Globalna oligarhija ima samo jedan zacrtani cilj, a to je dominacija nad ljudskom rasom putem do sada neviđene diktature na kojoj trenutno sa svim raspoloživim silama rade.
Polovica razvijenog svijeta nesvjesno ide prema autoritarizmu. Građani, koji traže promjene, glasuju protiv vlastitih interesa i omogućuju propadanje demokratskih institucija. Iako još ima prostora za napredak, nada nije strategija. Kako bi spriječili uspon fašizma, ljudi moraju ostvariti prava koja su sada ugrožena – pravo na slobodu govora, okupljanja i glasovanja. Teoretski, pravo na nošenje oružja trebalo bi biti sredstvo sprječavanja tiranije. Nažalost, velik dio društva prezauzet je gledanjem Netflixa ili obožavanjem lažnih bogova dok demokracija polako umire.
Kao što smo vidjeli u Francuskoj posljednjih mjeseci, najpopularniji političar u opoziciji može biti osuđen protiv volje naroda. To smo prije vidjeli u Rumunjskoj na još brutalniji način. Kalin Đorđescu je pobijedio u prvom krugu, nisu imali ni materijala da ga osude, jednostavno su mu sudskom presudom zabranili sudjelovanje na izborima. Nažalost, kad jednom prijeđete prag autoritarnosti, nema povratka.
U nastavku analiziramo kakav je život u autoritarnom režimu i kako preživjeti. “Svakog sam dana u Gestapu vidio ljude shrvane terorom. I sam sam iskusio kako te stroj samlje. To je ono što je bilo monstruozno. Više nisi čovjek.” – Victor Klemperer iz njegovih dnevnika “I Will Bear Witness: A Diary of the Nazi Years”.
Život pod autoritarnom vlašću
Autoritarne vlade vladaju strahom. Široka kontrola putem vrhovne i lokalne špijunaže ključna je za držanje stanovništva pod napetostima. Sjeverna Koreja je možda najekstremniji primjer države pod nadzorom, gdje se režim koristi širokom mrežom doušnika, a čak ni privatni razgovori nisu sigurni od nadzora. Građani su dužni prisustvovati tjednom “samooptužujućem” sastanku, gdje moraju priznati sve sumnje u svoju lojalnost režimu.
Taj stalni nadzor osigurava brzo otkrivanje i uklanjanje svakog otpora – zajedno s cijelom disidentovom obitelji. Strah od zatvaranja, mučenja ili pogubljenja uvijek je prisutan, jer čak i manji prijestupi mogu dovesti do oštrih kazni.
U nacističkoj Njemačkoj tajna policija stvorila je kulturu straha potičući građane da prijave svaku sumnjivu aktivnost, uključujući i one svojih prijatelja i obitelji. Ova je taktika učinkovito okrenula ljude jedne protiv drugih i osigurala visoku razinu poslušnosti politici režima. Kao što je jedan njemački građanin izjavio: “Živjeli smo u strahu da će nas susjedi, prijatelji, čak i naša djeca prijaviti.”
“Svi smo navikli živjeti u stanju stalnog straha i zbog toga smo uvijek bili pod stresom. Strah je aktivnost koja najviše iscrpljuje.” – Nadezhda Mandelʹshtam iz “Nade protiv nade”.
Stvaranje straha kao ključnog faktora zahtijeva izolaciju i otuđenost građana. Otuđenje je umjetno stvoreno korištenjem cenzure i propagande koja ostavlja disidente u uvjerenju da su sami. Zato je kontrola medija ključna za očuvanje diktature.
Kineski “Veliki vatrozid” blokira pristup informacijama iz vanjskog svijeta, osiguravajući da je stanovništvo izloženo samo narativima koje odobrava država. Državni mediji i društveni mediji podložni su strogom nadzoru, a svaki sadržaj koji se smatra subverzivnim brzo se uklanja. Komunistička partija Kine (CPC) koristi sofisticirane algoritme za cenzuriranje neslaganja i promicanje svoje propagande, stvarajući kontrolirano okruženje za informacije.
Tijekom Covid histerije na Zapadu vidjeli smo neviđenu cenzuru. Vrhunski znanstvenici i sveučilišni profesori bili su ušutkani, često deplatformirani i nisu imali priliku da njihove riječi dopru do javnosti. Neki su privedeni, a protiv nekih je podignuta optužnica.
