Evo kako su Google, YouTube, Wikipedia, Facebook i ostatak internetskog smeća ubili više ljudi nego Džingis-kan, piše dr. Vernon Coleman.
Kao što sam već naznačio, kritiziranje covid-prijevare i njezino javno opisivanje kao prijevare nije me učinilo omiljenim među establišmentom. Osim što sam gotovo posvuda bio zabranjen, vlasti su me također toliko demonizirale da su se pobrinule da nitko ne obraća pozornost na ono što govorim. Najmoćnija demonizacija provedena je putem Googlea. Nekada su me često citirali u ozbiljnim medicinskim knjigama i časopisima. Danas me više nitko ne spominje niti citira. Nitko neće spominjati nekoga koga su Wikipedia i Google odlučili (bez i trunke dokaza) opisati kao diskreditiranog teoretičara zavjere čije je obrazovanje završilo na razini srednje škole.
Na kraju se sve svodi na to da ćeš, ako se Googleu kaže da objavi kako si ubojica ili izdajica ili kurva, biti ubojica ili izdajica ili kurva i da tu ništa ne možeš učiniti. (Kleveta je pogodila čak i moje romane. Nitko ne želi snimiti film prema knjizi koju je napisao opasni i naširoko prezreni teoretičar zavjere. Možda će vam se ovo činiti bizarnim, ali članak na Wikipediji o filmu prema mojoj knjizi Mrs Caldicot’s Cabbage War opisuje me kao teoretičara zavjere.)
Navodno je, kada je Google osnovan, geslo tvrtke bilo „Don’t be Evil“ („Ne budi zao“). Ako je to točno, a ne šala ubačena kako bi se sve nas zavaralo, ubrzo je zaboravljeno. Danas je Google vjerojatno najzlobnija tvrtka koja je ikada osnovana, čak gora od Monsanta i Goldman Sachsa. Bez sumnje je to najnemoralnija i najopasnija tvrtka koja je ikada osnovana. Google, YouTube, Facebook i ostatak tih bezveznih tvrtki (koje su možda sve počele s naširoko proklamiranim dobrim namjerama) pretvorili su internet u septičku jamu. Ljudi koji tamo rade dobivaju milijunske plaće jer prodaju svoju dušu i omogućuju pohlepu i prijevaru. Nemoguće je reći koji je kreator sadržaja na YouTubeu korumpiran, kojeg plaćaju urotnici, a koji nije, pa se zato ničemu tamo ne može vjerovati. YouTube je pun ljudi koji propagiraju pristranost ili ih vodi skrivena agenda, a mnogi imaju gospodare koji određuju što će, a što neće govoriti. I naravno, YouTube je pun ljudi prepunih mišljenja, ali bez znanja. To se osobito događa kada je riječ o zdravstvenim pitanjima. Mora da postoje tisuće blogera, podcastera i autora videa koji se predstavljaju kao stručnjaci za zdravlje, ali ne bi znali ni napisati riječ „proljev“ niti bi vam znali objasniti razliku između štitnjače i timusa.
Danas je Google, naravno, golema tvrtka. Vrijednost njegovih dionica veća je od vrijednosti cijelog britanskog tržišta dionica, a Googleova tražilica kontrolira 90 % internetskih pretraživanja u svijetu. To je veliko. Google zarađuje svaki put kada korisnik odabere sponzorirani rezultat (koji se nalazi na vrhu stranice s rezultatima pretraživanja), a prihodi tvrtke mjere se u milijardama i rastu 20–25 % godišnje. Ali kakva je to odvratna tvrtka. Kada je Antoinette dijagnosticiran rak dojke, odmah smo bili bombardirani oglasima za pogrebne usluge. To mi je, mogu vam reći, pobudilo tople osjećaje prema Googleu. Kada sam istraživao liječenje raka dojke, broj oglasa za pogrebne usluge povećao se. Kako netko može biti ponosan što radi za Google, nadilazi moje shvaćanje. Samo je stvar u novcu, pretpostavljam. Ne mogu zamisliti da zaposlenici Googlea na kraju dana odlaze kući i osjećaju se dobro zbog svoje svakodnevne rutine. Google je, naravno, vlasnik YouTubea, a ovaj ogranak generira još otprilike 40 milijardi dolara prihoda.
