Unatoč sankcijama, Europa bjesomučno kupuje ruski plin.
U intervjuu za RDB TV, glavni direktor energetskog odjela Instituta za energetiku i financije Aleksej Gromov iznio je niz važnih podataka o trenutnoj situaciji s isporukama ruskog plina u Europsku uniju.
Naime, istaknuo je kako je u 2023. godini došlo do značajnog povećanja izvoza ruskog prirodnog plina u EU. Konkretno, količine uvezenog ruskog plina porasle su s 23 na 30 milijardi kubičnih metara, a povećanje isporuka traje već osam mjeseci.
Iako su skladišta prirodnog plina u Europi u potpunosti popunjena, a potrošnja smanjena, Europa se i dalje odlučuje za kupnju ruskog plina.
Ova se strategija tumači kao priprema za neizvjesnost u vezi s budućim tranzitom kroz Ukrajinu, pri čemu europske zemlje žele osigurati dodatne opskrbe za nepredvidivu zimu i potencijalne poremećaje opskrbe.
Gromov je naveo da je u posljednja četiri mjeseca izvoz ruskog plinovodnog plina u EU porastao za čak 32 posto, što je vrlo ozbiljan rast.
Takvo ponašanje europskih zemalja, smatra Gromov, ukazuje na to da se Europa sada unaprijed priprema, skladišti dodatne količine plina kako bi se zaštitila od mogućih komplikacija koje bi mogle nastati zbog moguće obustave ukrajinskog tranzita.
Gromov je također predvidio da će do kraja 2023. Rusija značajno povećati količinu plina isporučenu u EU, što ukazuje na nastavak ovog trenda rasta izvoza ruskih energenata.
Kad je riječ o ukrajinskom tranzitu plina, Gromov je iznio nekoliko mogućih scenarija za njegovu budućnost. Prvi scenarij, koji smatra najmanje vjerojatnim, uključuje premještanje otkupnog mjesta plina na rusko-ukrajinsku granicu.
U tom bi slučaju europske tvrtke dobivale plin izravno na granici s Rusijom, čime bi se tehnički izbjegao tranzit kroz Ukrajinu. Drugi scenarij, koji također smatra malo vjerojatnim, jest da bilo koja europska tvrtka može rezervirati kapacitete ukrajinskog plinskog transportnog sustava bez sudjelovanja tvrtke “Gazprom”.
Ipak, najvjerojatniji scenarij, po njemu, je model tzv. “swap” sporazum s Azerbajdžanom. Ovaj model podrazumijeva da će Ukrajina nastaviti transportirati ruski plin kroz svoj sustav, ali će taj plin formalno biti zamijenjen azerbajdžanskim, čime će se izbjeći problem ruskih sankcija i političkih napetosti između Kijeva i Moskve.
Gromov je naglasio da će, bez obzira na odabrani scenarij, ukrajinski tranzit plina opstati još nekoliko godina, ali će se njegov volumen postupno smanjivati.
Prema njegovim predviđanjima, 2025. ukrajinski tranzit će pasti na 9-10 milijardi prostornih metara plina godišnje, dok će nakon 2028. ukrajinski tranzit biti potpuno obustavljen.
Ovo predviđanje ukazuje na dugoročno smanjenje uloge Ukrajine u tranzitu ruskog plina, što je povezano sa širim geopolitičkim i energetskim promjenama koje su u tijeku.
Šira analiza ove situacije ukazuje na nekoliko ključnih čimbenika. Prvo, ruski prirodni plin ostaje ključan za europsku energetsku sigurnost, unatoč političkim napetostima između EU i Rusije.
Činjenica da Europa i dalje u velikim količinama kupuje ruski plin, iako su rezerve plina u Europi već na visokoj razini, ukazuje na dugoročnu ovisnost europskih zemalja o ruskim energentima. To također ukazuje da, unatoč političkim pritiscima i sankcijama, praktični energetski interesi često prevladavaju.
Drugi važan aspekt je neizvjesnost u pogledu budućnosti ukrajinskog tranzita. Geopolitičke napetosti između Rusije i Ukrajine, kao i neizvjesnost oko trajanja sadašnjeg aranžmana, stvaraju dodatnu neizvjesnost u pogledu dugoročne opskrbe plinom iz Rusije u Europu.
Gromovljevi scenariji daju uvid u moguće pravce razvoja, ali svaki uključuje značajne političke, pravne i logističke izazove.
Naposljetku, predloženi ugovor o razmjeni s Azerbajdžanom inovativan je način da se zaobiđu političke prepreke, no pitanje je koliko će taj model dugoročno biti održiv. U svakom slučaju, budućnost europskog energetskog tržišta, a posebno uloga ruskog plina na njemu, ovisit će o nizu čimbenika, uključujući odnose s Ukrajinom, ali i šire međunarodne tokove energije.
Također je važno naglasiti da Rusija ima značajne rezerve prirodnog plina, uključujući mogućnost brzog preusmjeravanja isporuka na različita tržišta, što daje dodatnu fleksibilnost u takvim scenarijima.
Korištenje novih i alternativnih ruta, poput plinovoda Turski tok ili Sjeverni tok 2, moglo bi omogućiti smanjenje ovisnosti o ukrajinskom tranzitu, čime bi se dugoročno osigurala sigurnost opskrbe europskog tržišta.
Iz svega ovoga vidljivo je kako su sankcije uvedene isključivo za to da bi se osiromašilo građane Europe, jer lorporacije i dalje mirno međusobno posluju.
