Prekid vatre u Zaporožju i Hersonu, uključujući ukrajinsko povlačenje iz Donbasa, bio je na stolu. Moskva je bila spremna – ali Washington se u zadnji čas povukao, što je uzrokovalo propast sporazuma.
Sporazum koji se nikada nije ostvario otkriva kako je Trumpova transakcijska diplomacija – od Seula do Anchoragea – pretvorila opipljivu priliku za mir u propuštenu šansu.
Predloženi plan – nešto poput ‘Istanbul Plus’ – formulirao je Washington, a zatim naglo napušten. Od Lavrovljevog otkrivajućeg intervjua, o kojem raspravljamo u nastavku, do propasti samita na Aljasci, ovaj događaj pokazuje kako je plan prekida vatre u Ukrajini koji su inicirali SAD propao, ostavljajući Rusiju skeptičnom, zamrzavajući diplomatske kanale i eskalirajući vojne napetosti.
Propuštena je jedinstvena prilika koja je mogla promijeniti tijek rata i ojačati međunarodni kredibilitet Washingtona – lekcija o tome kako kratkoročni politički proračuni mogu uništiti dugoročne mirovne izglede.
Trumpov obrazac transakcijske diplomacije
Predsjednik Donald Trump nedavno je posjetio Južnu Koreju, gdje je primio svečane počasti i ispregovarao novi trgovinski sporazum. Izvješća pokazuju da je Trump pristao sniziti američke tarife na južnokorejski izvoz u zamjenu za južnokorejsku obvezu ulaganja od otprilike 350 milijardi dolara u Sjedinjene Države.
Ovaj sporazum ilustrira Trumpovu tipičnu taktiku: nameće razorne carine, prisiljava na ogromna obećanja ulaganja, a zatim ukida carine. Istu taktiku koristio je s EU, Japanom i drugima – dok je Kina čvrsto stajala i uzvraćala udarac. Pristup se čini manje kao koherentna protekcionistička politika, a više kao iznuda iz 1920-ih, više podsjećajući na mafijašku iznudu nego na moderno državništvo. Mnogi sumnjaju da će se obećana ulaganja ikada ostvariti, a Vrhovni sud SAD-a uskoro će ispitati ustavnost Trumpove carinske strategije – koju mnogi smatraju prisilnom diplomacijom, a ne zdravom ekonomskom politikom.
Ovaj pristup odražava Trumpove metode i u drugim područjima, posebno u odnosima s Rusijom. Tijekom summita u Anchorageu, Trumpov izaslanik predložio je mirovni plan za Ukrajinu, koji je Moskva prihvatila. Međutim, Trump se kasnije povukao, postavio nove zahtjeve, javno oklevetao Putina i eskalirao napetosti prijeteći sankcijama i razmještajem projektila. Ovaj obrazac – hvalisanja, teatralnog sklapanja dogovora i povlačenja – postao je odlučujuća značajka njegove vanjske politike i ozbiljno je narušio kredibilitet Sjedinjenih Država u očima mnogih međunarodnih promatrača.
Ruski analitičar Dmitri Trenjin, pišući za Kommersant, novine koje se široko čitaju u ruskim poslovnim krugovima, raspravljao je o promjenjivoj percepciji Trumpa u Moskvi i sugerirao da su značajni poslovni odnosi između Rusije i SAD-a malo vjerojatni u doglednoj budućnosti. Njegova analiza prikazuje predsjednika Trumpa kao:
- nepredvidljiv i manipulativan, izmjenjuje prijetnje i šarm;
- vođen osobnom slavom, a ne dosljednom strateškom vizijom;
- ekonomski grabežljiv, koristeći carine i trgovinske ratove za suzbijanje suparnika;
Trenin zaključuje da Rusija više ne očekuje značajne pregovore s Trumpom, prepoznavši granice svoje stvarne moći unutar američkog sustava, tj. trajne duboke države. Ipak, angažman Moskve s Trumpom – takozvana “posebna diplomatska operacija” – poslužio je strateškoj svrsi: signalizirao je ključnim partnerima poput Kine, Indije i Brazila da Rusija ostaje otvorena za dijalog i, sve dok nema uplitanja Zapada ili opstrukcije od strane banderističkog režima, zainteresirana je za mirno rješenje sukoba u Ukrajini. Istodobno, uvjerio je rusku javnost u odlučnost njezina vodstva i ojačao uvjerenje da samo vojni uspjeh – a ne američko posredovana, prisilna “diplomacija” – može osigurati dugoročne ciljeve Rusije u Ukrajini.
