Turska, koja je izvorno bila supartner u proizvodnji i kupac u programu borbenih zrakoplova, 2020. godine izbačena je iz programa nakon nabave ruskog raketnog obrambenog sustava S-400. Trump je istaknuo da njegova vlada „svakako“ razmatra prodaju F-35 zrakoplova Turskoj te je otvoreno hvalio Erdoğana kao „velikog prijatelja“, rekavši novinarima na summitu NATO-a: „Turska je bila mnogo lojalnija od drugih zemalja za koje mislimo da su lojalne.“

S obzirom na to da se Turska velikom brzinom pojavljuje kao jedan od najvećih strateških protivnika Izraela, ovaj je razvoj događaja vjerojatno izazvao uznemirenost u Tel Avivu. U članku od 10. kolovoza na internetskoj stranici Responsible Statecraft Instituta Quincy navodi se:

„U roku od 72 sata nakon summita u Ankari Netanyahu je izrazio svoje prigovore na tri američke televizijske mreže, tvrdeći da Erdoğan ‘nije prijatelj’ i da mu se ne može vjerovati… Čini se da su izraelski čelnici, koji nastoje zabiti klin između odnosa Ankare i Washingtona, odlučni prikazati Tursku kao sljedeći Iran.“

Moguće je da je Trumpovo približavanje Erdoğanu barem djelomično imalo za cilj razljutiti Izrael, u trenutku kada cionistička država gotovo sve čini kako bi osujetila američke mirovne sporazume s Iranom. Jednako je moguće da Izrael, kao oblik odmazde, širi priču da Iran nastoji ukloniti bahatog 47. predsjednika iz života, kao način da prisili Trumpa da se ponovno vrati u red. Treba istaknuti da je američka vojska odmah nakon velike promjene zrakoplova u Ankari izvela niz teških zračnih napada, pri čemu je pogođeno 90 ciljeva diljem Irana.

Dva dana kasnije SAD je započeo bombardiranje koje je trajalo 13 uzastopnih noći. Ako je namjera bila pomoću „iranske prijetnje“ ponovno dovesti Trumpa u red, čini se da je shvatio poruku.

Iako CIA smatra iransku prijetnju Air Force Oneu upitnom, ideja o obaranju zrakoplova s nevinim žrtvama u njemu kako bi se ubio samo jedan čovjek nije nova u Izraelu. Na stranicama 272.–273. svojeg ranije spomenutog bestselera izraelski novinar Ronen Bergman opisuje kako je izraelski ministar obrane Ariel „koljač Bejruta“ Sharon nekoć osmislio plan za obaranje putničkog zrakoplova u kojem se nalazio vođa PLO-a Yasser Arafat:

„Kada je Mossad izvijestio da Arafat sve češće putuje komercijalnim letovima… Sharon je odlučio da će jedan od tih letova biti legitimna meta. Naredio je Eitanu, zračnim snagama i operativnom odjelu da razrade plan za obaranje civilnog putničkog zrakoplova.

Sharon je iznio opće smjernice. Zrakoplov je trebalo oboriti iznad otvorenog mora, daleko od obale, kako bi istražiteljima trebalo mnogo vremena da pronađu olupinu i utvrde je li pogođena raketom ili se srušila zbog kvara motora. Prednost bi imala duboka voda kako bi se spašavanje dodatno otežalo… Zračne snage izradile su detaljan plan za obaranje putničkog zrakoplova. Njihovi predstavnici na forumu Goldfish objasnili su da su odabrali precizno mjesto na komercijalnoj zračnoj ruti iznad Sredozemnog mora, mjesto na kojem nijedna država nije imala neprekidno radarsko pokrivanje, a more ispod njega bilo je duboko čak tri milje. Operacija spašavanja tamo bi s tadašnjom tehnologijom bila iznimno teška, možda čak i nemoguća. Taj složeni plan utvrdio je stroge parametre za mjesto na kojem bi izraelski zrakoplov mogao neopaženo oboriti Arafatov zrakoplov, što je značilo da bi prilika za napad bila vrlo uska. … General Gilboa iznova i iznova izražavao je svoje snažno protivljenje tim operacijama. ‘Bilo mi je jasno da će zračne snage izvršiti zapovijed najbolje što mogu i da će zrakoplov zauvijek nestati. Oni rade ono što im se naredi, a ako im naredite da izgrade cjevovod za transport krvi iz Haife u Negev, učinit će to izvrsno i neće ni na trenutak pitati čija je krv…’“

Bio on toga svjestan ili ne, Trump, bivši vlasnik kockarnica, poigrava se smrću i ide na ruku potencijalnim izraelskim atentatorima time što opetovano tvrdi da će SAD „potpuno desetkovati i uništiti“ Iran ako ga ikada uspiju ukloniti. Trump je vrlo nerazborito rekao novinarima da je ostavio „upute“ da ih „doslovno bombardiraju u razmjerima kakve nikada prije nisu vidjeli“ ako bi se takav događaj dogodio. Može se samo zamisliti kako članovi Netanyahuova kabineta, u stilu „Happy Merchanta“, mahnito trljaju ruke kada čuju takve izjave.

Siguran sam da ima mnogo Iranaca koji bi voljeli vidjeti Trumpa mrtvog. Uostalom, on je odgovoran za ubojstvo vojnog junaka te zemlje, generala Qasema Soleimanija, i vrhovnog vođe Alija Khameneija, čiji su članovi obitelji također ubijeni i osakaćeni tijekom zajedničkih američko-izraelskih zračnih napada na njegov stambeni kompleks u veljači. Trump je te odluke donio u potpunosti u korist Izraela i pitamo se shvaća li sada, gledajući unatrag, da se nespretno upleo u pomno postavljenu zamku. Sada, kada je pobjeda Irana u ratu gotovo sigurna, osim ako ne bude upotrijebljeno nuklearno oružje ili američke oružane snage ne izvedu kopnenu invaziju, Izrael postaje sve očajniji u nastojanju da poveća američku vojnu prisutnost u regiji. Bi li išli toliko daleko da ubiju aktualnog američkog predsjednika barem po drugi put u povijesti? Ne znam, ali riječima Andrewa Adlera: „Razmislite o tome. Ako sam ja osmislio ovaj scenarij u stilu Toma Clancyja, zar ne mislite da se o ovoj gotovo nezamislivoj ideji raspravljalo u najužim krugovima Izraela?… Morate, kao i ja, vjerovati da su sve opcije na stolu.“