Poznata je činjenica da se u povijesti čovječanstva uvijek iznova događaju obrati važećih sustava gotovo svih vrijednosti. Obrati vrijednosnih stavova događali su se i postojali od pamtivijeka, ali je činjenica da se nisu događali brzinom i radikalnošću s kojima se danas susrećemo. No, kako se pojmovi sustava vrijednosti ne preuzimaju automatski već na njih djeluju posebni čimbenici, dozvolite mi da izdvojim neke posebno značajne koji opredjeljuju sustav vrijednosti današnjice.

Oni su, velikim dijelom, vezani uz procese internacionalizacije i globalizacije cjelokupnoga življenja čovječanstva i na neki su način uvjetovani univerzalnom pragmom. Recimo, sve do u naše vrijeme je koncepcija nacionalne državnosti u ekonomiji i vanjskoj politici – a to su pojmovi koji sve nas ozbiljno zaokupljaju – bili sami po sebi razumljivi. No, unatrag izvjesnog vremena sve se više ocrtava prijelaz prema «svjetskoj unutrašnjoj politici», čije je značenje osjetno važnije za preživljavanje čovječanstva. Ili, ranije se vjernost jednom izabranom zanimanju držalo osobito vrijednom vrlinom. Danas je, naprotiv, fleksibilnost u poslu neizbježna nužnost.

Filozofska i sociološka istraživanja su pokazala da se u tom kolopletu bitnih čimbenika ipak nekoliko njih posebno izdvaja, pa ću ih i navesti:

• Tehnički napredak
• Konkurentska borba
• Potrošački mentalitet
• Gubitak smisla življenja
• Obrat u seksualnom ponašanju
• Traženje etike univerzalne solidarnosti
• Dostojanstvo pojedinca i dostojanstvo svih ljudi
• Ljudska prava
• Zločini protiv čovječnosti
• Odgovornost za okoliš i budućnost čovječanstva

1. Tehnički napredak

Ubrzana tehnifikacija je duboko izmijenila naš život. Pokazalo se da u suvremenom svijetu više ne prolaze najbolje oni koji zarađuju svakdašnji krug « u znoju svoga lica» već oni koji znaju pametno koristiti postojeće tehničke mogućnosti. Druga je karakteristika toga procesa da mladi više ne uče od starijih, nego često upravo obratno. Najbolji je primjer primjena novih tehnologija i komunikacijske tehnike. To je samo jedan ali vrlo aktualni primjer kako je autoritet ‘starijih’ ozbiljno ugrožen.

2. Konkurentska borba

Pratimo li svakidašnjicu, vidljivo je kako je u školama i na radnom mjestu sve manje spremnosti pomaganja jedan drugome. Individualizam prerasta u bezobzirnost, a međusobna konkurencija i pritisak težnji uspjeha po svaku cijenu zahvaćaju sve pore našega života – od profesionalnih do područja slobodnog vremena, pa do seksualnih i drugih intimnih odnosa među ljudima.

3. Potrošački mentalitet

Potrošačko društvo, jasno nametnuto u procesima globalizacije, prakticira sustavno zavođenje svih slojeva društva u pravcu pojačane, često nepotrebne potrošnje. Konkretno, gospodarski subjekti, posebno na području robe široke potrošnje, uglavnom i žive od toga zavođenja. Najbolji primjer su nam tekstovi poruka ekonomske propagande i marketinga. Kao najvažnije vrijednosti u tim se porukama uglavnom pojavljuju mladost, ljepota, omiljenost u društvu, sportski rezultati, uspjeh, zdravlje itd. Poruke obećavaju stjecanje upravo tih vrijednosti kroz povećanu ili strogo usmjerenu potrošnju. Čak se sugerira kako se samostvarenje pojedinca može postići isključivo pomoću tih vrijednosti. Sistematsko zavođenje prema potrošačkom mentalitetu potiče vanjske utjecaje, što vremenom vodi u etičku korupciju.

Potrošački mentalitet umanjuje i spremnost na angažman u korist starijih ili slabijih u društvu, što u krajnoj liniji vodi u desolidarizaciju i dehumanizaciju društva u cjelini. Recimo, sve je manje obitelji koje su spremne preuzimati skrb i njegu svojih ostarjelih i bolesnih članova, pa starački domovi i ubožnice postaju za sve više ljudi u svijetu posljednja životna stanica. Najnoviji proces i u tom pogledu pokazuju da je, uz postojeće zdravstveno osiguranje, postalo neizbježno i uvođenje tzv. ‘osiguranja za njegu’.

