Kako se oduprijeti “Epsteinovoj klasi”?, piše Andrija Klarić.
Na kraju razgovora postavio sam Ivoru Cumminsu najvažnije pitanje:
što uopće može učiniti mala zemlja poput Hrvatske ako ne želi ići putem digitalne kontrole, centralizacije, poslušnosti i sve veće ovisnosti o sustavu?
Cumminsov odgovor nije spektakularan.
Nema velikih parola.
Nema poziva na revoluciju.
Nema filmskog finala s dramatičnom glazbom.
Njegov odgovor je puno jednostavniji — i možda baš zato ozbiljniji:
podići svijest, govoriti racionalno, koristiti gotovinu, izbjegavati nepotrebno vezivanje za digitalne ID sustave i graditi stvarne lokalne mreže izvan interneta.
Drugim riječima:
ne čekati da nas spasi neka velika institucija.
Jer institucije koje su nas dovele do problema rijetko budu toliko pristojne da nam ponude i rješenje. To bi već bilo previše dobro od njih — a povijest nije poznata po takvoj galantnosti.
Cummins upozorava da je najteži dio borbe upravo svijest ljudi.
Mnogi osjećaju da nešto nije u redu.
Ali ne razumiju koliko je dubok problem.
Ne vide obrazac.
Ne znaju što mogu učiniti.
A kada im se prebrzo kaže da su strukture moći zlonamjerne, odmah se aktivira naučena reakcija: “teorija zavjere”.
Zato Cummins upozorava na nešto važno:
ako želimo doprijeti do normalnih ljudi, ne smijemo ih odbiti kaotičnim tvrdnjama, pretjerivanjem i temama koje zvuče kao internetski labirint bez izlaza.
Treba govoriti jasno.
Logično.
Racionalno.
O geopolitici.
O makroekonomiji.
O korupciji.
O digitalnom identitetu.
O novcu.
O hrani.
O energiji.
O lokalnoj otpornosti.
To je ozbiljna borba za stvarnost.
Cummins posebno naglašava važnost lokalne zajednice:
rad s lokalnim poljoprivrednicima, lokalnim ljudima, stvarnim mrežama, gotovinom, zdravljem, hranom i međusobnim povjerenjem.
Jer društvo koje ima lokalnu hranu, gotovinu, obitelj, zajednicu i ljude koji se poznaju — teže je kontrolirati.
Društvo koje je potpuno digitalizirano, atomizirano, ovisno i uplašeno — puno je lakše voditi kao stado.
Zato je poruka ovog isječka jednostavna:
otpor ne počinje velikim govorima, nego malim svakodnevnim odlukama.
Koristite gotovinu.
Kupujte lokalno.
Razgovarajte s ljudima.
Gradite povjerenje.
Ne živite samo online.
Ne predajte identitet, novac i život u ruke sustava bez ozbiljnih pitanja.
Možemo se slagati ili ne slagati sa svakom Cumminsovom tvrdnjom, ali jedno pitanje ostaje potpuno legitimno:
ako se budućnost gradi kao sustav potpune ovisnosti, nije li naša dužnost graditi što više stvarne otpornosti?
Kratki isječak pogledajte ispod objave.
