Čovjek koji je godinama radio za WHO otkriva što se događa iza kulisa

Čovjek koji je godinama radio za WHO otkriva što se događa iza kulisa

Advertisements

Čovjek koji je godinama radio za WHO otkriva što se događa iza kulisa.

Advertisements

WHO i velika farmaceutska industrija opasna su kombinacija, što nije nikakva teorija zavjere. To je trezven zaključak nekoga tko je i sam godinama bio u središtu svega toga.

Australski senator Alex Antic razgovarao je u svojem podcastu Based s dr. Davidom Bellom, bivšim liječnikom Svjetske zdravstvene organizacije.

Ono što Bell govori izaziva nelagodu: WHO je postao sredstvo privatnih interesa, a mediji u tome dobrovoljno sudjeluju.

Bell opisuje kako je WHO nekoć započeo kao organizacija usmjerena na najosnovnije zdravstvene probleme u svijetu: čistu pitku vodu, sanitarne uvjete te borbu protiv tuberkuloze i malarije. To se radikalno promijenilo.

Financijska struktura u posljednjih je nekoliko desetljeća potpuno preoblikovana. Dok su države članice prije uplaćivale fiksne iznose, a WHO samostalno odlučivao o tome kako će se ta sredstva upotrijebiti, danas proračun uglavnom čine sredstva privatnih donatora.

Dva najveća donatora WHO-a danas su Zaklada Gates i savez za cjepiva Gavi (kojim ponovno upravlja Gates). Tek nakon njih dolaze zemlje poput Njemačke. U praksi to znači: tko plaća, taj odlučuje.

A ono što ti financijeri određuju gotovo se isključivo odnosi na cjepiva i lijekove, a ne na bolju prehranu ili sanitarnu infrastrukturu, koji su se pokazali najučinkovitijim načinima borbe protiv bolesti.

Bell upozorava na mehanizam koji mnogi radije ne bi vidjeli: farmaceutske tvrtke najveći su oglašivači u korporativnim medijima. To, prema njegovu mišljenju, nije zavjera, nego jednostavna logika novca.

Oni koji financiraju medije kupuju barem određenu naklonost. To, prema Bellu, objašnjava zašto se svaki novi slučaj neke bolesti – od Marburga i ptičje gripe do kuge u Rusiji – naširoko medijski prati, dok se stvarna stopa smrtnosti gotovo uopće ne mijenja.

Strah prodaje cjepiva. A cjepiva, osobito inačice mRNA cjepiva, iznimno su profitabilna. Bell povlači jasnu granicu: danas se strah može unovčiti na način koji prije trideset godina jednostavno nije bio moguć jer tehnologija za to nije postojala.

Advertisements

Bell je potpuno jasan u svojem stavu o razdoblju pandemije bolesti COVID-19. Virus koji ne pogađa zdrave odrasle osobe ni djecu nikada nije mogao opravdati ograničenja koja su se masovno uvodila.

Prema njegovu mišljenju, lockdowni su diljem svijeta odnijeli više života nego što su ih spasili. Primjerice, odgađanjem liječenja oboljelih od raka, zatvaranjem programa probira te osiromašivanjem zemalja s niskim prihodima, u kojima pad bruto nacionalnog proizvoda izravno dovodi do porasta smrtnosti djece.

Spominje i same protokole liječenja: agresivnu primjenu respiratora kod starijih osoba ili primjenu midazolama kod pacijenata oboljelih od bolesti COVID-19 u Ujedinjenom Kraljevstvu. Riječ je o postupcima koji su medicinski pogrešni i često dovode do smrti, ali ih unatoč tome nitko nije zaustavio.

Bell razvoj mRNA cjepiva opisuje prvenstveno kao komercijalni pothvat. Ta tehnologija postoji već dvadeset godina, ali se dugo nije primjenjivala jer su pokusi na životinjama dali zabrinjavajuće rezultate.

Uz COVID-19 kao polugu, ta je platforma postala uobičajena. Velika je prednost za proizvođače to što se proizvodnja može brzo pokrenuti, brzo prilagoditi i plasirati velike količine proizvoda, osobito ako je cijepljenje potrebno ili se na njega vrši pritisak.

Bell se zanima za biološke mehanizme: lipidne nanočestice koje sadrže mRNA snažno se nakupljaju u jajnicima. To može dovesti do autoimunološke reakcije tijekom koje organizam napada vlastite stanice, uključujući jajne stanice.

To je zasigurno utjecalo na plodnost cijepljenih žena. Hoće li plodnost utjecati i na sljedeće generacije žena, doznat ćemo tek za dvadeset i više godina. Neizvjesnost je stvarna, a to se pitanje gotovo uopće ne postavlja.

Prema Bellu, pandemijski sporazum WHO-a – službeno usvojen na Svjetskoj zdravstvenoj skupštini – znatno je oslabljen u odnosu na izvornu verziju, koja je zahtijevala da države slijede WHO u upravljanju pandemijom. Od svega toga gotovo ništa nije ostalo.

Unatoč tome, iza kulisa se nastavljaju pregovori o dodatku, takozvanom mehanizmu PABS, koji zahtijeva od država da dijele patogene i genomske podatke kako bi ih zapadni proizvođači cjepiva mogli komercijalno iskorištavati.

Mnoge zemlje s niskim prihodima ne vide mnogo razloga za sudjelovanje: one pronalaze patogene, a bogate zemlje na njima zarađuju. Prema Bellu, taj zastoj jedna je od rijetkih stvari koje trenutačno pružaju zaštitu od daljnje koncentracije moći u međunarodnim institucijama.

Bellova je poruka vrlo jednostavna: prestanite slijepo vjerovati vladama i zdravstvenim tijelima te provjeravajte ono što vam govore uspoređujući to sa stvarnošću i zdravim razumom.

Opisuje kako su mu australski stručnjaci za javno zdravstvo rekli da je njihov zadatak raditi ono što im vlada kaže, a ne ono što je dobro za pacijenta.

Takva promjena u suprotnosti je sa svime što je medicinska etika gradila nakon Drugoga svjetskog rata: informiranim pristankom, autonomijom pojedinca i načelom primum non nocere (prije svega ne škoditi).

Dok to ne shvatimo, ništa se strukturno neće promijeniti.

U međuvremenu se nastavlja širenje straha koje donosi zaradu propagandnim medijima i farmaceutskoj industriji.

Advertisements
Advertisements
Advertisements
Advertisements
Advertisements
Advertisements

Podijeli članak:

Facebook
Twitter
Reddit
WhatsApp
Advertisements