4. Gubitak smisla življenja

Viktor Frankl, otac logoterapije, neumorno i uvijek iznova naglašava temeljnu važnost gubitka smisla, što postaje globalni civilizacijski problem. Po njemu danas više nije, kao u vrijeme Freuda, u prvom planu seksualno pitanje nego je to PITANJE SMISLA ŽIVOTA, zapravo osjećaj egzistencijalnog vakumua.

Istraživanja pokazuju da je taj osjećaj u jednakoj mjeri raširen u SAD i Japanu ili u zapadnoj odnosno istočnoj Europi, podjednako u bivšim socijalističkim kao i kapitalističkim zemljama, osobito s obzirom da je prosječni vijek trajanja ljudskoga života posljednjih desetljeća produžen za čak 23 godine. Najizraženiji je, ipak u zemljama tranzicije, gdje se ljudi starije dobi posebno teško sučeljavaju s pojavama ‘divljeg kapitalizma’ i prevelike socijalne neosjetljivosti. Taj je pojam posebno izražen kod većine današnjih umirovljenika i ljudi koji su u poznijim godinama izgubili ‘pravo na rad’, ali je još teže kod mladih koji u sustavu opće globalizacije ne vide svoju jasniju perspektivu.

Frankl stoga smatra da je bavljenje tim novim fenomenom važnije nego korigiranje njegovih simptoma kao što su pojačano kriminalno ponašanje i djelovanje mladih, alkoholizam ili ovisnost o drogama. Sve veći val društvenog i osobnog nasilja, neodmjerenog ponašanja, gubitak poštovanja prema ranijim  generacijama i starijim osobama poprima oblike trajnih odnosa. Ne radi se više o ekscemima.

5. Obrat u seksualnom ponašanju

Raspad uobičajenih vrijednosti posebno je uočljiv u seksualnim odnosima. Recimo, broj onih koji ne nalaze ništa upitnoga u činjenici da muškarac i žena žive zajedno iako nisu vjenčani u posljednjim je godinama naglo porastao. Mladi sve češće svoje predbračne intimne odnose ocjenjuju i opravdavaju kao izraz osobnih odnosa prema spremnosti na trajniju vezu.

Radikalno se promijenio i odnos prema homoseksualnosti. Dok se, recimo, prije 40 godina državne službenike zbog homoseksualnosti otpuštalo iz službe i kažnjavalo zatvorom, danas homoseksualni parovi mogu doći u matični ured i čak dobivaju pravo na usvajanje djece. U Nizozemskoj se u evangeličkoj crkvi homoseksualni ili lezbijski parovi mogu i vjenčavati.

6. Traženje etike univerzalne solidarnosti

Jasno, čovjeku se – s obzirom na raspad nekad važećih vrijednosti u mnogim područjima života – nameće pitanje: nastaje li ukupno novi sustav vrijednosti?

I, što dalje?

Sve je veći broj mislećih ljudi koji smatraju da propadanju starih sustava vrijednosti čovjek mora suprotstaviti novi ETHOS. Ta se potreba nameće kao obrambeni mehanizam kojim čovječanstvo mora izbjeći opasnost samouništenja, bilo da je riječ o ratu ili sve učestalijem ekološkom opustošenju.

Sociolozi tu novu etiku nalaze u ETICI UNIVERZALNE SOLIDARNOSTI. Ta etika vrlo svjesno želi osigurati ne samo mogućnost za preživljavanje onih koji su u potisnutom položaju već stvoriti uvjete za preživljavanje čovječanstva u cjelini. Riječ je o tzv. ‘buđenju cjelosvjetske solidarnosti’ sa ciljem da ‘svijet bude primjereno organiziran u skladu s visokim ljudskim dostojanstvom, kroz težnju prema najširem i najdubljem utemeljenju osjećaja bratstva kako bi se time na pravi način odgovorilo zahtjevima duha vremena’. To je i temeljna poruka pastoralne konstitucije «Gaudium et spes» koja je još 1985. godine vrlo određeno i jasno pledirala za taj oblik univerzalne etike.

7. Dostojanstvo pojedinca i svih ljudi

U središtu traženog novog etičkog načela stoji LJUDSKO DOSTOJANSTVO, i to u najširem smislu riječi. Sociolozi polaze od premise da je ljudsko dostojanstvo čovjeku dato s njegovom ljudskošću i čovjek to dostojanstvo posjeduje nezavisno o zakonodavstvu neke države. Sve je više pristalica sintagme kako je ‘ ljudsko dostojanstvo nedodirljivo’.