Smiješno je to što, iako me Google djelomično demonizira zato što sam doveo u pitanje cijeli mit o globalnom zatopljenju, sam Google jedva da je ekološki prihvatljiv. Emisije stakleničkih plinova koje proizvodi Google porasle su u posljednjih pet godina za otprilike polovicu zbog njegovih podatkovnih centara i sustava umjetne inteligencije. Googleovo onečišćenje iznosilo je 2023. godine 14,3 milijuna tona CO₂ ekvivalenta.
Dijelom zahvaljujući Googleovu poticanju, društvene mreže godinama su bile preplavljene ljudima koji su govorili: „Vernon Coleman nije liječnik“ i „Vernonu Colemanu oduzeta je liječnička licenca“. Bilo mi je i jest mi žao što nitko nikada nije doveo u pitanje te ljude i njihove laži.
Vjerojatno vas neće iznenaditi kada čujete da je prodaja mojih knjiga (čak i mojih romana) doživjela potpuni slom. Urednici koji su mi nekada plaćali tisuće funti za jedan jedini članak više ne žele razgovarati sa mnom. Postao sam ne-osoba; svi me ignoriraju. Moji autorski honorari sada iznose oko 15 % onoga što su iznosili prije nego što sam postao ozloglašen i proklet zato što sam govorio neugodne istine o covidu, cjepivu protiv covida, mitu o globalnom zatopljenju, Net Zero i Great Resetu.
Rezultati umjetne inteligencije slijede primjer Googlea, kao i većina drugih stranica na internetu. To je, naravno, izmišljena besmislica, namjerno osmišljena kako bi mi nanijela što je moguće veću štetu. Obmana i prijevara oružje su urotnika. Prije nego što sam prestao gledati, vidio sam jednu internetsku stranicu koja je tvrdila da zarađujem milijune zahvaljujući svojoj prisutnosti na društvenim mrežama poput Facebooka, Instagrama, YouTubea i tako dalje. Zabranjen sam na svim tim stranicama, pa su procjene jednostavno smiješne. Zabranjen sam na YouTubeu zato što sam govorio istinu, ali dok sam imao račun na toj stranici, odbijao sam zarađivati od svojih videa i nikada nisam zaradio ni cent od više od 300 videa – od kojih su mnogi pregledani milijunima puta. Nikada nisam bio prisutan na društvenim mrežama. (Neko sam vrijeme imao račun na LinkedInu, ali su me ondje zabranili bez objašnjenja.) Facebook (koji je nedavno dobio kaznu od 18 milijardi dolara zbog ugrožavanja djece) odbio mi je otvoriti račun jer bih navodno predstavljao opasnost za njihovu zajednicu. Vjerujem da na društvenim mrežama postoje računi na moje ime, ali to su lažni računi.
Ništa što sam rekao ili napisao nije se pokazalo netočnim. Imam izvrsnu evidenciju kada je riječ o predviđanju medicinskih trendova i katastrofa. (Na mojoj internetskoj stranici nalazi se popis samo nekih mojih ranih upozorenja.) Moje knjige dobro su prihvaćene. Čini mi se jasnim da, što se tiče urotnika, ušutkavanje, cenzuriranje i zabranjivanje nisu dovoljni. Oni su također odlučni uništiti i poniziti svakoga tko se usudi dovesti u pitanje njihove planove.
Možda će vam ovo biti teško povjerovati, ali zbog snažno promoviranih laži i zlostavljanja koje sam morao trpjeti, imamo velike poteškoće pronaći majstore (već pet godina očajnički trebamo krovopokrivača, a sada jednostavno stavljamo kante ispod mjesta na kojima curi) i kada ipak dođu, uvijek se iznenadim kada se podrugljivo nacerene i objave da su me potražili na Googleu (nakon čega slijedi mnogo smijeha i hihotanja). Četvorica muškaraca došla su nam popraviti odvod i otvoreno su se podrugljivo smješkala prije nego što su sa mnom podijelila povjerljive informacije koje su nekako pribavili od naše banke. (Zašto bi, zaboga, majstori uopće tražili ljude na internetu, nadilazi moje shvaćanje.) Godinama nijedno od nas dvoje nije išlo zubaru. Na kraju sam dobio ozbiljnu infekciju kosti i otišao privatnom zubaru pod drugim imenom. Kada kupujem knjige putem interneta, koristim pseudonim jer mi je dosta primanja knjiga u koje su ubačene neugodne, mrziteljske poruke. Zašto ljudi to rade?
