Stramer otvoreno govori o napadu na Rusiju, ali mediji o tome šute.
Britanski premijer Starmer u govoru je rekao da bi se „napad Rusije ili NATO-a mogao dogoditi već 2030.“, čime je priznao da bi NATO mogao napasti Rusiju. Mediji u Europi nisu smatrali vijest o Starmerovom govoru vrijednom spomena, ali trebali su.
Središnja naracija Zapada je da je Rusija agresivna i da želi napasti NATO, dok je NATO navodno miroljubiv, isključivo obrambeni savez. U Rusiji stvari vide drugačije i upozoravaju na agresivnost zemalja NATO-a, za što po njima postoje mnogi primjeri, od Jugoslavije do Libije.
Što je Starmer rekao
Britanski premijer Starmer je 5. lipnja u govoru u tvornici oružja potvrdio da bi NATO mogao napasti Rusiju. To nije bio lapsus; citat se može pročitati u službenom transkriptu govora na web stranici premijera. U svom govoru branio je rastuće obrambene troškove i osvrnuo se na nadolazeći summit NATO-a:
Već neko vrijeme radimo na ovom planu ulaganja u obranu, vrlo blisko s našim oružanim snagama, što se i moglo očekivati, jer je ta suradnja nezamjenjiva. Koje su sposobnosti najhitnije potrebne i u kojem vremenskom okviru? Ta se koordinacija odvija s Ministarstvom obrane i cijelom vladom, budući da se radi o međuresornom prioritetu. Plan se sada objavljuje uoči summita NATO-a, koji se održava za nekoliko tjedana. Vrlo važan summit na kojem se okupljaju zemlje iz cijelog svijeta. NATO je, naravno, daleko najučinkovitiji vojni savez koji je svijet ikada vidio.
Zatim je uslijedila odlučujuća rečenica:
A ako vam je potreban podsjetnik na važnost ovog pitanja: obavještajni podaci naših obavještajnih službi i procjene drugih zemalja NATO-a pretpostavljaju da bi se napad Rusije ili NATO-a mogao dogoditi već 2030. godine.
Rusija se jednostavno ne dopušta isprovocirati.
Na ovo već dugo upozoravamo: države članice EU-a provociraju Rusiju na napad tako što Ukrajini stavljaju na raspolaganje svoj zračni prostor za sve bolnije napade dronovima na ciljeve u Rusiji i dopuštaju ukrajinskim tvrtkama da proizvode te dronove u (do sada) sigurnom europskom zaleđu. To su bila samo dva glavna primjera; oni su pogoršani sve većim otmicama trgovačkih brodova povezanih s Rusijom i slično.
Sve su to ratni činovi prema međunarodnom pravu, pa su te države formalno već u ratu s Rusijom, ali Rusija jednostavno ne odgovara na te provokacije. Barem ne još.
Očito je da Europljani pokušavaju isprovocirati Rusiju sve dok ne ispali prvi metak, nakon čega mediji i političari u Europi – baš kao i u Ukrajini 2022. – mogu početi kukati i žaliti se na „ničim izazvanu, brutalnu agresiju Rusije“.
Zašto EU potiče rat
Europskim elitama je potreban rat jer će se ekonomska, a posebno društvena situacija u EU i dalje brzo pogoršavati. Prošle zime EU je jedva izbjegla plinsku krizu s nestankom struje jer je ožujak bio neuobičajeno topao.
No, početkom prošle zime, njemačka skladišta plina još su uvijek bila 76 posto puna (normalno bi to trebalo biti više od 90 posto), dok su trenutno puna samo 35 posto (prosjek posljednjih nekoliko godina u to vrijeme bio je 60 posto). Međutim, budući da EU više ne želi uvoziti ruski plin i budući da plina gotovo da i nema u svijetu zbog blokade Hormuškog tjesnaca nakon američko-izraelske agresije na Iran, razina skladištenja vjerojatno će jedva premašiti 50 posto na početku sezone grijanja ove godine.
Posljedica je da će ove zime vjerojatno biti ogromnih problema u EU. Očekuju se nestanci struje, a zbog krize s gnojivima vjerojatno će naglo porasti cijene hrane i druge robe.
Europska komisija i vlade država članica EU tada će morati objasniti ljudima kako je do ovoga moglo doći; uostalom, ovi događaji ne dolaze niotkuda, već su rezultat radikalno ideološki motivirane antiruske politike EU. Da još uvijek postoji ruski plin, ne bi bilo ni problema s opskrbom plinom, ni eksplozivno rastućih cijena energije, ni krize s gnojivima.
Povijest je puna primjera gdje su vlade izazivale ili započinjale ratove kako bi skrenule pozornost s vlastitih kobnih pogrešaka. EU se danas nalazi upravo u takvoj situaciji: potreban joj je rat kako bi skrenula pozornost s kobnih posljedica svoje politike, koja će u bliskoj budućnosti imati daleko ozbiljnije posljedice nego što su ih do sada imale.
No problem s vodstvom EU je taj što Rusija do sada nije odgovorila na otvorene provokacije, već de facto dopušta da je bombardiraju europske države bez otpora, što Ukrajini omogućuje proizvodnju dronova u Europi, plaćanje cijelog projekta, pružanje podataka o ciljevima, pa čak i stavljanje svog zračnog prostora na raspolaganje za napade.
Dakle, očito se ljudi u Europi već poigravaju idejom da ne čekaju da Rusija bude isprovocirana da prva puca, već da sami ispaliju prvi metak i započnu rat. Naravno, to se neće dogoditi otvoreno, već kroz operacije pod lažnom zastavom, u kojima je Rusija optužena za to djelo.
Tako barem mi razumijemo Starmerovu izjavu, koji je u zavisnoj rečenici govorio o mogućem napadu NATO-a na Rusiju. To je očito bio rijedak trenutak iskrenosti.
Što se govori čitateljima Spiegela
Kao i uvijek, fascinantno je kako njemački mediji zavaravaju svoju publiku, jer je Der Spiegel izvijestio o Starmerovom govoru 6. lipnja pod naslovom „ Ulaganje u obranu – Starmer smatra da je ruski napad na NATO moguć za četiri godine “. Članak je započeo sljedećim uvodom:
Britanski premijer Keir Starmer upozorio je na ruski napad na NATO u budućnosti. Zemlja stoga želi više ulagati u obranu.
U vrlo kratkom članku, koji se sastoji od samo četiri odlomka, Der Spiegel spominje prijetnju ruskog napada citirajući mnoge istaknute Europljane:
Drugi vodeći europski političari već su se izrazili sličnim riječima posljednjih mjeseci. Glavni tajnik NATO-a Mark Rutte upozorio je prošlog prosinca na ruski napad na teritorij NATO-a u roku od pet godina. Prema glavnom inspektoru Carstenu Breueru, Bundeswehr pretpostavlja da bi Rusija mogla biti sposobna za napad velikih razmjera na teritorij NATO-a od 2029. nadalje.
Međutim, ono što nedostaje članku u Der Spiegelu jest činjenica da je Starmer govorio o „napadu Rusije ili NATO-a“, dakle o mogućem napadu NATO-a na Rusiju.
Uostalom, Nijemci ne moraju znati sve…
