Doug Casey o vašem neprijatelju, Dubokoj državi.
Mnogi ljudi čeznu za političkim rješenjima svojih problema. Drugim riječima: žele da država prisili druge da rade ono što oni žele.
Ljudi s određenim moralnim uvidom, međutim, shvaćaju da to može dovesti samo do još većeg broja problema. Pametni akteri, osobito oni koji slijede makijavelističku etiku, koriste državu kao sredstvo. Ipak, više vole djelovati iza kulisa.
Znaju da je učinkovitije i znatno sigurnije iza kulisa povlačiti konce marionete. Ponekad istupaju u prvi plan, ovisno o okolnostima i stupnju vlastitog narcizma. Ali na kraju se kod njih sve svodi samo na dvije stvari: moć i novac. Nazivaju ih „Dubokom državom“ („Deep State“).
Jednom kada se u nekoj zemlji razvije čvrsto ukorijenjena „Duboka država“, može se iskorijeniti samo revolucijom ili diktaturom. A vjerojatno i tada samo u maloj zemlji.
Američka „Duboka država“ moćna je neformalna mreža koja kontrolira većinu institucija. O njoj u vijestima nećete ništa čitati jer ona kontrolira vijesti. Političari o njoj neće govoriti, niti će čak priznati da postoji. To bi bilo isto kao kada bi neki gangster u vijestima u 18 sati govorio o ubojstvu i pljački. Moglo bi se reći da je „Duboka država“ skrivena, ali skrivena je svima pred očima.
„Duboka država“ umiješana je gotovo u sve negativno što se trenutačno događa. Od ključne je važnosti znati o čemu se ovdje zapravo radi.
Država
„Duboka država“ služi se samom državom i skriva se iza nje.
Iako se bit države sastoji od prisile, čovjeka se naučilo da je voli i poštuje. Većina ljudi na državu gleda kroz romantizirane naočale udžbenika građanskog odgoja iz osnovne škole. Vjeruju da je riječ o tome da „mi, narod“ biramo neku figuru nalik Jimmyju Stewartu koja nas predstavlja. Taj je ideal oduvijek bio štetna fikcija jer idealizira, opravdava i legitimira instituciju koja je po svojoj prirodi zla i destruktivna te se temelji na nasilju. Kao što je Mao jednom rekao, politička moć proizlazi iz cijevi puške.
„Duboka država“
„Duboka država“ kontrolira državu, odnosno vladu. Stara je koliko i sama povijest. Međutim, izraz „Deep State“ izvorno potječe iz Turske, što je prikladno s obzirom na to da je ta zemlja nasljednica potpuno korumpiranih Bizantskog i Osmanskog Carstva. I sasvim u bizantskom stilu, naša se „Duboka država“ uvukla u čitavo tkivo onoga što je nekoć bila Amerika. Njezini pipci sežu od Washingtona do svakog kutka civilnog društva. Poput raka koji se proširio metastazama, više ju nije tako lako iskorijeniti.
U mnogim pogledima Washington za uzor uzima drugi grad s „Dubokom državom“: drevni Rim. Tako ga je prikladno opisao viktorijanski slobodoumnik Winwood Reade:
„Rim je živio od svog kapitala sve dok mu propast nije pogledala ravno u oči. Marljivost je jedini pravi izvor bogatstva, a u Rimu nije bilo marljivosti. Danju je cesta prema Ostiji bila prepuna kola i vozača mazgi koji su u veliki grad prevozili svilu i začine s Istoka, mramor iz Male Azije, drvo iz gorja Atlas te žito iz Afrike i Egipta; a kola su natrag prevozila samo tovare gnoja. To je bio njihov povratni teret.“
„Duboka država“ kontrolira političku i gospodarsku bit SAD-a. To ide mnogo dalje od konstatacije da između lijevog i desnog krila Demopublikanske stranke zapravo nema nikakve razlike. Svatko s imalo zdravog razuma (što znači: svatko osim prosječnog birača) zna da republikanci doduše tvrde da vjeruju u ekonomsku slobodu (što, međutim, ne čine), ali zasigurno ne vjeruju u društvenu slobodu. Demokrati pak tvrde da vjeruju u društvenu slobodu (što, međutim, ne čine), ali zasigurno ne vjeruju u ekonomsku slobodu.