Sve je to prilično visoka cijena koju plaćam zato što nikada nisam radio ništa drugo nego pokušavao pomoći strancima dajući im informacije koje im nitko drugi ne bi dao.
Danas nemam prošlost, nemam sadašnjost i definitivno nemam budućnost. Ja sam ne-osoba. Moje je samopouzdanje toliko duboko potonulo da u rijetkim prilikama kada sam pozvan javno govoriti, što je moguće ljubaznije odbijem.
Jesam li ljut zbog svega što se dogodilo? Naravno da jesam. Pokušavao sam pomoći ljudima. A bezimeni, kukavički ljudi uništili su mene i moj ugled zato što sam se usudio govoriti istinu. Postavljane su internetske stranice pod mojim imenom i zatim promovirane kako bi ljudi mislili da su stvarne. Odgovorne internetske tvrtke ignorirale su moje prigovore. Ljudi su stvarali lažne adrese e-pošte pod mojim imenom i slali poruke ljudima koje poznajem ili bih ih mogao poznavati.
Naravno, postoji jednostavan razlog za svu tu cenzuru i demoniziranje: zaštita Great Reseta i ljudi koji stoje iza njega.
Wikipedia je lažna enciklopedija i izvor pažljivo odabranih i pristranih trivijalnosti. Nepravedna je i klevetnička te objavljuje okrutne, manipulativne laži i uvrede, a urotnici i njihovi pomagači koriste je kako bi demonizirali i uništili svakoga tko se usudi govoriti istinu o covidu, Net Zerou ili Great Resetu. To je jedna od najopasnijih stranica na internetu, a tim amaterskih urednika koji piše besmislice koje ona objavljuje trebao bi biti masovno uhićen jer je dio velike prijevare. Ohrabrujuće je i nije iznenađujuće da je čak i Wikipedia priznala da danas manje ljudi posjećuje Wikipediju i da stranica ima manje novih pristaša.
Svatko, čak i netko tko ima osobni interes uništiti ti život, može otvoriti stranicu na Wikipediji pod tvojim imenom. Tu stranicu mogu ispuniti optužbama, anegdotama, komadićima stare povijesti (preuzetima iz starih novina), pojedinostima o tvojim kaznama za parkiranje, komentarima tvojih konkurenata i tako dalje. A ti, kao žrtva, ne možeš ništa učiniti. Ne smiješ ispraviti niti ukloniti stranicu Wikipedije koja te kleveće. Tu ništa ne možeš učiniti. Liječnici koji proizvode materijale prihvatljive establišmentu i koje on odobrava ili ne moraju trpjeti stranice na Wikipediji ili imaju stranice koje su pohvalne. Čak i liječnici s mnogo milijuna čitatelja i gledatelja mogu živjeti izvan Wikipedijina svijeta uvreda i laži ako govore i pišu prihvatljive besmislice te izbjegavaju komentirati teme koje vlade smatraju kontroverznima.
Moje iskustvo s Wikipedijom je užasno. Kada sam posljednji put pogledao prije nekoliko godina, stranica pod mojim imenom vjerojatno je bila najnepoštenija, najjednostranija i najnamjernije destruktivna stranica na internetu. Već dugo je više ne gledam i sada shvaćam da to fizički nisam sposoban učiniti. (I Antoinette i ja patimo od posttraumatskog stresnog poremećaja izazvanog traumom kroz koju prolazimo od 2020.) Danas više nikada ne gledam ništa o sebi na internetu.
