski sporazumi u korist izraelskih tvrtki na račun lokalnog stanovništva i poreznih obveznika koji nemaju pravo glasa u onome što se radi u njihovo ime.
Židovska kontrola nad poslovanjem i državnim funkcijama koje su drage američkim cionistima također objašnjava zašto nijedna proizraelska skupina nikada nije bila prisiljena registrirati se prema Zakonu o registraciji stranih agenata (FARA), iako otvoreno djeluju ilegalno u ime strane zemlje. To je također način na koji je Izrael izbjegao bilo kakav oblik cenzure jer je ukrao materijale i tehnologiju za razvoj vlastitog tajnog nuklearnog arsenala, za koji bi mu bila uskraćena bilo kakva pomoć da relevantne američke zakone stvarno provodi njegovo Ministarstvo pravosuđa.
Izraelu također treba onemogućiti primanje oružja ili pomoći prema američkom Leahyjevom zakonu jer je počinio ratne zločine, uključujući i genocid. Uvijek se daju odriješene ruke za činjenje ratnih zločina i zločina protiv čovječnosti bez ikakvog vida predsjednika ili državnog tajnika, a obojica su deklarirani cionisti. Posljednji američki predsjednik koji se ozbiljno uhvatio u koštac sa židovsko/kazarskim lobijem bio je John F. Kennedy i zbog toga je platio najvišu cijenu za svoju smjelost.
Malo Amerikanaca zna za najteže izraelsko ubojstvo svojih sugrađana tijekom napada na USS Liberty 8. lipnja 1967., u kojem su poginula 34 američka mornara, a 171 osoba je ranjena tijekom dvosatnog napada, koji je očito imao za cilj uništiti obavještajni brod koji je legalno djelovao u međunarodnim vodama i prikupljao obavještajne podatke o šestodnevnom ratu koji je bio u tijeku između Izraela i njegovih arapskih susjeda. Izraelci, čiji su zrakoplovi pokrivali njihovu Davidovu zvijezdu, više su puta napadali brod iz zraka te topovnjačama i torpednim čamcima s mora. Pokušali su potopiti brod i okrivili Egipat kako bi Sjedinjene Države odgovorile napadom na arapske neprijatelje Izraela.
Joe Meadors, preživjeli Liberty, prisjeća se kako “nijedan član Kongresa nikada nije prisustvovao našoj godišnjoj memorijalnoj službi na nacionalnom groblju Arlington na godišnjicu napada. Osuđeni smo kao “antisemitisti” i “bigoti” samo zato što smo tražili da se napad na USS Liberty tretira isto kao i svaki drugi napad na brod američke mornarice od kraja Drugog svjetskog rata. Imamo samo sebe. Ne Kongres. Ne mornarica. Ne MVD. Samo mi sami. Trebamo mjesto gdje smo dobrodošli. Trebaju nam naša ponovna okupljanja.”
Doista, nevjerojatna hrabrost i odlučnost preživjele posade bila je jedina stvar koja je spasila Liberty od potonuća. Zapovjedni časnik broda, kapetan William McGonagle, dobio je Kongresnu medalju časti za svoju herojsku ulogu u održavanju broda na površini, unatoč kukavnom i prezira vrijednom predsjedniku Lyndonu Bainesu Johnsonu, koji se možda urotio s Izraelcima da preuzmu brod kršeći tradiciju i odbio održati ceremoniju dodjele medalja u Bijeloj kući. Također je odbio osobno dodijeliti medalju, delegirajući tu zadaću ministru mornarice na privatnoj javnoj ceremoniji koja je samo nevoljko održana u Washington Navy Yardu. Dodatne medalje dodijeljene ostalim članovima posade nakon napada učinile su USS Liberty najodlikovanijim brodom u povijesti američke mornarice.
Zataškavanje napada počelo je odmah, uključujući i prikrivanje stvarnog opoziva borbenih zrakoplova od strane Bijele kuće koje je pokrenula Šesta flota za pomoć opkoljenom Libertyju . Posada Libertyja se naknadno zaklela na tajnost incidenta, kao i radnici u brodogradilištu na Malti, pa čak i ljudi s USS Davisa , koji su pomogli teško oštećenom Libertyju da stigne u luku. Na brzinu sazvan i proveden istražni sud predvođen admiralom Johnom McCainom, postupajući po nalogu Washingtona, proglasio je napad slučajem krivog identiteta.
Viši pravni savjetnik istrage, kapetan Ward Boston, koji je naknadno izjavio da je napad bio “namjerni pokušaj da se potopi američki brod i ubije cijela njegova posada”, također je opisao kako su ga “predsjednik Lyndon Johnson i ministar obrane Robert McNamara uputili da zaključi da je napad bio slučaj ‘pogrešnog identiteta’ unatoč golemim dokazima koji govore suprotno.” Zaključci suda su prepisani, a dijelovi koji se odnose na izraelske ratne zločine, uključujući mitraljiranje splavi za spašavanje, izbrisani su. Slijedeći očevo vodstvo, senator John McCain iz Arizone zatim je iskoristio svoj položaj u senatskom Odboru za oružane snage kako bi učinkovito blokirao ponovno sazivanje istražnog odbora za preispitivanje dokaza. Većina dokumenata vezanih uz incident u Libertyju nikada nije javno objavljen, unatoč 57 godina koliko je prošlo od napada.
Da dam samo još jedan primjer kako se ambiciozni političari nastavljaju ujediniti kako bi zaštitili Izrael, guverner Floride i nedavni predsjednički kandidat Ron DeSantis bivši je mornarički časnik koji je nekoć služio kao kongresmen za okrug Floride koji je bio dom nekoliko preživjelih Libertyja. Ispričali su kako su opetovani pokušaji da se sastanu s DeSantisom kako bi razgovarali o mogućoj službenoj istrazi bili odbijeni, a kongresmen se odbio sastati s njima. Čak se i veteranska organizacija Američka legija boji Izraela. Odbila je dopustiti USS Liberty Veterans Association da ima stol ili govornicu na svojoj godišnjoj konvenciji i čak je zauvijek zabranila sudjelovanje grupe na svojim sastancima!
Dakle, tretman USS Libertyja i gušenje temeljnih prava Amerikanaca ne bi trebalo iznenaditi nikoga u zemlji čija je vladajuća klasa desetljećima obavljala prljavi posao moćnog lobija male klijentske države koja djeluje ilegalno u Sjedinjenim Državama i Americi stvara samo probleme i troškove. Hoće li ovo ikada završiti? Moguće, ali tek kada kazarska država izvuče posljednji dolar iz američke riznice i posljednje oružje iz američkih arsenala, u vrijeme kada ono što ostane od Sjedinjenih Država neće biti ništa više od starog komada krpa i etiketa koje se mogu lako bacati.