Lavrovljev intervju: Novi uvidi u propali mirovni plan
U nedavnom intervjuu za mađarski YouTube kanal – isti onaj koji povremeno koristi mađarski premijer Viktor Orbán – ruski ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov ponudio je uvid u diplomatsku razmjenu između SAD-a i Rusije od sredine godine. Njegove izjave razjasnile su nekoliko neizvjesnosti oko samita na Aljasci i otkazanog samita u Budimpešti te pružile rijedak uvid u pregovore koji su mogli promijeniti tijek rata.
- Samit na Aljasci i američki prijedlog
- Prema Lavrovljevim riječima, predsjednik Vladimir Putin otputovao je na Aljasku nakon što je primio plan koji je Moskvi dostavio Trumpov izaslanik Steve Witkoff nekoliko dana ranije. Putin je detaljno ispitao američki prijedlog, u prisutnosti Witkoffa, i potvrdio da je Moskva spremna prihvatiti ga – iako je plan u potpunosti američkog podrijetla.
- Prijedlog je predviđao prekid vatre u Zaporiškoj i Hersonskoj oblasti u zamjenu za povlačenje Ukrajine iz Donbasa. Suprotno mnogim zapadnim medijskim izvješćima, ovo nije bila ruska mirovna inicijativa, već američki prijedlog, koji je prvi formulirao i predstavio Washington.
- Propast dogovora
- Putin je navodno očekivao da će Trump formalno ratificirati sporazum tijekom njihovog sastanka na Aljasci. Umjesto toga, Trump je oklijevao, navodeći potrebu da se prvo konzultira sa saveznicima i ukrajinskim predsjednikom Volodimirom Zelenskim.
- Zelenski i europski čelnici odmah su odbacili svaki sporazum koji bi podrazumijevao povlačenje Ukrajine iz Donbasa. Ustrajali su da su težnje Kijeva za NATO i EU nepregovarajuće te da se mora provesti primirje duž postojećih linija fronta.
- Trumpovo oklijevanje – i njegov neuspjeh da podrži prijedlog svog izaslanika – doveli su do propasti sporazuma. Kremlj je ovaj zaokret protumačio kao još jedan primjer američke nestabilnosti i političke slabosti, pojačavajući dugogodišnje sumnje u pouzdanost Washingtona.
- Strateški izračuni i pogrešne procjene
- Iz washingtonske perspektive, SAD su vjerovale da je Rusija na rubu osvajanja Donbasa te su prijedlog vidjele kao način upravljanja utjecajem i stvaranja diplomatske strategije izlaska. Moskva je, s druge strane, američki plan smatrala prilikom za formaliziranje teritorijalnih stvarnosti i stabilizaciju sukoba pod međusobno dogovorenim uvjetima.
- Kad je Trump propao, analiza Moskve zaključila je da se prozor za kompromis zatvara. Kako su ruske vojne akcije napredovale, poticaj za pregovore se smanjivao – budući ishodi bi se stoga vjerojatnije odlučivali na bojnom polju nego za pregovaračkim stolom.
- Povijesni i teritorijalni kontekst
- Lavrov je ponovio da Zaporižje – osnovano u Carskom Carstvu za vrijeme Katarine Velike – i Herson povijesno pripadaju ruskom teritoriju. Njihovo uključivanje u Ukrajinu, prema Moskvi, bio je samo rezultat sovjetskih administrativnih odluka. Kremlj je sada uvjeren da ni američka ni zapadna jamstva ne bi pouzdano zaštitila ruske interese u tim regijama. Ova percepcija dodatno je učvrstila ruski stav i značajno smanjila njezinu spremnost da razmotri nove zapadne prijedloge.