Sada se više ne mogu sjetiti kada sam prvi put počeo pisati članke za svoju internetsku stranicu. To je zasigurno bilo još u 20. stoljeću i kupio sam nekoliko prikladnih domena čim su postale dostupne. Dugo prije nego što je Wikipedia rođena imao sam vlastitu popularnu internetsku stranicu (www.vernoncoleman.com), a čim je Wikipedia počela djelovati, jedan od urednika otvorio je stranicu o meni. Nisam želio imati stranicu na Wikipediji, ali nemaš ništa više izbora nego što možeš ispraviti laži i dezinformacije koje se tamo objavljuju. Preklinjao sam ih da uklone stranicu, ali Wikipedia nema ni pristojnosti, baš kao ni poštenja.
Stranice Wikipedije koje su bile napravljene za moje knjige o Mrs Caldicot i moje knjige o The Young Country Doctor nemilosrdno su uklonjene bez ikakvog drugog razloga osim činjenice da sam u veljači i ožujku 2020. paniku zbog covida opisao kao prijevaru. To je bio trenutak kada je stranica s mojim imenom preko noći promijenjena. Naslovi svih mojih knjiga, prevedenih na 26 jezika i (objavljenih kod mnogih od najvažnijih svjetskih izdavača), nestali su. Uklonjena je činjenica da su se moje knjige nalazile na listama najprodavanijih knjiga Sunday Timesa (kao i na drugim listama najprodavanijih knjiga). Nestali su i detalji o tome da je prema mom romanu Mrs Caldicot’s Cabbage War snimljen iznimno uspješan film (koji se i više od dvadeset godina nakon snimanja još uvijek redovito prikazuje na televiziji). Na Wikipediji se objavljuju isključivo loše kritike. Ništa nije pošteđeno u pokušaju uništenja mog ugleda i mog života. Uklonjeni su detalji o svim televizijskim i radijskim emisijama koje sam radio. Bio sam televizijski liječnik i televizijski Agony Uncle na BBC-u, snimio sam tri televizijske serije temeljene na mojoj knjizi Bodypower i pojavio se tisuće puta na televiziji i radiju. Detalji o brojnim kolumnama u nacionalnim novinama i mnogim kampanjama također su preko noći uklonjeni, iako sam navodno trideset godina bio najbolje plaćeni kolumnist Fleet Streeta.
Godine 2020. urednici Wikipedije slijedili su standardne tehnike istraživanja protivnika i pregledali više od 5.000 članaka koje sam napisao za nacionalne novine, tražeći nešto što bi mogli upotrijebiti protiv mene. Vjerojatno su također prošli kroz više od 100 knjiga koje sam napisao, iako su možda preskočili moje romane. Jedino što su pronašli bilo je nekoliko članaka u novinama The Sun u kojima se s pravom dovodila u pitanje službena vladina linija (koju je dijelio medicinski establišment) da će do 2000. godine svaka obitelj na svijetu biti pogođena AIDS-om. To je očito bila apsurdna, histerična besmislica i, gledano unatrag, bio je to rani pokušaj da se učini nešto nalik onome što se kasnije dogodilo s covidom. Nije navedeno da sam u Ujedinjenom Kraljevstvu prodao tri milijuna knjiga (koje su objavili veliki izdavači), niti da se moje knjige diljem svijeta objavljuju na 26 jezika. Čak je i naziv sveučilišta koje sam pohađao (Birmingham) nestao. Sada se više ništa ne navodi o mojim uspješnim kampanjama. Tako je, primjerice, britanska vlada osamdesetih godina priznala da je promijenila zakonodavstvo o benzodiazepinima zbog mojih novinskih članaka i kampanja koje su se protezale više od deset godina unatrag.
Stranica Wikipedije osnovana je na potpuno pogrešnoj i naivnoj pretpostavci: da se cijelom svijetu može vjerovati da će pisati, uređivati i objavljivati materijal koji je pošten i dobronamjeran.
