Ne znam jeste li primijetili kako se pred našim očima gradi jedan svijet nametnutog nam jednoumlja. Svako malo govori se o ‘zadanom narativu’ kao o svetoj kravi promišljanja svijeta. Nameće nam se jedan jedini, tobože ‘ispravan i politički korektan’ pogled na svijet kojeg svi moramo imati, bez mogućnosti alternative, a to nije ništa drugo nego diktatura. Uplovili smo, dakle, u diktaturu, bez da su neki ljudi toga svjesni.
Jer, kada nemaš mogućnost izbora – ti si u diktaturi, tebi je život unaprijed određen i definiran, tvojim životom upravlja netko drugi, a ne ti. Tvoje razmišljanje i ponašanje su ti propisani receptom vladajuće klase.
Je li nas itko pitao – želimo li takav svijet? Naravno da nije. Najbolje da je. Moćnici ne žele da imamo mogućnost izbora. Oni žele da razmišljamo i ponašamo se onako kako oni odrede, a ne kako bismo mi sami htjeli. Donose svakojake zakone po svojoj volji i u skladu sa svojim interesima, a od nas očekuju da ih slijepo slijedimo kao da smo bez mozga. Ne doživljavaju nas kao ljude, već kao kodove. Pandemija je najbolje pokazala razinu poslušnosti velikog broja ljudi koji su pristali biti kodovi. To je bio test za što uspješniji nastavak priče o dehumanizaciji svijeta.
Što je drugo digitalizacija svih aspekata naših života doli pretvaranje naših života u digitalne igrice, a sve nas u avatare, botove, kodove, robote. Već danas trebaš toliko aplikacija, lozinki, pinova i kodova za obavljanje svakodnevnih aktivnosti da je to teško i nabrojati. Pitajmo se – pojednostavljuje li to naše živote? Ne, niti najmanje. Naprotiv, time su nam samo životi zakomplicirani. Prije smo živjeli bez tih silnih aplikacija, bez pinova i lozinki – i što nam je falilo? Bili smo mirni i sretni. Nitko nas nije imao pod svojom kontrolom.
Svaka nova lozinka, svaki novi kod, novi je nevidljivi, ali vrlo čvrsti digitalni lanac oko ruku i nogu suvremenih robova surovog svijeta. Upitajmo se kakav je to svijet budućnosti koji neće dozvoljavati alternativu, koji nikome od nas neće dopuštati pravo na izbor, već će nam svima nuditi samo jednu opciju, a ako tu opciju kojim slučajem odbijemo – dobit ćemo negativne društvene bodove i bit ćemo kažnjeni.
Tako je bilo za vrijeme pandemije, nije li? Tko nije imao potvrdu o cijepljenju, bio je diskriminiran do krajnjih granica i nije imao pristup nigdje. Svi smo svjedočili tom sramotnom globalnom društvenom eksperimentu. Da nam je netko prije nekoliko desetaka godina pričao što ćemo doživjeti, bili bismo mu rekli da je lud, ali, eto, doživjeli smo i to i sada više ništa nije, niti će ikada biti kao prije. Sada smo oprezniji nego ikad. Dobili smo uvid u ono što može biti i što preko noći može stupiti na scenu kao ‘novo normalno’, ako si to dozvolimo.
Pandemijsko ludilo ljude je dočekalo potpuno nespremne, dok su neljudi jedva dočekali svojih pet minuta da mogu maltretirati svakoga tko nije bio na njihovoj liniji. To je, pretpostavljam, ta ‘tolerancija prema različitim stavovima’ o kojoj pričaju svi oni koji propagiraju slobodu, dok istovremeno žele instalirati ropstvo.
Pandemijsko ludilo demaskiralo je lice svijeta i točno nam pokazalo tko je kakav čovjek kada dođe do neke izvanredne situacije, jer jedino u takvim situacijama sve maske padaju. Promotori slobode, demokracije i tolerancije pokazali su se kao najveći tirani željni porobljavanja i kažnjavanja svojih neistomišljenika. Naličje svijeta pokazalo se suprotnim njegovom licu, kako to obično biva. Zato i govorimo o licemjernom svijetu, jer nam uporno ne želi pokazati svoje pravo lice, odnosno naličje, već želi da ga vidimo onakvim kakvim nam se prikazuje od strane samoizabranih vladara svijetom.
