Pandemija koronavirusa je završila – ali se međunarodna politika u području pandemija i dalje širi. Na Općoj skupštini UN-a u New Yorku toj je temi bio posvećen cijeli dan. Na dnevnom redu bili su veća sredstva za pripremu za pandemije, proširenje pristupa „Jedno zdravlje“ („One Health“) te napredak u spornom međunarodnom sustavu za razmjenu uzročnika bolesti i koristi koje iz njih proizlaze, skraćeno PABS.

No na kraju je došlo do značajnog neuspjeha: države članice nisu se mogle usuglasiti oko planirane političke deklaracije o pandemiji.

Američka liječnica i dugogodišnja kritičarka politike WHO-a u vezi s pandemijama Meryl Nass pratila je sjednicu i dokumentirala raspravu. Prema njezinoj analizi, sastanak je pokazao koliko se snažno međunarodna infrastruktura za pandemije i nakon završetka koronakrize i dalje nastoji unaprijediti – ali istodobno i koliko su otpori među državama u međuvremenu postali veliki.

U središtu pozornosti bio je, među ostalim, PABS – Pathogen Access and Benefit Sharing. Taj sustav treba urediti način na koji se uzročnici bolesti, odnosno njihove genetske informacije, međunarodno dijele te kako se distribuiraju cjepiva, lijekovi i drugi proizvodi razvijeni na temelju njih.

Glavni direktor WHO-a Tedros Adhanom Ghebreyesus zalagao se, prema Nass, za dovršetak još uvijek otvorenih pregovora. PABS je jedan od ključnih još neriješenih dijelova međunarodne arhitekture za pandemije.

No upravo su se SAD tome usprotivile. Američka predstavnica Erica Schwartz izjavila je, prema Nass, da svaka zemlja mora sama raspolagati dovoljnim sposobnostima za otkrivanje zaraznih bolesti i odgovor na njih. Kada je riječ o sustavu PABS, i dalje ne postoji konsenzus; Washington ne podupire predloženu konstrukciju.

I iz Europske unije stigle su primjedbe, među ostalim u vezi s prijenosom tehnologije i financiranjem.

Posebno je sporno ono što je još bilo predviđeno u planiranoj političkoj deklaraciji. Osim većih ulaganja u pripremu za pandemije, boljih laboratorijskih kapaciteta te šireg pristupa lijekovima i cjepivima, trebalo se djelovati i protiv „neodlučnosti u vezi s cijepljenjem“ i zdravstveno povezanih „dezinformacija“.

Time jedno od najspornijih pitanja iz vremena korone ostaje na međunarodnom dnevnom redu: Tko će ubuduće odlučivati o tome koje se zdravstvenopolitičke izjave smatraju „dezinformacijama“ – i kakve će posljedice iz toga proizaći?

I pristup „Jedno zdravlje“ ponovno je imao važnu ulogu. Taj koncept zdravlje ljudi, životinja i okoliša promatra kao međusobno povezano te stoga nastoji snažnije povezati zdravstvenu, poljoprivrednu i okolišnu politiku. Kritičari poput Nass već godinama upozoravaju da bi se pod tim vrlo široko postavljenim pristupom sve više područja društva moglo uključiti u međunarodnu zdravstvenu i kriznu politiku.

Stoga je ključna poruka iz New Yorka dvojaka.

S jedne strane, međunarodna infrastruktura za pandemije i dalje se unapređuje: više pripreme, više financiranja, PABS, „Jedno zdravlje“ i mjere protiv takozvanih dezinformacija.

S druge strane, Opća skupština UN-a pokazala je da se taj dnevni red nipošto ne provodi bez otpora. Države su uskratile konsenzus o zajedničkoj deklaraciji.

To je značajno. Pet godina nakon korone na međunarodnoj razini više se odavno ne radi samo o izvlačenju pouka iz prošle pandemije. Radi se o tome koje bi strukture, mehanizmi financiranja i pravila o informacijama trebali već biti uspostavljeni pri sljedećoj globalnoj zdravstvenoj izvanrednoj situaciji – i tko će o tome odlučivati.