Globalizam i oligarhija

Globalizam i oligarhija

Advertisements

Poznata je izjava nekadašnjeg predsjednika Amerike, J. Cartera, da je politički utjecaj oligarha toliko velik u SAD-u da ta država vise nije demokracija nego oligarhija.

Otad je prošlo dosta vremena i danas smo svjedoci da oligarha ima u skoro svim zemljama svijeta, a uz to im se moć znatno povećala. Ne samo ekonomska moć, već i utjecaj koji imaju na svijet. Naime, došlo je do formiranja jakih međusobnih veza među njima na globalnom nivou. Iz tog razloga upotrebljava se pojam globalizam kad se govori o globalnoj oligarhiji.

Da bi održavali prevlast na globalnom planu, važno im je uvijek jačati kontrolu nad državama, globalnim institucijama i organizacijama, znanstvenim zajednicama itd. Sve se to izvodi prvenstveno radi kontroliranja svjetske populacije, sto se postiže i utjecajem na religijske zajednice, a naročito na školstvo i masovne medije. Mediji su propagandni aparat globalizma.

Ne može se reci da oligarhija ima nekih većih poteškoća u vladanju svijetom. Jedino sto im predstavlja problem smo mi. Osim nas ljudi, oni drugih problema zapravo ni nemaju.

Iz tog razloga uvijek su ulagali jako puno u rušenje slike svijeta koja počiva na humanizmu. To se događa tako sto se čovjek izvrgava ruglu, preziru i poništenju. Njima je najvažnije proširiti sto gadniju sliku o čovjeku, ali uz to budno paze i na to da sami ljudi u nju povjeruju i sire je dalje.

Jedan od najistaknutijih starijih predstavnika rušenja humanizma bio je Darwin. U svom djelu o postanku vrsta, doveo je u pitanje tradicionalno vjerovanje u esencijalnost bioloških vrsta, pa je tako na cisto provizoran način osmislio “teoriju” po kojoj i vrlo složeni organizmi mogu nastati sasvim slučajno i od nebitnih elemenata, ukoliko se ti elementi dovoljno dugo modificiraju i multipliciraju. Iz te provizorne kalkulacije nije isključio ni čovjeka, pa je na taj način ljudskost obrisana u jednom potezu, a čovjek se otad vodi kao samo jedna od mnogih životinjskih vrsta.

Također ima teorija po kojima čovjek uopće nije nastao na Zemlji i zato se razlikuje od svih ostalih živih bića. Po tim teorijama ljudi su izvorno vanzemaljci – sto god to značilo.

Zanimljivo je i učenje R. Steinera po kojem među ljudima postoje neka stvorenja koja nisu ljudi nego reptili. Kako se ti reptili po izgledu ne razlikuju od ljudi, čini se da je namjera njegovog inače fascinantnog djela da nam usadi strah i nesigurnost, pa da čovjek na kraju posumnja i u vlastitu ljudskost.

Iako nas neprijatelj gađa iz svih oružja i čini sve sto je u njegovoj moći da nas uništi, nije nas u stanju dokrajčiti, ukoliko se mi sami ne uključimo u vlastito smaknuće. Zato je uvijek ulagao u ovakve i slične protuljudske projekte.

Jedan od tih projekata bio je i Rimski klub. Još 1972. taj je klub lansirao neutemeljenu tvrdnju da je čovjek jedini pravi neprijatelj čovječanstva. Tako je ispalo da smo mi ljudi neprijatelji i sebi samima, pa nas zato treba smaknuti da si ne bi napravili previše štete. Plan je da nas se najmanje 1/3 očisti, a ostatak drži pod strogom kontrolom.

Utjecaj Rimskog kluba i ostalih globalističkih organizacija urodio je plodom. Vrlo brzo im je uspjelo podrovati UN, a preko UN-a i države. U tom smislu poseban značaj ima Agenda 21 iz Ria, 1992. Tada su tzv. klimatske promjene po prvi puta iskorištene za napad na predstavnike država, s namjerom da ih se uvuče u paniku i tako prisili na pokornost.

Ta se Agenda 21 s vremenom usavršila i pretvorila u Agendu 2030 koja je u posljednjih desetak godina zavladala svijetom. Sve članice UN-a su je potpisale. Dakle SVE bez izuzetka.

Naravno, reakcija svjesnih ljudi nije izostala. Učestali napadi na Boga i Čovjeka, kao i razbijanje nacionalnih država, bili su vjetar u leđa jakim konzervativno i nacionalno obojenim strujama na Zapadu – koje su se počele povezivati i suprotstavljati.

Odgovor globalističke oligarhije na jačanje nacionalnih identiteta uslijedio je brzo i to uvođenjem velikog broja izbjeglica, od kojih određeni postotak i nisu bile izbjeglice, već izvježbani borci za globalističke interese. Isto tako je uslijedilo i jačanje svega “progresivnog” kao odgovor na buđenje tradicionalizma i tradicionalnih vrijednosti.

Jedan od oligarha koji se posvetio projektu brisanja nacionalnih identiteta i tradicionalne slike svijeta bio je George Soros, koji je preko svoje organizacije Open Society uvlačio na milijune migranata iz Sjeverne Afrike i Srednjeg Istoka u Europu i ostale visokorazvijene krajeve svijeta, sto je rezultiralo destabilizacijom mnogih područja.

Krajnji cilj takvih akcija je da se izazovu nemiri među starosjediocima i došljacima, što pojačava globalističke pozicije u svijetu i dodatno slabi već ionako oslabljene države.

Ne samo konzervativno i nacionalno orijentirani ljudi Zapada, već i mnoge države izvan zapadnog kruga suprotstavile su se tom novom prekrajanju svijeta, kao npr. Sirija, Irak, Libija itd. Naravno da je to trebalo spriječiti, pa su režimi u tim zemljama srušeni, cime je prouzročen sveopći kaos s milijunima ljudskih žrtava … i novim valovima izbjeglica koje su doputovale na Zapad.

Od 2020. godine globalistička Agenda je ušla u progresivnu i posebno agresivnu fazu. Taj period je zapravo započeo još sredinom 2019. godine kad su WEF i UN izvršili globalni kup. U listopadu iste godine održan je Event (Gates), a ubrzo nakon toga je buknula i tzv. pandemija.

Advertisements
Advertisements
Advertisements
Advertisements
Advertisements

Podijeli članak:

Facebook
Twitter
Reddit
WhatsApp
Advertisements