Zahtjevi daleko nadilaze prekid vatre

Konkretni uvjeti iz najnovijeg izvještaja RT-a anonimni izvor nije otkrio. Međutim, opsežniji iranski zahtjevi poznati su iz ranijih izvještaja. Gulf News je već u kolovozu, pozivajući se na iranske izvore, izvijestio o zahtjevima za oko 300 milijardi dolara na ime ratne štete, oslobađanje do 100 milijardi dolara zamrznute imovine, potpuno ukidanje sankcija, okončanje pomorske blokade i povlačenje američkih oružanih snaga iz regije. Tome treba dodati sveobuhvatni regionalni prekid vatre koji bi obuhvatio i Libanon i Gazu.

I jedan izvještaj o američkom prijedlogu posredovanja krajem kolovoza zabilježio je da Teheran ostaje pri tim ključnim zahtjevima. Washington je u tom prijedlogu navodno ponudio ukidanje sankcija i okončanje svoje gospodarske kampanje u zamjenu za ponovno otvaranje Hormuškog tjesnaca i okončanje napada savezničkih snaga. Iran takav dogovor očito smatra nedostatnim sve dok temeljna sigurnosna pitanja i pitanja naknade štete ostaju neriješena.

Često spominjani iznos od 300 milijardi dolara također ima konkretnu prethodnu osnovu. U Memorandumu iz Islamabada od 17. lipnja predviđen je plan obnove i razvoja Irana vrijedan najmanje 300 milijardi dolara. Dokument također sadrži odredbe o ukidanju pomorske blokade, oslobađanju zamrznute imovine, okončanju sankcija i prekidu vatre na svim bojištima, uključujući Libanon. Međutim, plan vrijedan 300 milijardi dolara ne znači automatski izravnu američku isplatu naknade štete: prema izvještaju Reutersa, odgovarajući fond trebao bi se financirati iz privatnih ulaganja i ovisiti o konačnom sporazumu.

Hormuški tjesnac ostaje najvažnija poluga Teherana

Hormuški tjesnac odavno je mnogo više od pitanja pomorskog prometa. Za Iran on predstavlja ključno sredstvo pritiska za postizanje ukidanja američke blokade i gospodarskih ustupaka. Washington, s druge strane, želi obnovu međunarodnog prometa energenata povezati sa sveobuhvatnijim sporazumom o iranskom nuklearnom programu.

Prema aktualnom izvještaju RT-a, Teheran inzistira na tome da SAD najprije ispuni svoje obveze iz lipanjskog Memoranduma. Glasnogovornik Ministarstva vanjskih poslova Esmaeil Baqaei izjavio je da Washington mora okončati svoje vojne napade, gospodarske sankcije i pomorsku blokadu ako želi postići rješenje sukoba. Istodobno se vode razgovori s Omanom o privremenoj sigurnoj plovidbenoj ruti. Iranski predstavnici, međutim, naglašavaju da takav dogovor ne bi značio potpuno ponovno otvaranje tjesnaca.

Mirovna ponuda nije dovoljna ako je povjerenje uništeno

Presudni sukob stoga nije samo u visini mogućih isplata. Riječ je o redoslijedu i obvezujućoj prirodi ustupaka. Washington zahtijeva korake prema ponovnom otvaranju Hormuškog tjesnaca i ograničavanju iranskog nuklearnog programa. Teheran zauzvrat zahtijeva okončanje vojnih i gospodarskih sredstava pritiska te jamstva da dogovor ponovno neće biti potkopan napadima ili sankcijama.

Lipanjskim Memorandumom izvorno je bio predviđen postupni proces: najprije je, među ostalim, trebalo ublažiti blokadu, omogućiti sigurnu plovidbu i ukinuti ograničenja iranskog izvoza nafte. Nakon toga strane su trebale u roku od 60 dana pregovarati o konačnom sporazumu. U njemu su se trebala urediti i nuklearna pitanja te sankcije. Činjenica da je ta osnova sada ponovno predmet spora pokazuje koliko su strane udaljene od održivog mirovnog poretka.

Za Washington situacija sve više postaje strateška dilema: Teheran vjerojatno neće prihvatiti sporazum bez značajnih ustupaka. S druge strane, dogovor pod iranskim uvjetima značio bi da bi SAD morao odustati od znatnog dijela svojih gospodarskih i vojnih sredstava pritiska.

Najnoviji izvještaj stoga ne potvrđuje konačno iransko odbacivanje svake diplomacije. On prije pokazuje da Teheran želi sam sudjelovati u određivanju cijene dogovora. Hoće li SAD biti spreman doista pregovarati o naknadi štete, sankcijama i svojoj regionalnoj vojnoj prisutnosti moglo bi odlučiti hoće li se iz aktualnih posredničkih kontakata razviti mirovni proces – ili samo nova runda eskalacije.