Bivši agent CIA-e John Stockwell govori o tome kako je CIA radila i širila svoju propagandu u Vijetnamu i drugim zemljama.
Bivši agent CIA-e John Stockwell govori o tome kako je CIA radila u Vijetnamu i drugim zemljama.
Nismo znali ni za jedan jedini zločin koji su počinili Kubanci.
Sve je to bila čista, sirova, lažna propaganda za stvaranje privida protiv komunista koji jedu bebe za doručak.
P: Što radi CIA?
CIA: Stvara ratove.
P: Što još radite?
CIA: Mi manipuliramo vijestima.
P: Kako to misliš?
CIA: Strane vlade rade s nama na širenju lažnih priča.
P: I novinari vjeruju u to?
CIA: Da! Vi ste svi na našem platnom spisku.
Razgovarajmo o funkciji CIA-e. Mislim da mnogi od nas imaju dojam da CIA samo prikuplja informacije. Informacije su činjenice. Prirodno. Pa, pomislili biste da kada dobijete informaciju, ona će se temeljiti na činjenicama. I ako je to slučaj, što ćete učiniti s tim?
Pa, jedna od četiri glavne funkcije CIA-e je prikupljanje informacija i, u idealnom slučaju, njihovo prosljeđivanje predsjedniku. Korisnici informacija, kako se kaže, donositelji su odluka.
Međutim, postoje i druge značajke, neke legitimnije od drugih.
Jedna je vođenje tajnih ratova, tajna akcija o kojoj se toliko piše i priča, poput ovoga što se danas događa u Nikaragvi i Hondurasu.
Druga stvar je širenje propagande kako bi se utjecalo na misli ljudi. I to je temeljna funkcija CIA-e. I nažalost, naravno, to se preklapa sa prikupljanjem informacija.
Imate kontakt s novinarom i prenosite mu istinite priče. Od njega dobivate informacije. Također mu se daju lažne priče.
Jeste li osvojili njegovo povjerenje istinitim pričama?
Dobivate njegovo povjerenje i pripremate ga.
To smo nedavno vidjeli kod Jacka Andersona, na primjer, koji ima svoje inteligentne izvore i također je priznao da su ga oni prevarili. Svaka peta priča je jednostavno pogrešna.
Također radite na njihovim ljudskim slabostima kako biste ih regrutirali na klasičan način i učinili ih svojim agentima kako biste mogli kontrolirati što rade kako ih ne biste morali nadmudrivati.
Možete reći, “Evo, objavite ovo sljedeći tjedan.”
Možete li to učiniti s odgovornim novinarima? Da.
Crkveni odbor ga je razotkrio 1975., a zatim su Woodward i Bernstein objavili članak u Rolling Stoneu.
Nekoliko godina kasnije, 400 novinara surađivalo je s CIA-om, uključujući neka od najvećih imena u poslu, kako bi namjerno podmetnuli priče u tisku.
Sad mi dajte konkretan primjer kako ste na taj način koristili tisak, kako je podmetnuta i objavljena lažna priča.
Pa, na primjer, u mom ratu, ratu u Angoli, u čijem sam vođenju pomogao, trećina mog osoblja bila je propaganda. Ironično, unutar CIA-e to se zove tajna akcija. Vani, to znači nasilni dio.
Imao sam propagandiste po cijelom svijetu, uglavnom u Londonu, Kinshasi i Zambiji.
Uzeli smo priče koje smo napisali i stavili ih u Zambia Times, a zatim ih izvukli i poslali novinaru na našem platnom spisku u Europi.
Ali njegova naslovnica je bila da ju je dobio od svog stringera u Lusaki koji ju je dobio od Zambia Timesa.
Imali smo suučesništvo zambijske vlade, Kennetha Kaunde, ako hoćete, da stavi ove lažne priče u svoje novine. Ali nakon tog trenutka novinari, Reuters i AFP, toga nisu bili svjesni. Bio je to naš kontakt u Europi.
I upravo smo izbacili desetke priča o kubanskim zločinima. Kubanski silovatelji itd…
U jednom smo slučaju kubanske silovatelje uhvatili i priveli pravdi zbog djevojaka Ovimbundu za koju se u javnosti plasiralo da su bile njihove žrtve.
Zatim smo objavili fotografije, koje su se pojavile u gotovo svim novinama u zemlji, na kojima Kubance pogubljuju žene Ovimbundu koje su navodno bile njihove žrtve.
Jesu li to bile lažne fotografije?
Oh, apsolutno.
Nismo znali ni za jedan zločin koji su počinili Kubanci.
Čista, sirova, lažna propaganda za stvaranje privida komunista koji jedu bebe za doručak.
I ova vrsta potpuno lažne propagande, Johne, je li se takva stvar prakticirala u Vijetnamu?
Oh, beskrajno.
Ogroman propagandni napor u Vijetnamu pedesetih i šezdesetih godina, uključujući tisuću knjiga koje su objavljene, nekoliko stotina na engleskom jeziku, koje su također bile propagandne knjige sponzorirane od strane CIA-e. Daj piscu novac, on napiše ovu knjigu za nas.
Napiše što god želimo. Ali u ovim stvarima, pobrinite se da imate tu liniju. Pisci su iz ove zemlje i knjige se onda lakše prodaju i distribuiraju u ovoj zemlji.
Da, naravno.
Knjige na engleskom jeziku, što znači da je cilj bila američka publika, na temu Vijetnama i povijesti Vijetnama i povijesti marksizma i podupiranje teorije domina itd., a da se ne izlažemo tužbama.
Možete li imenovati jednog od njih?
Ne, ne bih mogao.
Crkveni komitet je, kad je saznao, tražio da im se daju naslovi kako bi sveučilišne knjižnice mogle barem ući i udariti pečat: “Verzija povijesti Centralne obavještajne agencije”. A CIA je to odbila jer je imala zadatak zaštititi svoje izvore i metode.
A izvori bi bili autori koji su napisali ove lažne propagandne knjige, od kojih su neki sada ugledni znanstvenici i novinari.
Pa, zar CIA to jednostavno ne poriče?
Priznali su da postoje neki propagandni napori, ali njihov je stav da su svi oni izvan Sjedinjenih Država, a ne u Sjedinjenim Državama.
Nije li to istina?
Apsolutno.
Dok smo vodili ovu operaciju u Angoli i plasirali te priče u svijet i američki tisak, u to vrijeme Bill Colby, direktor CIA-e, svjedočio je Kongresu da smo bili izuzetno oprezni kako bismo bili sigurni da niti jedna od naših Propaganda se vraća u Sjedinjene Države.
I upravo na dane kada je dao ovo lažno svjedočenje, podmetnuli smo priče u Washington Post. Pod tim mislim, ne kroz Lusaku, ali zapravo smo dovezli novinara iz Pariza u Washington da podmetne lažnu priču.
Ja to spominjem, dajem tekst priče u svojoj knjizi.
Former CIA Agent John Stockwell Talks about How the CIA Worked in Vietnam and Elsewhere
— Ignorance, the root and stem of all evil (@ivan_8848) July 31, 2024
We didn't know of one single atrocity committed by the Cubans.
Pure, raw, false propaganda to create an illusion of communists eating babies for breakfast.
Q: What does the CIA do?
CIA:… pic.twitter.com/6aVsNGRte6
