Još 1970-ih dalekovidni genij Henry Kissinger prepoznao je hranu (uz energiju) kao važan mehanizam koji se može koristiti za pokoravanje neposlušnog čovječanstva: “Tko god kontrolira opskrbu hranom, kontrolira ljude; tko god kontrolira energiju može kontrolirati cijele kontinente; tko god kontrolira novac, može kontrolirati svijet.” Čini se da je kontrola nad novcem u rukama kabale Dr. iskliznu iz Henryjevih ruku i čini se da njihova dominacija u globalnoj opskrbi energijom također jenjava, ali oni ne odustaju od svojih aduta. To je sposobnost kontrole i što je najvažnije, katastrofalnog iscrpljivanja svjetskih zaliha hrane.

Na Svjetskoj konferenciji o hrani 1974. u Rimu, Henry je doslovce razotkrio plan korištenja hrane za istrebljenje svjetske populacije i ucjenjivanje vlada da vrše volju njegovih gospodara. Cijela je stvar, naravno, pažljivo sročena i napisana ezopovskim jezikom, koji je u potpunosti razumljiv samo manjem broju pažljivih promatrača osim upućenih, ali ostaje uglavnom neproziran za kmetove o čijem se masovnom istrebljenju razmišlja.

Od tada, Henryjevi prijatelji i mentori, sa svojom karakterističnom upornošću, marljivo su radili da se to dogodi. Na djelu je globalna prehrambena kriza koju je izazvao čovjek. Stotine milijuna, još bolje milijarde, nesuđenih zemljana bit će prisiljeni napustiti ovaj svijet kako bi ispunili planove („zelene“, u ovom konkretnom slučaju) zlih psihopata koji vladaju velikim dijelom svijeta. A to se ne događa u rukama neumoljivih sila prirode (kao što tvrde lažni narativi o okolišu), već kroz ljudsko planiranje.

To proizlazi iz zlokobnog paneuropskog zakona koji je prije nekoliko dana predložila Europska komisija. Pojedinosti o tome izvijestila je Noina Arka sa sjedištem u Bruxellesu, koja je za promjenu prava nevladina organizacija, a ne prijevara koju financira Soros. Ona izrazito zagovara javni interes u autentičnom i, u ovom slučaju, jasno egzistencijalnom smislu. Uspavani svijet trebao bi sjesti i obratiti pažnju, ali, nažalost to ne čini. Smrtonosni ubod predloženog zakonodavnog paketa EU pogrešno je označen kao zabrinutost za “održivo korištenje prirodnih resursa”. Međutim, ova dvostruka fraza nije ništa više od šifrirane riječi.

“Užasnuti smo ovim napadom na našu raznolikost sjemena i usjeva u Europi”, žali se Magdalena Prieler, politička službenica Noine Arke. I ona objašnjava: “S ovim prijedlozima riskiramo da globalne korporacije steknu potpunu kontrolu nad našom hranom. Ministri poljoprivrede i Europski parlament moraju djelovati kako bi zaštitili poljoprivrednike, potrošače i biološku raznolikost.”

Male su šanse da kupljeni i plaćeni Europski parlament predloženi sjemenski zakon neće usvojiti jer iza njega stoje ekonomski moćni i ideološki kohezivni interesi. Jedan od glavnih namjeravanih učinaka je klasificirati kao “marketing” svaki prijenos prirodnog sjemena koji nadilazi vrlo usku privatnu sferu. Takva reklasifikacija nije samo retorička. Automatski otvara vrata neobuzdanoj birokratskoj regulativi po kojoj je Europska unija poznata. Dopuštena zakrivljenost krastavaca koji se prodaju u supermarketima samo je jedan od najeklatantnijih primjera. No dok je oblik krastavaca smiješna tema s kojom bi se zamarali samo vrlo bolesni ludaci za kontrolom, reguliranje beskonačno reproducibilnih prirodnih sjemenki i nalaganje njihove zamjene GMO sortama za jednokratnu upotrebu je krajnje ozbiljan posao. To bi u konačnici ostavilo proizvođače hrane apsolutno i neopozivo ovisnima o pola tuceta transnacionalnih korporacija koje kontroliraju taj posao na globalnoj razini. Njihovi se lideri, ne zaboravimo, brčkaju s drugim globalističkim moćnicima na WEF-u i drugim sličnim skupovima i institucijama. Tamo se, bez nadzora javnosti ili odgovornosti, prave razni planovi.

