Već više od trideset godina David Icke upozorava cjelokupnu javnost na ono što nam se spremna. Veliki broj ljudi ismijavao ga je i smijao mu se u lice dok ih je upozoravao kako će svijet izgledati ako ne učinimo nešto da to spriječimo.

Kako budućim generacijama pogledati u oči i reći im kako desetljećima nismo činili baš ništa da to spriječimo, tu distopiju koja nam kuca na vrata? Ako mislite da je nama loše, zamislite tek kako će svijet izgledati u budućnosti, zamislite svijet potpune kontrole nad čovječanstvom. Zamislite potpunu distopiju u kojoj će živjeti naša djeca i naši unuci.

Posljedice našeg nedjelovanja bit će razorne. Zamislite samo i upitajte se – kakve će biti posljedice naše letargije i dopuštanja da se sve odvija po njihovu planu? Zar takav svijet želimo ostaviti budućim generacijama? Svijet u kojem se svaki njihov korak nadzire, svijet bez imalo slobode mišljenja, javnog izjašnjavanja i djelovanja koje nije u skladu sa zadanim pravilima, svijet koji kontrolira što unosite u sebe, gdje se, s kim i koliko krećete, svijet koji svaki vaš udah i izdah mjeri i analizira, koji vas ocjenjuje i daje vam društvene bodove o kojima ovisi kvaliteta vašega života. Bit će diktatura kakvu ovaj svijet još nije vidio. 

Svakim je danom takav svijet sve manje nezamisliv, a sve više stvaran. Jesmo li svjesni toga? Ili nam je svejedno, jer nam pogled seže samo do sljedećeg dana?