Osobno mislim da će nakon onog sramotnog pandemijskog terora čovječanstvo sljedeći put biti malo pametnije. Ipak je to sveopće ludilo omogućilo svim neljudima da pokažu svoje pravo lice, kako bi se ljudi od njih mogli zaštititi. Izašli su iz ormara. Jedva su dočekali nekoga prokazivati, upirati prstom u nekoga, gaziti nekoga. U neku ruku je super da je tako ispalo.
Sada točno znamo tko su ti monstrumi kojih se moramo kloniti kada dođe do neke nove ‘izvanredne situacije’ na globalnoj razini koja će zahtijevati neko novo ‘globalno rješenje’ tog za sve nas tako lijepo i detaljno osmišljenog problema. Osmisli problem pa ponudi rješenje za taj problem. Tako razmišljaju moćnici. Ono što ih povezuje je bolesna želja za vlašću. Upravo zbog te njihove bolesne želje za vlašću, smatram da su to sve mentalno zaostali, poremećeni i u biti bolesni ljudi koji bi se trebali liječiti, a ne tlačiti ostatak čovječanstva.
Što će nam digitalni svijet kao jedini mogući svijet preživljavanja? Digitalni svijet može biti tu kao jedna od opcija koju mi sami biramo i kao takav mi je prihvatljiv, ali ne može nam biti nametnut kao jedina opcija, to s gnušanjem odbijam. Moramo imati alternativu. Recimo, ima ljudi koji ne vole pametne telefone, već vole imati tipkice. Zašto bismo takvim ljudima nametali pametne telefone kao jedinu opciju? Ili zašto bismo morali ispunjavati online obrasce ako recimo nemamo Internet i želimo fizički ispuniti neki formular ili platiti nešto gotovinom, a ne online bankarstvom?
Dovoljno je da nestane struje i u trenu nestaje sav taj digitalni svijet. Želimo li ovisiti o tome da nam životi i sva naša sredstva ovise o struji? Želimo li se doista jednoga dana odreći gotovine i pristati na neopipljivu digitalnu valutu i sustav društvenog bodovanja? Ne vjerujem da će ljudi tako olako na to pristati. To nije ništa drugo nego globalna diktatura.
Svijet bliske budućnosti je svijet kodova i robota, a ne svijet ljudi sa srcem i dušom. Ono što nas mora fascinirati, kada se sjetimo famoznih QR kodova kojima je pandemija bila izvrstan marketinški poligon na globalnoj razini, je činjenica da je veliki broj ljudi pristao na to da ih se doživljava i tretira kao kodove, dok se ostatak čovječanstva ni pod koju cijenu nije želio odreći svoje ljudskosti i svojeg prava na izbor. Za mene su najveći heroji ljudi koji su za vrijeme tog ludila ostali svoji i sačuvali svoje građansko pravo na izbor.
Ta izvanredna globalna ‘situacija’ omogućila je svim bezdušnim ljudima da dođu na svoje. Ta bezdušnost i nedostatak ljudskosti još uvijek se nažalost osjete u zraku. Ništa više nije kao prije. Brutalnost ne jenjava. Nove opasnosti prijete sa svih strana. Tu su novi ratovi, migrantske krize i svakojaka nova neugodna iznenađenja.
Ljudi su u strahu. Izgubili su povjerenje jedni u druge. Ljudi instinktivno osjećaju što se sprema i počeli su sumanuto zbrinjavati sebe i svoje obitelji, ne obazirući se na ljude oko njih.
Sebičnost i otuđenje među ljudima nikada nisu bili na tako visokoj razini kao danas. Rivalstvo, mizantropija, nemoral, najprljavije perverzije u režiji ‘novog normalnog’, pohlepa, škrtost, bahatost, bezobrazluk, sebičnost, zavist, grubost, sve su to vrline ‘novog normalnog’ koje preuzimaju primat pred ljubavlju, humanošću, altruizmom, moralom, filantropijom, skromnošću, ljubaznošću, velikodušnošću, empatijom, nježnošću i međusobnim razumijevanjem među ljudima i narodima.