Ipak, statistike organizacija za zaštitu ljudskih prava upozoravaju na stalno, vrlo grube ali i vrlo sofisticirane oblike kršenja ljudskog dostojanstva, a time i ljudskih prava.

8. Ljudska prava

Naime, s ljudskim dostojanstvom se nedjeljivo vezana i LJUDSKA PRAVA. Nova povijest puna je primjera gdje su poneki europski narodi podlegli zabludama da su ljudska prava djeljiva. Smatrali su da se vlastita prava mogu sačuvati dok se prava susjeda, onih koji su drugačije vjere ili nacionalnosti, mogu kršiti.

9. Zločini protiv čovječnosti

Etika univerzalne solidarnosti ne dopušta da se prema zločinima protiv čovječnosti postupa različito odnosno u skladu s grupnom pripadnošću počinitelja. Taj opravdani zahtjev se danas u Europi, ali i svijetu uopće, u odnosu prema grijesima prošlosti još uvijek NE POŠTUJE u kaznenoj praksi. Činjenica je da oni koji su uzrokovali zločine protiv čovječnosti, uzrokovali protjerivanja ili genocid ne smiju računati da će vrijeme njihovim nedjelima, osim povijesne nepovratnosti, dati još i legitimitet.

Istina, Međunarodni sud u Den Haagu unekoliko mijenja tu praksu, ali je pitanje moralnosti odluka (a samo pod tim uvjetom su SAD prihvatile ingerencije toga Suda) da se ne procesuiraju, konkretno, ratni zločini iz rata u Vijetnamu. Napad Rusije na Ukrajinu  – da spomenemo samo taj posljednji slučaj – jasno pokazuje kako su nam mehanizmi odbrane vrlo slabi i da se mogu ojačati isključivo kroz ZAJEDNIŠTVO.- Međutim, svjedoci smo da se cijeli svijet sve više dijeli što u sebi nosi klicu međusobnih sukoba i jačanja nepovjerenja.

10. Odgovornost za okoliš i budućnost čovječanstva

“Djeluj tako da posljedice tvoga djelovanja ne ugrožavaju trajnost pravoga ljudskog života na zemlji” najnovije je moralno načelo današnjice, izvedeno iz Kantovog kategoričkog imperativa. To se moralno načelo i svojevrsni životni imperativ više ne obraća izoliranom pojedincu već i njemu, ali i određenim socijalnim grupacijama ljudi, čije djelovanje ili odluke utječu na okoliš i, samim time, na  budućnost čovječanstva.

Umjesto zaključka

U svakom slučaju, stvaranje etike univerzalne solidarnosti i sociološko osmišljavanje smisla života postaju najveći izazovi 21. stoljeća. U uvjetima opće globalizacije ta pitanja dolaze u prvi plan ljudskih nastojanja, jer je najgore što se čovjeku može dogoditi kad osjeti tegobu primisli da više nikome nije potreban.

Otvoreno je pitanje u kojoj će novostvoreni sustavi vrijednosti kroz globalizaciju utjecati na naš ukupni način življenja. To je prvorazredno političko, gospodarsko, socijalno i demografsko pitanje koje zadire u sve pore ljudskog življenja i na koji ljudski umovi moraju dati konkretne odgovore.

S obzirom da je naša središnja tema «Globalizacija, kulture i mediji» bitno je naglasiti i ulogu medija u tom procesu stvaranja novih sustava vrijednosti. Nova medijska strategija, i to ne samo u Hrvatskoj, trebala bi počivati na načelima uspostave informirane, budne i aktivne javnosti. U toj strategiji najveću važnost i odgovornu ulogu imaju nevladine organizacije koje potiču ljudska prava i dostojanstvo čovjeka, zatim slobodu medija i izražavanja kao bitan dio tih prava.

Cijeli sustav budućeg informiranja trebalo bi zapravo postaviti na način da omogućava građanima spoznaju o događajima, da im pruža dovoljno argumenata i činjenica kako bi o tim događajima mogli razmišljati, odlučivati i nadzirati svaku aktualnu vlast i, na kraju, kroz svoju funkciju birača, glasovati za najbolje programe. To znači da informativni sustav – kao značajan dio ukupnoga sustava vrijednosti svakog društva, a danas i univerzalno – ne bi smio biti okrenut prema političarima i strankama već prema javnosti i građanima, koji moraju postati aktivni čimbenici u stvaranju novih sustava društvenih vrijednosti.