To, naravno, opisuje tradicionalne republikance i demokrate. Međutim, obje su se stranke rascijepile. MAGA je razbila republikance starog kova, a različite struje radikalnih socijalista razbile su tradicionalne demokrate. I same su se SAD pretvorile iz prilično homogenog društva u multikulturno unutarnje carstvo koje ide prema nečemu nalik građanskom ratu. Ali to je druga tema.
Tko je Duboka država?
Američka Duboka država stvarna je, ali neformalna struktura koja je nastala ne samo kako bi izvlačila korist iz države, nego i kako bi je kontrolirala.
Duboka država ima vlastiti život, baš kao i sama vlada. Unutar vlade čine je visoko pozicionirani dužnosnici desetak pretorijanskih institucija, poput FBI-ja, CIA-e i NSA-e. Tu spadaju visoko rangirani generali, admirali i drugi vojni dužnosnici. Osim njih, tu su iskusni članovi Kongresa i senatori, kao i čelnici važnih regulatornih institucija.
No „Duboka država“ mnogo je opsežnija od same vlade. Obuhvaća vodeće ljude velikih korporacija, koji svi imaju važnu ulogu u prodaji proizvoda državi i njezinu podupiranju. Silicijska dolina svakako je dio toga, iako su ti ljudi nekoć barem imali smisla za humor, što pokazuje njihov danas ukinuti moto „Don’t Be Evil“.
U to spadaju i vodeći ljudi Feda te vodeći ljudi velikih banaka, brokerskih kuća i osiguravatelja. Tu su i rektori te brojni profesori na vodećim sveučilištima, koji služe kao centri za novačenje Duboke države. Naravno, tu su i istaknute osobe iz medija te mnogi stalni gosti na događanjima poput WEF-a, Bohemian Grovea i Council on Foreign Relationsa. Oni utjelovljuju status quo, koji na okupu drže moć, novac i propaganda.
Ukupno procjenjujem da tih ljudi ima nekoliko tisuća. Strukturu „Duboke države“ mogli biste usporediti s golemim čoporom pasa. Ljudi koje sam upravo opisao su „Top Dogs“.
No postoje i stotine tisuća drugih koji, iako nisu u središtu, izravno ovise o njima, raspolažu znatnim utjecajem i podupiru „Duboku državu“ jer ona podupire njih. Tu spadaju mnogi bogataši, osobito oni koji su se obogatili zahvaljujući svojim vezama s državom. Tu je i 1,5 milijuna ljudi koji imaju sigurnosnu provjeru za pristup informacijama razine „Top Secret“ (što je zapanjujuća, ali točna brojka), kao i vodeće osobe organiziranog kriminala, osobito ilegalne trgovine drogom, koja gotovo da ne bi postojala bez države. Tome treba pridodati i osobe iz srednjeg rukovodećeg kadra u policiji i vojsci, u poduzećima i nevladinim organizacijama.
To su oni koje bismo mogli nazvati „vođama čopora“.
Osim njih, postoje nebrojeni milijuni koji ovise o tome da sve ostane onako kako jest, poput više od 50 % Amerikanaca koji su neto primatelji državnih naknada – 70 milijuna korisnika socijalnog osiguranja, 90 milijuna korisnika Medicaida, 50 milijuna korisnika bonova za hranu, brojni milijuni korisnika stotina drugih programa, 23 milijuna državnih službenika i većina članova njihovih obitelji. Zapravo, trebali bismo uračunati i mnoge milijune sasvim običnih ljudi koji jedva spajaju kraj s krajem.
Tu skupinu ljudi, koja čini golemu većinu stanovništva, mogli bismo opisati kao „pretučene pse“. Vole svog gospodara, a istodobno ga se boje; rade ono što im se naredi, legnu na leđa i pomokre se u hlače kada se suoče s „vođom čopora“ ili „lovačkim psom“ koji smatra da se ne ponašaju kako treba. Te tri vrste pasa čine golemu većinu američkog stanovništva. Vjerujem da vi ne pripadate toj skupini. U tom smislu sebe smatram „usamljenim vukom“ i nadam se da ste i vi takvi. Nažalost, psi su, međutim, neprijatelji vukova i skloni su ih progoniti.
„Duboka država“ destruktivna je, ali za ljude koji su njezin dio ona je sjajna. I kao kod svakog živog organizma, njezina najvažnija zapovijed glasi: preživjeti! Preživljava tako što usađuje fikciju da je istodobno dobra i nužna – što je laž. Ona je parazit koji širi apsurdnu ideju da svatko može živjeti na račun društva.