Surovost svijeta podrazumijeva opstanak surovih i bahatih ljudi. Jaz između surovih ljudi i svih onih ljudi koji s gnušanjem odbijaju biti nehumani je ogroman. Danas doista sa sigurnošću možemo reći da će svijet bliske nam budućnosti biti svijet poslušnih i bezdušnih neljudi s jedne strane i ljudi koji vjeruju u bolji i humaniji svijet s druge strane, u doslovnom smislu tih riječi. Drugih podjela neće biti. S jedne će strane biti surovi poslušni vojnici Novog svjetskog poretka spremni učiniti sve kako bi preživjeli pa i gaziti druge ljude, a s druge strane svi ostali ljudi koji vjeruju u humani svijet u kojem je čovjek čovjeku prijatelj, a ne vuk, u kojem imamo pravo na alternativu, na izbor, na samostalno odlučivanje o životu kojeg živimo.
Alternativa mora postojati u svim aspektima naših života. Pravo na izbor mora postojati. Ne možemo doći u trgovinu u kojoj možemo plaćati samo digitalnom valutom i nikako drugačije. Ne možemo doći na kiosk s novinama na kojem će nam nuditi samo jedne novine s jednim te istim vijestima (čitaj: plaćenim PR porukama moćnika). Ne možemo živjeti u svijetu našminkanog lica koji odbija skinuti tu masku, u kojem je sve unaprijed određeno i isplanirano, u kojem se prati svaki naš korak i mjeri svaki naš izdisaj, bez naše mogućnosti odlučivanja.
Moćnici će pokušati manipulirati klimom pri čemu ćemo mi biti proglašeni krivcima samim time što smo živi, jer zagađujemo okoliš, pokušat će nam ukinuti gotovinu i uvesti digitalnu valutu kako bi nas mogli nadzirati i kontrolirati, sve nam se to sprema, ali mi smo tu da odbijemo sve to i budimo toga svjesni. Moć je u našim rukama, jer nas ima više nego njih.
Ako se odreknemo naše mogućnosti odlučivanja i prava na izbor, to je ropstvo, a ne slobodan život. Sjetimo se da smo mi ti koji odlučuju o našim životima i nemojmo nikada pristati na bilo što drugo. Nikada nemojmo samozvanoj eliti dozvoliti da nam oduzme ovo malo slobode što nam je još ostalo. Okovali su nas energetskim certifikatima pripremajući se za otimačinu naše imovine, zarobili nas silnim lozinkama i kodovima i sada žele nastaviti sa svojim paklenim planovima. Nemojmo im to dozvoliti.
Recimo NE svakoj novoj opakosti koju nam serviraju. Ne treba nam njihov glupi ‘zadani narativ’. Ne trebaju nam njihovi glupi cenzori. Ne trebaju nam njihovi okovi. Ne trebaju nam njihova glupa pravila ponašanja. Ono što nam treba je ustanova u koju ćemo globalne moćnike i njihove plaćenike poslati na liječenje i oporavak od egoizma, pohlepe, brutalnosti i nehumanosti koja živi u njima. Zašto bismo svi ispaštali zbog šačice bolesnika?
Ono što moramo osvijestiti je moć našeg zajedništva. Nas je puno više nego njih, a oni su šaka jada. Zar smo toliko naivni da ćemo dozvoliti da nas i dalje ti bolesnici vuku za nos? Naša razjedinjenost je također plod njihove podle propagande. Zašto smo nasjeli na to? Recimo svemu tome NE i počnimo vidjeti ljude jedni u drugima. Počnimo mi jedni druge doživljavati kao prijatelje, a ne kao nekakvu konkurenciju i tome slično.
Konkurentnost i kompetitivnost su zamke koje su nam moćnici podmetnuli kao pripremu za intenziviranje otuđenja među ljudima. Zašto su ljudi tako naivno upali u te zamke? Zašto su pristali vidjeti neprijatelje u drugim ljudima, kada je to upravo ono što moćnici žele? Divide et impera. Zavadi pa vladaj. Uvijek ćeš lakše vladati razjedinjenom masom ljudi, nego složnom mnoštvu koje glasno kaže: NE!!! – svemu onome što nam nude.
Bez naše sloge i alternative nam nema opstanka na ovome svijetu, toga moramo biti svjesni. Ako ikada pristanemo na jednoumlje, na jednoobraznost, na jedan jedini zadani narativ, na stroga zadana pravila kojih se bespogovorno moramo pridržavati, na sveopću digitalizaciju kao novu tiraniju, na slijepu poslušnost vladajućim strukturama, tada znajmo da smo se zauvijek odrekli svoje ljudskosti i slobode.