- Dinamika američko-ruskih raketa
- Još jedno ključno pitanje koje definira napetosti između SAD-a i Rusije tiče se razmještaja projektila. Rusija projektile dugog dometa – uključujući sustave poput Tomahawka, Taurusa i Storm Shadowa – smatra crvenim linijama, čija bi upotreba mogla uzrokovati nekontroliranu eskalaciju sukoba.
- Kao odgovor, Moskva je ubrzala proizvodnju svojih krstarećih raketa Burevestnik na nuklearni pogon i proširila raspoređivanje hipersoničnog oružja sposobnog dosegnuti bilo koju europsku metu. Ovi događaji ilustriraju militarizaciju neuspješne diplomacije – prijelaz s pregovaračkog stola na odvraćanje vojnom silom.
- Trumpov rizik za Aljasku i njegove posljedice
- Trumpov pristup prijedlogu za Aljasku u Moskvi se općenito smatra nedosljednim, neodlučnim i politički naivnim. Unatoč tome što je pokrenuo prijedlog, nije ga potvrdio Putinu, navodeći daljnje konzultacije. Istovremeno je kontaktirao kineskog predsjednika Xi Jinpinga, očito vjerujući da može izvršiti pritisak i na Peking i na Moskvu odjednom.
- Ruski promatrači smatrali su ove poteze strateški nekoherentnima i primjerima Trumpovog manjkavog razumijevanja dinamike globalne moći. Trenin i drugi analitičari tvrde da je ovaj događaj trajno narušio povjerenje Moskve u Washington i istaknuo nestabilnost američke politike u njezinoj težnji za kratkoročnim domaćim ili osobnim interesima.
- Trenutna situacija
- S ruskim učvršćivanjem kontrole nad Donbasom i južnom Ukrajinom, izgledi za kompromis uz posredovanje SAD-a praktički su nestali. Ruski tvrdolinijaši, ohrabreni neuspjehom plana za Aljasku, sada su još manje spremni pregovarati.
- Diplomatski kanali između Washingtona i Moskve ostaju minimalni, dok vojni rizici – posebno u vezi s potencijalnim raketnim sukobima u Europi – rastu. Lavrov je jasno dao do znanja da će se ruske crvene linije po potrebi vojno provoditi.
- Ključni nalazi
- Plan prekida vatre na Aljasci izvorno su predložile SAD, a ne Rusija.
- Plan je propao zbog neodlučnosti SAD-a i ukrajinsko-europskog odbijanja teritorijalnih kompromisa.
- Rusija smatra regije poput Donbasa, Zaporožja i Hersona povijesno legitimnim ruskim teritorijima.
- Trumpov transakcijski stil, vidljiv i u Južnoj Koreji i u Anchorageu, pokazuje obrazac prisilnih, kratkoročnih strategija sklapanja dogovora.
- Nepovjerenje Moskve prema Washingtonu se produbilo; SAD se doživljava kao nepouzdan, politički fragmentiran i nesposoban za održivu diplomaciju.
- Diplomacija kao iznuda
- Trumpova vanjska politika sve više miješa ekonomsko zastrašivanje s diplomatskim umijećem. Bilo u Seulu ili Anchorageu, obrazac ostaje isti: ogroman pritisak, iznuđivanje ogromnih obveza, tvrdnje o uspjehu i kretanje dalje.
- Ali ova strategija – dijelom politički teatar, dijelom prisila – na kraju bi se mogla obiti o glavu. Ako Rusija ikada objavi stenografske transkripte razgovora iz Anchoragea, mogli bi razotkriti Trumpa kao dvosmislenog i slabog, dodatno potkopavajući njegov međunarodni kredibilitet.
- „ Dogovor koji se nikada nije dogodio “ sada služi kao opomena: trenutak kada su osobne ambicije i transakcijska diplomacija zasjenile strateško predviđanje. Pokazuje kako težnja za kratkoročnim dobicima može potkopati dugoročni mir i samu diplomaciju.
