Milijarderska borba za moć: Musk razotkriva carstvo Sorosa i Gatesa.
U svijetu superbogatih bjesni bitka divova, a ovoga puta ne radi se o dionicama ili preuzimanjima, već o duši Europe. Dok se EU birokrati u Bruxellesu nervozno čupaju za veze i optužuju Elona Muska za “utjecaj na izbore”, šef X-a vješto okreće ploču.
Musk stavlja prst na zjapeću ranu u europskom establišmentu: desetljećima dug, uglavnom neometan utjecaj Georgea Sorosa i Billa Gatesa na europsku politiku. On koristi izvanrednu komičnu analogiju nazivajući Sorosa “Magnetom” – moćnim mutantom iz svemira X-Mena “koji mrzi čovječanstvo”. Uzgred, ovo nije prvi put da je napravio ovu usporedbu.
Ironija teško može biti oštrija: dok su progresivni krugovi zvonili za uzbunu zbog Muskove umiješanosti, politička predanost Sorosa i Gatesa godinama je dobronamjerno kimala glavom. Dvojica milijardera više su se puta bavili njemačkim i europskim medijima. Merkel i Macron očito zbog toga nisu imali nijednu besanu noć.
Posebno su bombastična otkrića koja je Musk podijelio o dalekosežnim financijskim tokovima Zaklade Gates. “Spiegel”, nekoć opisivan kao perjanica istraživačkog novinarstva, dobio je 2,9 milijuna dolara za izvještavanje o “globalnom društvu” i “migraciji”. Muskova presuda je poražavajuća : “Der Spiegel je plaćena propaganda.”
Dimenzija utjecaja postaje još jasnija kada se uzme u obzir Sorosev vlastiti plan. Na svojoj web stranici Open Society Foundations otvoreno poziva EU da prihvati “najmanje milijun tražitelja azila godišnje” i zagovara sustav kvota za “pravednu raspodjelu tereta” između država članica.
Ono što ovdje doživljavamo temeljni je sukob između različitih vizija europske budućnosti. Dok globalisti Soros i Gates desetljećima guraju svoju verziju “otvorenog društva”, Musk postavlja neugodna pitanja o demokratskom legitimitetu i dvostrukim standardima.
Pravo pitanje koje Europa treba postaviti nije utječu li milijarderi – već desetljećima. Pitanje je zapravo zašto se neki oblici utjecaja smatraju legitimnim, dok se drugi označavaju kao prijetnja takozvanoj demokraciji.
Ova rasprava još jednom pokazuje: samoproglašeni čuvari liberalnog poretka imaju iznenađujuće selektivno shvaćanje demokracije. Vrijeme je da Europa ima iskreniju raspravu o moći, novcu i utjecaju – čak i ako to znači otkrivanje nekih neugodnih istina.
