Otkrivenje taj sustav naziva “Babilonom Velikim” i opisuje ga kao veliku prostitutku koja je zavela sve narode svijeta. To nije samo povijesni grad. To je proročka slika ekonomsko-političkog poretka koji pretvara apsolutno sve u robu, uključujući i ljudske živote.

Tekst Otkrivenja daje živopisan opis Babilona. Žena odjevena u grimiz i skarlet, okićena zlatom, dragim kamenjem i biserima. U ruci drži zlatnu čašu punu gnusoba.

Na njenom čelu ispisano je ime: “Babilon Veliki, mati bludnicama i gnusobama zemaljskim.” Kraljevi zemlje bludničili su s njom, a stanovnici zemlje opili su se vinom njezina bludničenja.

Ovo nije doslovna žena. To je simbolička slika sustava koji zavodi kroz privid bogatstva, moći i luksuza. Babilon nudi svijetu iluziju prosperiteta dok ispod površine krije nešto mnogo mračnije. Tekst ga opisuje kao sjajan, privlačan, nešto čemu se ljudi dive i žele biti dio toga. Ali, oni koji vide dublje prepoznaju što Babilon zaista jest.

Otkrivenje daje iznenađujuće detaljan popis robe kojom Babilon trguje: zlato, srebro, drago kamenje, biseri, platno, grimiz, svila, kadiona drva, razne posude od slonovače i dragocjenog drveta, mjed, željezo, mramor, cimet, miomiris, tamjan, miro, vino, ulje, fino brašno, žito, goveda, ovce, konje, kola i na samom kraju liste dolazi najstrašnije:.. “i tijela i duše ljudske”.

Ovaj popis nije slučajan. Počinje s najluksuznijim robama, zlatom i draguljima koji su simboli krajnjeg bogatstva. Zatim prelazi na svakodnevne potrepštine: hranu, životinje, transportna sredstva. A onda završava s nečim što razara iluziju. Ljudi, tijela i duše.

U Babilonskom sustavu, čovjek je samo još jedna stavka na popisu robe.

U današnjem jeziku možemo vidjeti sličan obrazac. Globalne strukture trguju luksuzom za elitu, resursima za mase, a na kraju lanac vrijednosti završava s ljudima i njihovim radom, njihovim podacima, njihovom pažnjom i njihovom energijom. Kada ljudi postanu roba u sustavu, Babilon je dosegao svoj puni oblik.

Tekst kaže da su se “trgovci zemlje obogatili silom njezina rasipništva”. Babilon je sistem obilježen ekstremnom akumulacijom bogatstva na jednoj strani i masovnom potrošnjom na drugoj. Nije to ekonomija potreba. To je ekonomija beskrajnih želja gdje se stvaraju umjetne potrebe kako bi se održavao konstantan tok konzumacije.

Prorok vidi kako kraljevi i trgovci žale nad padom Babilona ne zato što im je stalo do pravednosti ili ljudi, već zato što više nitko ne kupuje njihovu robu. Njihova tuga je čisto ekonomska. Sistem opstaje samo dok ljudi participiraju, dok kupuju, dok troše, dok hrane strukturu svojom energijom.

“Izađi iz nje, narode moj”

Usred opisa Babilona, dolazi poziv: “Čujem drugi glas s neba gdje govori: ‘Iziđite iz nje, narode moj, da ne sudjelujete u njezinim gresima i da ne primite od njenih pošasti.'”

Ovo je ključna poruka. Ne čekati pad Babilona kao pasivni promatrači. Treba izaći iz njega i prestati biti dio strukture koja iscrpljuje i porobljava. To nije fizički odlazak. To je povlačenje pristanka, energije, participacije iz sustava koji funkcionira suprotno ljudskom dostojanstvu.

Kada ljudi prestanu hraniti sistem i kada odbiju kupovati ono što im ne treba, kada prestanu ulaziti u dugove i kada počnu živjeti jednostavnije i kada prestanu žrtvovati savjest radi opstanka u malicioznoj strukturi onda Babilon gubi svoju moć. Jer ta moć nikada nije bila njegova. Bila je posuđena, dana mu od onih koji su pristali igrati igru.

Otkrivenje opisuje pad Babilona kao iznenadan i brz: “U jednom času dođe sud joj.” Trgovci stoje izdaleka i plaču, gledajući dim njenog spaljivanja. Svo to bogatstvo, sva ta moć, sav taj sjaj nestaje u trenutku.

To nije Božja kazna koja pada izvana. To je inherentna nestabilnost sustava izgrađenog na nepravdi. Strukture koje počivaju na iskorištavanju imaju rok trajanja. Mogu izgledati nepobjedivo dok ih masa podržava. Ali kada dovoljno ljudi progleda, kada dovoljno ljudi izađe, kada kolektivna iluzija pukne onda je pad brz i konačan.

Tekst završava s glasom koji govori: “Veselite se nad njom, nebo, i sveti apostoli i proroci, jer Bog presudi vašu presudu nad njom!” Nije to veselje zbog tuđe patnje. To je oslobođenje od strukture koja je držala čovječanstvo u lancima. Pad Babilona nije kraj svijeta. To je početak mogućnosti za nešto bolje i drugačije.

*Poruka za naše vrijeme

Kada čitamo Otkrivenje danas, prepoznajemo Babilon ne kao daleku prijetnju, već kao trenutnu stvarnost. Živimo u globalnom ekonomskom sistemu koji pretvara sve u robu i strukture moći koje se hrane ljudskom patnjom kroz ratove i iskorištavanje. Živimo u društvu iluzije prosperiteta koji zahtijeva konstantnu žrtvu normalnog života, zdravlja, međuljudskih odnosa i integriteta.

Otkrivenje ne ostavlja ljude bespomoćne. Daje jasnu uputu.

Izađite

Ne nužno fizički, već svjesno. Prestanite hraniti ono što vas uništava. Povucite svoju energiju. Živite drugačije. I kada dovoljno ljudi to učini, Babilon pada ne zato što ga netko ruši, već zato što mu nestaje temelja na kojem je stajao.

To je proročanstvo i poziv istovremeno. Nije pitanje hoće li Babilon pasti. Pitanje je hoće li ljudi izaći na vrijeme, i hoće li svojom odlukom da žive drugačije ubrzati tu transformaciju ili je odgoditi nastavkom participacije u onome što ih porobljava.

Babilon kula bio je početak zaborava.

Babilon Otkrivenja je kraj zaborava.

*U sljedećem nastavku…

Babilon ne bi mogao funkcionirati bez onih koji održavaju njegovu narativnu strukturu i koji oblikuju što ljudi misle i vjeruju. Otkrivenje to naziva lažnim prorocima i silom koja čini “velika znamenja” i zavodi stanovnike Zemlje. U trećem dijelu istražit ćemo kako se ta lažna proročka slika manifestira kroz kontrolu informacija i percepcije u našem vremenu i što to znači za sposobnost ljudi da prepoznaju istinu.