Wikipedia je propagandni stroj za vlade i urotnike i, po mom mišljenju, uređuje je neukusna skupina često pristranih, anonimnih pojedinaca, među kojima su lažljivci, fanatici, prevaranti, zaposlenici farmaceutskih tvrtki, agenti 77. brigade, agenti CIA-e, neuspješni novinari, duševno bolesne osobe, kronično ogorčeni ljudi, ljudi koji imaju osobni obračun s nekim, mrzitelji i školarci koji misle da se samo malo zabavljaju. Specijalizirani su za objavljivanje polovice citata izvan konteksta.
Možda postoje neki pristojni ljudi koji uređuju sadržaj, ali to je nevažno jer se gube u močvari prijevare i pristranosti. A ako ne možeš znati kojim anonimnim urednicima možeš vjerovati, onda ne možeš vjerovati nijednom. Ljudi koji pišu i uređuju Wikipediju trebali bi uz svoj rad navesti svoje puno ime i prezime te snositi punu pravnu odgovornost za sve što proizvedu.
Oni koji imaju tu nesreću da imaju unos na Wikipediji i žele ukloniti pogreške ili ispraviti propuste mogu angažirati skupog urednika Wikipedije da to učini umjesto njih. Neizbježno je da sljedećeg dana otkriješ kako je pogreške jednostavno ponovno vratio neki drugi „urednik“ (ili isti urednik pod drugim imenom). Platio sam uredniku da to učini nakon što je moja stranica počela sadržavati očite činjenične pogreške. To me koštalo 500 funti. Sljedećeg dana sve su pogreške bile vraćene. Ponovno sam platio 500 funti. I na kraju sam shvatio što se događa. To je internetski ekvivalent korumpirane navike prijetnje da će se zapaliti restoran ako se ne plati novac za zaštitu.
Wikipedia je toliko pristrana da, ako sumnjam u poštenje, vjerodostojnost i pouzdanost neke osobe, potražim tu osobu na Wikipediji, a ako odgovarajuća stranica na Wikipediji sugerira da je ta osoba pristojna i pouzdana, pretpostavljam da je vjerojatno nitkov i da radi za urotničku skupinu. Ako je opisana kao teoretičar zavjere, antisemitska, fašistička i diskreditirana, onda mogu biti prokleto siguran da je vjerojatno dobra, poštena i pouzdana. (Riječ antisemitski toliko se lako i netočno koristi da je gotovo u potpunosti izgubila svoje značenje.)
Wikipedia je najdestruktivnija stranica koju možete zamisliti – beskrajno pogoršana činjenicom da Google, druge stranice i umjetna inteligencija svi koriste Wikipediju kao da je riječ o poštenoj i pristojnoj stranici.
Larry Sanger, suosnivač Wikipedije, posljednjih je godina bio iznimno kritičan i u kolovozu 2025. rekao je da mu je drago što Kongres istražuje korištenje stranih i američkih državnih sredstava za plaćanje pristranog uređivanja Wikipedije. Sanger je istaknuo da je Wikipedia „pravi stroj za klevetanje“. Osobe koje su pokušale tužiti Wikipediju zbog klevete naišle su na velike poteškoće. „Problem je“, napisao je Sanger na svojoj internetskoj stranici larrysanger.org, „u tome što su autori Wikipedije uglavnom anonimni, a Wikimedia Foundation uživa imunitet od takvih tužbi na temelju Odjeljka 230. WMF također općenito nije dužan otkriti identitet autora. Koga onda tužitelj treba tužiti?“
Sanger kaže da je Wikipedia napustila svoje temeljno načelo neutralnosti i prešla na progresivnu ideološku pristranost. Sada je zabranjen na Wikipediji – stranici koju je pomogao izgraditi.
Wikipedia je, po mom mišljenju, službena promotivna stranica za Great Reset. Čvrsto vjerujem da je Wikipedia, zajedno s Googleom/YouTubeom, učinila više na uništavanju čovječanstva, istine, demokracije i slobode nego bilo koja druga organizacija te predstavlja veću prijetnju našoj sadašnjosti i budućnosti nego Rusija, Kina ili mali zeleni ljudi s Marsa.
