U uzavrelom ljetu lipnja 2019. tiho je proslavljen ‘brak’ monumentalnih razmjera – ne uz fanfare, već potezom pera. Ovo nije bilo tipično vjenčanje. Bila je to unija koja je šaputala o moći, ambiciji i preoblikovanju globalnog upravljanja. Mladoženja? Antonio Guterres iz Ujedinjenih naroda. Mladenka? Klaus Schwab sa Svjetskog ekonomskog foruma. Miraz? Memorandum o razumijevanju (MOU) koji povezuje UN s kočijom svjetskih korporativnih divova.

Ovaj ‘brak’ simbolizirao je više od samog partnerstva. Bio je to ulaz u svijet u kojem se brišu granice između javnih institucija i moći privatnih korporacija. Zamislite ovo: s jedne strane, Guterres, koji predstavlja nekoliko zemalja UN-a; s druge strane, Schwab, ponavljajući glasove globalne korporativne elite. Njihovi zavjeti? Ispreplesti putove obrazovanja, financija, klimatskih promjena i zdravlja na dosad neviđene načine.

Ali ovo je bio samo vidljivi vrh sante leda. Svjetski ekonomski forum, u okviru svoje Inicijative za globalni redizajn (GRI) iz 2010., već je pripremio pozornicu za ovaj trenutak. Zamislili su svijet u kojem se tradicionalni međunarodni sustav pretvara u složenu mrežu globalne suradnje. Ovdje su pravni okviri i međuvladine institucije samo dijelovi veće slagalice, a korporacije zauzimaju mjesto za stolom upravljanja.

I što je Schwab obećao u ovom velikom planu? Predanost ponovnom promišljanju vrijednosti, redizajniranju sustava i rekonstrukciji globalnih institucija za izazove 21. stoljeća. Ali ispod površine ovih uzvišenih riječi krije se sporna rasprava: Je li ovo osvit suradničkog, integriranijeg svijeta ili suptilni pomak prema globalnom modelu upravljanja u kojem korporativni interesi drže uzde?

Izvršni sažetak zapanjujućeg dokumenta otkriva: “Ideje i prijedlozi iz procesa globalnog redizajna sugeriraju redefiniranje međunarodnog sustava kao šire, višestruke mreže suradnje. Ovdje su pravni okviri i međuvladine institucije središnje, ali ne i jedine, a ponekad ni najvažnije, komponente…”

Vrijeme je, izjavljuje, za novu paradigmu međunarodnog upravljanja dionicima, koja odražava teoriju dionika o korporativnom upravljanju na kojoj je utemeljen i sam Svjetski ekonomski forum. Ali postoji još nešto – poziv na obnovu osjećaja zdravlja unutar međunarodnog sustava.

Utjecaji – politički, poslovni, akademski, vjerski vođe, mediji i druge društvene institucije, posebice obrazovni programi – snose najveću odgovornost u tom pogledu.

Dokument otkriva radikalnu priliku za transformaciju globalnog upravljanja okolišem. Predlaže se odmak od tradicionalnih agendi UN-a prema novim, često javno-privatnim mehanizmima.

U svojim zaključcima hrabro navodi: trenutna arhitektura je neadekvatna za rješavanje nagomilanih rizika u raznim domenama. Uspjeh je vjerojatniji uz praktičan, višedimenzionalni pristup, usredotočen na ‘kako’, a ne samo na ‘što’.

Prema smjernicama Svjetskog ekonomskog foruma (WEF), UN proglašava da se ciljevi održivog razvoja (SDG) mogu postići samo kroz snažna globalna partnerstva i suradnju (s jasnim naklonom privatnom angažmanu).

Transnacionalni institut je 25. rujna 2019. objavio otvoreno pismo glavnom tajniku UN-a, ističući ključne točke:

“Odredbe o strateškom partnerstvu zapravo znače da će korporativni čelnici postati ‘savjetnici’ voditeljima odjela sustava UN-a. Iskoristit će svoj privatni pristup za zagovaranje tržišno utemeljenih ‘rješenja’ za globalna pitanja vođena profitom, potkopavajući stvarna rješenja koja su ukorijenjena u javnom interesu i transparentnim demokratskim procedurama…

Odabir izgradnje saveza između Tajništva i transnacionalnih korporacija za ‘spasavanje sustava UN-a’ uništit će ga, a ne spasiti.”

U sjenama globalne politike od 2009. odvija se tiha revolucija, daleko od blještavih svjetala medijske propagande. Ova transformacija preoblikuje neke od najutjecajnijih svjetskih institucija:

• Ujedinjeni narodi postupno se pretvaraju u tržište kojim dominiraju korporativni planovi.
• Svjetska zdravstvena organizacija se razvija u produžetak farmaceutske industrije.
• Čini se da UNESCO maskira kulturni front za nove oblike imperijalizma.
• Čini se da su UNICEF-ove akcije usklađene s kontrolom stanovništva u marginaliziranim regijama.
• UNHCR, namjerno ili ne, pomaže u velikim migracijskim kretanjima…

Ovaj se obrazac ponavlja u raznim agencijama Ujedinjenih naroda.

Ovo je surova stvarnost: globalni kapital pažljivo je planirao na duge staze, dok organizirani proletarijat reagira reaktivno, često prekasno, na trenutne krize – ratove, prirodne katastrofe, stope smrtnosti, rasprave o klimatskim promjenama, emisije ugljika itd.

Ispod ovog površinskog narativa skriva se još jedna priča – priča o kolateralnoj šteti globalne kampanje cijepljenja. Prema izvješću New York Timesa od 13. ožujka 2023., više od 5,55 milijardi ljudi, ili 72,3% svjetske populacije, primilo je dozu cjepiva protiv Covid-19. Više od 13,5 milijardi injekcija dano je diljem svijeta.

Do početka 2022. znanstveni časopisi objavili su više od tisuću članaka i studija (1011) u kojima se ističu štetni učinci ovih cjepiva.

Analiza istraživača Stevea Kirscha, temeljena na podacima iz Sustava za prijavu nuspojava cjepiva (Vaers), sugerira zapanjujuću stopu smrtnosti od cjepiva protiv Covida – oko 1 na svakih 1000 doza, što implicira otprilike 676 000 smrtnih slučajeva u Americi.

Međutim, ova bi brojka mogla biti podcijenjena. Prema korelacijskom istraživanju u javnom interesu u Kanadi, analizirajući podatke iz 17 zemalja, stvarna stopa smrtnosti mogla bi biti bliža 1 u 800 doza, što bi potencijalno predstavljalo oko 17 milijuna smrtnih slučajeva diljem svijeta.

Ovo daje sumornu sliku eugeničkog krajolika, usko povezanog s početnim temama ovog djela. Najiznenađujuće, većina smrtnih slučajeva od kraja 2020. možda nije posljedica tradicionalnih uzroka poput ratova ili prirodnih katastrofa, već rezultat pomno orkestrirane strategije javno-privatnog partnerstva UN-a, WEF-a i WHO-a.