Je li to zavjera koju vodi čovjek koji mazi bijelu mačku? Ne mislim tako. Već je dovoljno teško postići da se skupina prijatelja složi oko toga koji će film gledati, a kamoli banda moći željnih nitkova koji žele kontrolirati svačiji život. Ali s druge strane, „Top Dogs“ svi se međusobno poznaju, pohađali su iste škole, članovi su istih klubova, druže se jedni s drugima i – što je najvažnije – imaju zajedničke interese, vrijednosti i poglede na svijet.
Američka „Duboka država“ vrti se oko Beltwaya u Washingtonu. Isisava američko bogatstvo u obliku poreznih prihoda. Velik dio tog bogatstva ondje progutaju beskorisna usta. A zatim izvozi stvari koje jačaju „Duboku državu“, uključujući ratove, fiat novac i destruktivne politike. To je jednostavno neodrživo jer iz grada punog parazita ne može proizaći ništa vrijedno.
RJEŠENJE?
Mnogi Amerikanci i dalje vjeruju da je Donald Trump rješenje za probleme SAD-a.
I dalje ga smatraju autsajderom koji će uništiti „Duboku državu“. To je razumljivo jer, iako mu nedostaju moralna ili filozofska načela, on je barem kulturni konzervativac koji želi da zemlja ponovno bude nalik sretnim danima prošlosti, kada su mama, pita od jabuka i Chevroleti bili važniji od raznolikosti, pravednosti i uključivosti.
Mnogi od nas vjerovali su mu kada je rekao da će ukinuti porez na dohodak, da SAD nikada neće uvući u strane ratove i da će općenito smanjiti državni aparat. Ta je nada mrtva jednako kao i plemeniti DOGE Elona Muska.
Trump je nacionalist, tradicionalist i ekonomski orijentiran. Ali takav je bio i Mussolini, koji je također zagovarao opsežno uplitanje države u gospodarstvo. Većina Amerikanaca nije svjesna da je američka vlada pod Trumpom stekla udjele u više od desetak poduzeća, dok ih je još mnogo više u pripremi.
Nažalost, to pridonosi daljnjem jačanju „Duboke države“.
Trump se – gotovo neizbježno – okružio pripadnicima „Duboke države“ – poput ministra trgovine Lutnicka, ministra financija Bessenta i predsjednika Feda Warsha. Svi su oni stanovnici močvara i kanalizacije u i oko Washington Beltwaya, na Wall Streetu, u znanstvenim krugovima i u medijima.
Trump ne namjerava ukinuti državne agencije (iako je lijepo vidjeti što se dogodilo s USAID-om) niti otpustiti mnogo državnih službenika. Na te stvari gleda kao na sredstva, kao na pomagače koji trebaju učiniti ono što mu u tom trenutku padne na pamet.
Njegov nedostatak moralne kičme jamči da će, umjesto da pokuša ukinuti državu (poput Mileija iz Argentine ili Rona Paula), jednostavno koristiti državu na način koji smatra pravednim. Dokaz za to su bilijuni novih državnih izdataka i deficita koje je dosad odobrio.
U sljedeće dvije godine potrošit će još bilijune. A sve će to hraniti „Duboku državu“.
Pozitivno je, međutim, to što su Trumpova retorika i postupci, iako su općenito užasni, manje odbojni od onih Kamale. Kamala i ljudi koji stoje iza nje radili bi prekovremeno na kolektivizaciji SAD-a.
Manje je pozitivno, s druge strane, to što sumnjam da će demokrati pobijediti na izborima za Kongres u studenome. Izbacit će Trumpa s dužnosti i stjerati ga u kut zbog njegovih brojnih kršenja zakona i opsežne prijevare. Ponovno će preuzeti kontrolu nad državnim aparatom i više je neće ispuštati iz ruku.
No „Dubokoj državi“ zapravo nije važno tko je na vlasti. Iako trenutačno daje prednost demokratima jer je Trump postao nepredvidiv čimbenik. Postao je potpuno nepredvidiv – osim kada je riječ o njegovu vlastitom novčaniku i određenoj stranoj zemlji. „Duboka država“ i establišment postat će još bogatiji i zadovoljniji ako demokrati preuzmu vlast, dok će prosječni Amerikanac sve dublje tonuti u močvaru očaja.
Na tome će raditi. U to se možete kladiti.