Bizarno je da Wikipedia redovito moli za novac. Zaboga, nemojte ništa dati. Usput se pitam kako je Wikipedia postala tako bogata kao što jest. Jesu li svi ti milijuni doista prikupljeni iz skromnih donacija? Kakav financijski odnos Wikipedia ima s Googleom i drugim stranicama koje njezine stranice koriste kao izvor? Je li Wikipedia ikada primila novac od neke vlade ili sigurnosne službe?
Zbog Wikipedijine prijevare i demoniziranja vjerojatno sam jedini profesionalni pisac koji piše pod svojim pravim imenom, ali u stvarnom životu živi pod pseudonimom. A kad bolje razmislim, dobro je što u prošlosti nemam užasne zločine. Nikada mi nije odbijeno osiguranje automobila i nikada nisam osuđen zbog upravljanja motornim vozilom bez važećeg certifikata o tehničkoj ispravnosti. Nikada nisam sjedio u kupeu prvog razreda s kartom za drugi razred niti sam propustio ustupiti svoje mjesto u autobusu starijoj gospođi. Jednom ili dvaput uzeo sam dva deserta kada sam večerao u svom klubu. Bio sam mlad, gladan i mršav i nije mi palo na pamet da sam dodatne deserte trebao poslati u Afriku. Očekujem da će ovaj zločin sada kada sam ga priznao biti istaknuto naveden na Wikipediji.
Wikipedia, zapamtite, nikada ne provjerava sadržaj na svojim stranicama kod žrtava. U eri provjeravatelja činjenica čovjek bi pomislio da bi se malo potrudili. Pogrešno citiraju, citiraju izvan konteksta i citiraju materijal koji je, najblaže rečeno, obmanjujući.
Wikipedia je objavila da su me ukorile dvije privatne organizacije koje financira industrija – Press Complaints Commission (PCC) i Advertising Standards Authority (ASA). Ali Wikipedia je ignorirala istinu.
Kada se britanska Meat and Livestock Commission požalila na moju novinsku kolumnu u kojoj sam izvijestio da meso uzrokuje rak, Press Complaints Commission prevrnula se na leđa poput razigranog psića i brzo obranila interese mesne industrije. Ponudio sam medicinske istraživačke radove i dokaze vlade u potporu svojim argumentima, ali PCC nije bio zainteresiran za razmatranje znanstvenih dokaza i jednostavno je podržao mesnu industriju. Nije mi bilo dopušteno uložiti žalbu protiv te potpuno nepravedne odluke.
Britanska Advertising Standards Authority (ASA) nije ništa bolja. Oglasi za moju knjigu Food for Thought zabranjeni su odlukom ASA-e jer sam se usudio u knjigu uključiti savjete o tome kakvu biste prehranu trebali slijediti kako biste smanjili mogućnost razvoja raka. Naveo sam namirnice za koje je poznato da uzrokuju rak i namirnice za koje je poznato da pružaju određenu zaštitu. Ponovno sam ponudio golem dosje sa znanstvenim dokazima koji podupiru sve što sam napisao. Ali ASA (koja se financira novcem prikupljenim od oglašivača) odbila je razmotriti dokaze i upozorila novine da ne prihvaćaju oglase za moje knjige. (U praksi novine nisu obraćale pozornost na zabranu. Kupio sam oglase preko cijele stranice i u The Guardianu i u The Observeru za tu knjigu i za druge knjige koje je ASA bez valjanog razloga pokušala zabraniti.)
Usput, gotovo se isto dogodilo kada sam izbačen iz Royal Society of Arts zato što sam govorio istinu. Nije bilo rasprave ni diskusije, a ignorirali su me kada sam pokušao ponuditi dokaze koji su pokazivali da je sve što sam rekao bilo točno.
Na kraju, ako urednici Wikipedije traže reklamni slogan, imam jedan koji savršeno odgovara: „Wikipedia koju su napisali pokvareni da bi je čitali lakovjerni.“
Nadam se da će sve više ljudi shvatiti da je Wikipedia, nepouzdana lažna enciklopedija, prljava mrlja na internetu i da je treba izbjegavati pod svaku cijenu.
Kao što je Shakespeare napisao u Othellu: „Onaj tko mi ukrade dobro ime, oduzima mi ono što njega ne čini bogatijim, a mene doista čini siromašnim.“