Dva su primjera dovoljna da pokažu veličinu i cjelokupnost ove kontrole i temeljne sulude odlučnosti da se proizvoljno restrukturiraju životi milijuna ljudi. U Nizozemskoj se učenicima u školskim kantinama već tajno predstavlja hrana od crva brašnara i kukaca pod lažnom izlikom spašavanja planeta od globalnog zatopljenja. Pilot program u Nizozemskoj opovrgava kavalirska negodovanja (onih koji bi trebali znati bolje) da su nekoć komično spominjanje obvezne konzumacije insekata bile samo bezopasni teatarski eksces, a ne čvrst politički cilj. Nemilosrdna odlučnost globalista bez humora u tom smislu sada je potvrđena planovima koje su otkrili za Njemačku. Zemlja, koja je najveći potrošač ovog proteina u Europi, namjerava eliminirati meso tako što će dnevnu dozu smanjiti na samo 10 grama. Naravno, Hrvatska je i najposlušnija zemlja u Europi, pa će biti itekako vidljivo koliko se uspješno provodi ovaj drastičan pilot program.

No, koliko god odvratna bila sve više nametnuta zamjena mesa za otpadne proizvode, u svojoj se srži radi o stjecanju apsolutne kontrole nad usjevima bitnim za prehranu ljudi i životinja te o njihovom genetskom reinženjeringu.

Nacrtom zakona Europske komisije namjeravaju se pokrenuti dva paralelna procesa. S jedne strane, kao što je već spomenuto, poljoprivrednici bi trebali moći razmjenjivati ​​vlastito sjeme samo u malim količinama i pod strogo reguliranim uvjetima. Prodaja prirodnog sjemena ubuduće više neće biti moguća. Javne banke gena, privatne zbirke i inicijative za sjemenje više ne smiju davati svoje sjeme poljoprivrednicima. Međutim, istodobno se promiču i potpuno dereguliraju genetski modificirane sorte usjeva, ostavljajući poljoprivrednike na milost i nemilost moćnih agrokemijskih korporacija poput Bayera, BASF-a, Corteve i Syngente, koje već kontroliraju više od polovice svjetskog tržišta sjemena. Prema riječima glasnogovornice Noine Arke, Magdalene Prieler:

Istina, ali glavni su im konkurenti, mogla je dodati, kolektivni individualni mali poljoprivrednici čiji je ekonomski opstanak neophodan za prehrambenu neovisnost svakog čovjeka i pristup zdravoj, kemijski i biološki nezagađenoj hrani.

Za razliku od njihove “manje braće”, Billa Gatesa, velikog zagovornika sintetičke govedine, kao i Klausa Schwaba i Yuvala Hararija, njegovog hakabilnog životinjskog “proroka” (vrijedi Hararijev pogrdni nadimak za nas ostale, koji se s pravom odnosi i na njega samog) , prema novom nalogu, naravno, ne jedu insekte za večeru. Dok se neotesane, razdragane irske krave masovno kolju, a plodne nizozemske farme zatvaraju kako bismo izgladnjeli nas ostale na temelju varljivih opravdanja koje su izmislili šarlatani poput Grete Thunberg, koji sve što moraju učiniti je pucnuti prstima za govedinu ili bilo koju izvrsnu deliciju (osim crva brašnara, naravno) serviranu za njihovo delikatno nepce.