Svako suprotno mišljenje bilo je potisnuto uz pomoć cenzure ili “provjerivača činjenica” kojim su koordinirale obavještajne službe i vlada. U Velikoj Britaniji i Njemačkoj i danas se provode uhićenja zbog objava na društvenim mrežama u kojima se govori o korupciji i nasilju migranata na ulicama.
Propaganda je moćan alat za oblikovanje javnog mnijenja i održavanje kontrole.
Joseph Goebbels iz nacističke Njemačke je izjavio: “Ako izgovorite veliku laž i stalno je ponavljate, ljudi će na kraju početi vjerovati u nju.
Laž se može održati samo dok država može zaštititi ljude od političkih, ekonomskih i/ili vojnih posljedica laži. Stoga postaje ključno da država upotrijebi svu svoju moć za suzbijanje neslaganja, jer istina je smrtni neprijatelj laži, a time istina postaje najveći neprijatelj laži. stanje.”
Propagandni aparat nacističke Njemačke veličao je Hitlera i arijski narod, dok je demonizirao Židove i druge manjine. Ovaj nemilosrdni propagandni aparat stvorio je klimu mržnje i straha koja je opravdavala zločine režima.
U modernoj Kini, Komunistička partija koristi propagandu za promicanje svoje vizije harmoničnog društva. Državni mediji ističu postignuća stranke i umanjuju njezine neuspjehe.
Domoljublje se promiče od najranijih godina, osiguravajući stalni priljev poslušnih građana. Kineski građanin objasnio je: “Stalno smo bombardirani porukama o veličini stranke. Teško je vidjeti istinu kroz propagandu.”
Iako cenzura i propaganda kontroliraju većinu stanovništva, autoritarni režimi još uvijek imaju posla s disidentima. Prisilni nestanci, mučenja, uhićenja, prisilni rad i pogubljenja koriste se kao primjeri za one koji se otvoreno protive vlasti.
“U Kini živimo u virtualnom zatvoru. Posvuda je nadzor, a strah od onoga što bi se moglo dogoditi drži nas pod kontrolom.” – Ma Jian iz “China Dream”.
Strategije za preživljavanje
Autoritarni režimi cvjetaju na poslušnosti. Iako je ljudima lako kritizirati diktatore s tipkovnice, većina ljudi jednostavno želi miran život sa svojom obitelji. Jednom kada autoritarizam postane dominantna vlada, građani će učiniti sve da prežive i izbjegnu progon. Preživljavanje nije slabost.
Najjednostavniji način da se izbjegne progon je da se udovolji zahtjevima režima. U nacističkoj Njemačkoj mnogi su građani javno prigrlili nacističku ideologiju kako bi izbjegli sumnju i osudu. Sudjelovali su na državnim skupovima, isticali nacističke simbole i uključivali se u obvezne organizirane aktivnosti. Ovo javno podnošenje često je prikrivalo privatne nesuglasice, jer su pojedinci nastojali zaštititi sebe i svoje obitelji.
U modernoj Kini, poštivanje naredbi Kineske komunističke partije ključno je za izbjegavanje problema. Sustav društvenog kredita nagrađuje ili kažnjava građane na temelju njihova ponašanja.
Visoki društveni kredit omogućuje bolje prilike za zapošljavanje i pristup uslugama, dok nizak kredit može dovesti do ograničenja i kazni. Mnogi kineski građani pažljivo upravljaju svojom prisutnošću na internetu i izbjegavaju aktivnosti koje bi mogle privući negativnu pozornost.
Dok je povinovanje često strategija preživljavanja, neki pojedinci se protive autoritarnim režimima kroz subverziju. Ova strategija je vrlo rizična, ali želja za borbom je snažna kod mnogih.
Samizdat, tajno prepisivanje i distribucija zabranjene literature, omogućio je širenje alternativnih pogleda. Ovi činovi rizičnog otpora omogućili su ljudima da izraze neslaganje i povežu se s ljudima istomišljenika.
Kada se suočite sa neizrecivom brutalnošću, je li konformizam kukavičluk? U svakom autoritarnom okruženju, postoje odobravatelji, disidenti i konformisti. Nažalost, nije realno očekivati da će svi ustati protiv opresije. Često moramo da se prilagodimo okolnostima, umjesto da ih mijenjamo.
Preživljavanje u diktaturi obično od nas zahtijeva oprez, pažnju i spremnost na prilagodbu.
