Tko upravlja svijetom?, piše Andrija Klarić.
U jednoj od najkontroverznijih emisija Slobodnog podcasta objavljenih 2025. godine, gostovao je David Sorensen – istraživački novinar i medijski analitičar koji se posljednjih godina profilirao kao jedan od najglasnijih kritičara globalnih struktura moći, medijskog monopola i nadnacionalnih institucija.
Sorensen ne pokušava biti ugodan. Njegov pristup nije diplomatski, nego forenzički: prati trag novca, vlasništva i moći. Njegova temeljna tvrdnja je jednostavna, ali za mnoge neugodna – svijet se ne upravlja demokratski, nego kroz financijske centre, medije i institucije koje nemaju nikakav demokratski legitimitet.
- – godina kada su se narativi izjednačili
Prema Sorensenu, 2020. godina predstavlja prijelomni trenutak. Po prvi put u modernoj povijesti gotovo svi mainstream mediji, u svim zapadnim državama, istovremeno su promovirali isti narativ.
- liječnici i znanstvenici koji su dovodili službene mjere u pitanje bili su cenzurirani
- alternativni protokoli liječenja sustavno su uklonjeni iz javnog prostora
- eksperimentalne injekcije predstavljene su kao jedino dopušteno rješenje
Za Sorensena to nije bio klasičan javnozdravstveni odgovor, nego globalno koordinirana informacijska operacija. Upravo tada, kaže, milijuni ljudi počeli su postavljati ista pitanja:
tko donosi odluke, tko ima korist i zašto se svaka rasprava guši.
Postoji li danas stvarna svjetska moć?
Sorensen tvrdi da ideja globalne dominacije nije teorija, nego povijesna konstanta. Razlika današnjeg vremena nije u ambiciji, nego u infrastrukturi kontrole.
Kao ključno središte moći navodi City of London – financijski entitet s posebnim pravnim statusom, vlastitim zakonima i dubokom povezanošću s globalnim bankarstvom.
Iz tog centra, tvrdi Sorensen, proizlazi stvarni utjecaj na:
- monetarne tokove
- ratove i geopolitičke sukobe
- međunarodne institucije i regulatorna tijela
U tom kontekstu spominje organizacije poput World Health Organization, World Economic Forum i Bank for International Settlements, koje formalno nemaju zakonodavnu moć, ali u praksi oblikuju politike država.
Mediji: informiranje ili upravljanje percepcijom?
Jedna od središnjih Sorensenovih teza odnosi se na vlasničku strukturu medija. Prema njemu, moderni mediji više ne služe informiranju građana, nego upravljanju percepcijom i ponašanjem masa.
Ogroman dio medijskog prostora, ali i farmaceutske, obrambene i energetske industrije, povezan je s dva investicijska diva: BlackRock i Vanguard.
Kada isti financijski interesi:
- financiraju političke kampanje
- posjeduju medije
- imaju udjele u industrijama koje profitiraju od kriza
onda govor o neovisnom novinarstvu postaje fikcija.
Sorensen podsjeća i na porijeklo izraza „teorija zavjere“, koji je popularizirala CIA nakon atentata na Kennedyja kako bi se diskreditiralo svako kritičko propitivanje službenih narativa.
Demokracija kao kontrolirani proces
Prema Sorensenu, suvremena demokracija funkcionira samo dok birači biraju „prave“ kandidate.
Ako se pojavi netko tko nije dio ustaljenog političko-financijskog kartela:
- biva medijski diskreditiran
- izložen pravosudnim pritiscima
- ili se, u krajnjem slučaju, izbori poništavaju
Kao aktualan primjer navodi Rumunjsku i slučaj Călin Georgescu, čiju pobjedu sustav nije bio spreman prihvatiti.
Takvi potezi, smatra Sorensen, ne pokazuju snagu sustava – nego njegov strah i slabost.
Donald Trump – dio sustava ili njegov neprijatelj?
Jedno od pitanja u emisiji bilo je i je li Donald Trump samo još jedna figura duboke države.
Sorensen odgovara izravno: da jest, ne bi bio neprestano napadan.
Prema njegovoj analizi, Trump je:
- razotkrio mainstream medije kao propagandni aparat
- javno prozivao CIA-u, FBI i USAID
- koristio taktičko ponašanje kako bi zbunio protivnike
To ga, tvrdi Sorensen, čini prijetnjom sustavu, a ne njegovim dijelom.
Europa, politički zatvorenici i znakovi pucanja sustava
Sorensen se u emisiji osvrće i na europski kontekst, posebno na slučaj Rainer Fullmich, kojeg smatra političkim zatvorenikom.
Njegova poruka je jasna:
- sustav gubi monopol nad narativom
- pojavljuju se političari koji nisu ucijenjeni
- globalni konsenzus puca
Izlazak pojedinih zemalja iz WHO-a vidi kao početak domino-efekta i znak da se razdoblje nekritične poslušnosti bliži kraju.
Zaključak
Bez obzira na slaganje ili neslaganje s Davidom Sorensenom, jedno je neosporno: pitanja koja postavlja ne nestaju sama od sebe.
Ova emisija Slobodnog podcasta iz 2025. godine ne traži vjeru, lojalnost ni ideološko svrstavanje.
Traži samo ono što je u suvremenom svijetu postalo rijetko – provjeru činjenica, kritičko razmišljanje i hrabrost da se postave neugodna pitanja.
Izvor
