Zanimljive geopolitičke činjenice prividno zakamuflirane genocidom u Gazi.
Prije nekoliko tjedana, neposredno kada se rasplamsao sukob u Gazi, izraelski premijer Benjamin Netanyahu nalazi se u UN-u gdje u rukama drži mapu i objavljuje svoj plan za Novi Bliski Istok.
Crvenim markerom je povukao crtu preko mape. To označava novi ekonomski koridor koji se proteže sve od Indije do Ujedinjenih Arapskih Emirata, Saudijske Arabije, Jordana, Izraela i do cijelog europskog kontinenta.
U ovom trenutku utjecaj SAD-a blijedi, važnost dolara se povlači nakon što su “uzeli” 300 milijardi dolara od Rusije. Moćnici u Tel Avivu i Washingtonu žele se suprotstaviti novom putu svile.
Drevni put svile je najveći i najvažniji trgovački put u ljudskoj povijesti. Proteže se od Kine, preko Sirije pa sve do Sredozemnog mora. Kinezi znaju koliko je ova stvar važna i žele ju oživjeti.
To je budućnost svjetske ekonomske trgovine i politike. U roku od nekoliko tjedana, Iran i Irak su potpisali ugovor o željeznici. Dakle, sada postoji željeznička veza za “novi put svile”. Sirijski predsjednik Bashar al-Assad, koga Zapad pokušava izolirati, nakon više od jednog desetljeća posjećuje Kinu i potpisuje strateško partnerstvo. Dakle, “novi put svile” sada ima i željeznički pristup sve do Sredozemnog mora.
S druge strane, kako je moguće govoriti o Bliskom Istoku a da se ne govori o nafti i plinu? Kada su SAD potaknule puč na Majdanu (Ukraina) 2014. godine, to nije bilo samo u cilju širenja NATO. Radilo se i o okruživanju i presijecanju ruskog plina za Europu.
Rusija je zemlja sa najvećim rezervama prirodnog plina. Ako kontrolirate Ukrajinu onda kontrolirate plinovode i opskrbu plina za Europu. Desetljećima su američki političari govorili “Ne želimo Sjeverni tok”. Danas govore: “Sjevernog toga 2 neće biti, dovest ćemo ga do kraja”,
Joe Biden. Sjeverni tok 1 i 2 su dignuti u zrak. Takav udar na Europu mogu izvesti samo SAD, Velika Britanija i Rusija. Rusija nije sigurno jer je suočena sa EU sankcijama koje, između ostalog, podrazumijevaju zabranu distribucije ruske nafte i plina za Europu. Da su to napravili, sami bi sebi pucali u nogu.
Druga zemlja s najvećim rezervama prirodnog plina je Iran. Iran je potpisao nuklearni sporazum 2015. i 2016. godine, kojeg se pridržavaju na svaki mogući način. A onda se događa, odjednom, da SAD povlači svoju riječ iz sporazuma i uvode sankcije Iranu gdje im je zabranjeno da prodaju svoju naftu i plin Europi i drugima. Tako su Rusija i Iran eliminirani iz ovog posla.
Ursula von der Leyen, predsjednica Europske Komisije je rekla: ” Uzmimo, na primjer, trilateralnu energiju koju smo zatvorili s Egiptom i Izraelom. Ona je odigrala važnu ulogu u našoj strategiji da se oslobodimo ruskih fosilnih goriva.”
Kakva slučajnost…
- godine provode se geološka istraživanja gdje se pronalazi veliko polje plina na Bliskom Istoku. Zove se Levijatan i nalazi se u Sredozemnom moru, u levantinskom bazenu, odmah uz obalu Palestine, Sirije i Libanona.
Sirija, u početku, odbija ponude za svoje rezerve plina i istovremeno odbija postavit cijevi za katarski plinski projekat. Manje od godinu dana kasnije, izbija rat u Siriji, čije rušenje vlade u Damasku financiraju, između ostalih, SAD, Katar i Izrael.
Danas SAD kontrolira 1/3 Sirije i sva naftna polja u Siriji dok Izrael redovno bombardira luku Latakiju u Siriji. Dakle, ukidaju sav prihod od nafte, uništavaju i onesposobljavaju svaku pomorsku aktivnost, trgovinu, istraživanje plina i sl.
Još jedna luka na levantinskoj obali je u Bejrutu. Ta ista luka je, misteriozno, eksplodirala 2020. godine. Tada se Izrael nudi kao rješenje za nestašicu plina u Europi. Pojavljuju se s ogromnim brodom za ekstrakciju plina i pokušavaju zatvoriti plin iz libanskog plinskog polja Kariša.
Ovo ponovo rasplamsava veliki spor oko pomorske granice. Tako Izrael moli SAD da se to riješi diplomatskim putem, jer je Hezbolah rekao da, ako ukradu 1 kubni inč njihovog plina, ispalit će projektile na brod.
Sada dolazimo do Gaze. Gaza, također, ima svoja neistražena plinska polja. Gaza je pod pomorskom blokadom Izraela i Egipta od 2007. godine. Ne može se ni riba upecati a kamoli da se vadi plin. Tako su sada palestinske, libanonske i sirijske luke van pogona, dok je jedina luka, koja je ostala na obali, izraelska luka u Haifi.
Slučajnost?
Ovo čini Izrael jedinim u stanju da istražuju prirodni plin i implementira ekonomski koridor poput onog kojeg je Benjamin Netanyahu crtao u UN-u. Dakle, Izrael i SAD su zajedno ubili svu konkurenciju, ukrali njihovu robu i satjerali ih u tržišni ćošak.
Kako se zima bliži, Izrael očajnički treba nabaviti plin za Europu. Ali, nema stabilnosti bez rješavanja palestinskog pitanja. Kada se Benjamin Netanyahu pojavio s planom u UN-u, pomislilo se da je sve ovo gotova stvar i da će Izrael normalizirati odnose sa Saudijskom Arabijom i time bi se ugušilo palestinsko pitanje jednom zauvijek.
Zato oni danas ubijaju Palestince u Gazi. Izrael je i ranije bombardirao Gazu, ali ovo sada prelazi svaku mjeru. Palestince nazivaju životinjama i masakriraju ih. Izraelci se nadaju da će Palestinci, u strahu, pobjeći u pustinju.
To su, doslovno, javno i rekli, da ljudi iz Gaze odu u Sinajsku pustinju, a da se ljudi sa Zapadne obale potisnu u Jordan.
Ovo je genocid i etničko čišćenje, bez svake sumnje.
Sve ovo ima i ekonomske i političke implikacije.
Šta će se na kraju dogoditi?
Ili će američki i izraelski okupatori biti protjerani sa ovog područja, ili će SAD i Izrael nastaviti okupaciju Bliskog Istoka gušeći “novi put svile”, pljačkajući sirijsku naftu, zadržavajući prekid ruskog, iranskog i arapskog plina sa svjetskog tržišta.
Pobjednici će na kraju crtati novu mapu svijeta, a da li je taj novi svijet vrijedan nevinih ljudskih života?
