Njemačko savezno vijeće Bundesrat u svega nekoliko sekundi je izglasalo zakon o pandemijskom sporazumu SZO-a.
Njemački političari smatrali su da je glasovanje o zaštiti temeljnih prava građana vrijedno samo nekoliko sekundi: toliko je trebalo Bundesratu (Saveznom vijeću) 19. prosinca da bez kritike usvoji zakon o IHRu – zakon koji izričito predviđa ograničavanje temeljnih prava. Njemačka tako dragovoljno predaje moć i odgovornost globalističkoj organizaciji koju financiraju profiteri upravo tih kriza koje sami stvaraju
Ovaj tekst napisala je novinarka Janine Beicht, a mi ga prenosimo u cijelosti:
„Glasovanje o zakonu koji duboko krši temeljna prava trajalo je samo nekoliko sekundi. Predstavnici država imali su mjesece unaprijed da razmotre posljedice, ali to nisu učinili.
Njemačka vlada, primjenom revidiranih Međunarodnih zdravstvenih propisa SZO-a, krenula je putem koji izravno ugrožava temeljne slobode njezinih građana. Političari ove korake predstavljaju kao bezopasne prilagodbe globalnim izazovima, ali činjenice govore drugačiju priču: Međunarodna organizacija stječe utjecaj na nacionalne odluke koje se protežu u osobnu sferu.
Munjevito brz dogovor u Saveznom vijeću
„Dana 19. prosinca, Savezno vijeće odobrilo je zakon na svojoj posljednjoj sjednici u godini. Točka dnevnog reda 31 nosila je neupadljiv naslov ‘Zakon o izmjenama i dopunama Međunarodnih zdravstvenih propisa (2005.) (IHR) od 23. svibnja 2005. od 1. lipnja 2024. “
Predsjedatelj je samo spomenuo preporuku Zdravstvenog odbora; nije bilo komentara, a glasanje dizanjem ruku trajalo je samo nekoliko sekundi. Bundestag ju je prethodno odobrio “6. studenog ” .
Ovo brzopleto donošenje zakona koji duboko krši temeljna prava i učvršćuje međunarodne veze očigledan je čin političkog nemara. Predstavnici zemalja imali su mjesece da pažljivo ispitaju zakonodavstvo, ali su namjerno ignorirali nedvosmislene dijelove koji se tiču ograničenja slobode i masovnog proširenja ovlasti WHO-a.
Službeni izvještaj i njegove kontradikcije
Savezno ministarstvo zdravstva na svojoj web stranici objašnjava da su prilagodbe namijenjene omogućavanju bržeg i učinkovitijeg odgovora na pandemije i druge zdravstvene prijetnje. Izričito navodi:
„Njemački nacionalni suverenitet i mjere nacionalne zdravstvene zaštite ostaju nepromijenjene.“
– Savezno ministarstvo zdravstva
Ovo jamstvo, s obzirom na eksplicitna ograničenja temeljnih prava u zakonu, čini se kao okrutna šala. Ako WHO može izdavati preporuke s potencijalno dalekosežnim posljedicama, suverenitet je zapravo potkopan. Savezna ministrica zdravstva Nina Warken prethodno je izjavila:
„Globalna zajednica mora biti bolje pripremljena za globalne zdravstvene krize. Pandemija korona virusa nas je tome naučila. Kako bismo mogli reagirati na odgovarajući način, u hitnim slučajevima potrebne su nam informacije o uzroku i situaciji što je brže moguće. I potrebni su nam laboratoriji i bolnice u svim zemljama koji se mogu nositi sa širenjem novih infekcija. Samo ako mi, kao zajednica naroda, učinkovito surađujemo i brzo djelujemo, bit će moguće u budućnosti učinkovito obuzdati globalne zdravstvene krize ili, idealno, čak ih spriječiti.“
—Nina Warken | Savezno ministarstvo zdravstva
Ove riječi zvuče kao suradnja, ali ignoriraju ovlasti dane WHO-u da donosi obvezujuće odredbe u nacionalnim pitanjima.
Nacrt zakona eksplicitno žrtvuje temeljna prava
„Dana 16. srpnja 2025., Savezna vlada je već odobrila“ nacrt. Time je nedvosmisleno postavljen politički smjer: čak i prije nego što se mogla održati bilo kakva javna ili parlamentarna rasprava, Savezna vlada postavila je temelje za pravno obvezujuću obvezu s dalekosežnim posljedicama. Ono što se čini kao proces tehničkog odobrenja, nakon detaljnijeg ispitivanja, pokazuje se kao namjeran korak prema prenošenju međunarodnih propisa u nacionalno pravo, uključujući izričito prihvaćena kršenja temeljnih prava.
Ovaj nacrt zakona pravno obvezuje Njemačku da se pridržava novih međunarodnih propisa. Članak 2. određuje da ti propisi, zajedno sa zakonom, ograničavaju određena temeljna prava.
„Ovaj zakon, zajedno s Međunarodnim zdravstvenim pravilnikom (2005.) (IHR), ograničava temeljna prava na fizički integritet (članak 2. stavak 2. Temeljnog zakona), osobnu slobodu (članak 2. stavak 2. rečenica 2. Temeljnog zakona), tajnost dopisivanja i poštanskih komunikacija (članak 10. Temeljnog zakona) i slobodu kretanja (članak 11. stavak 1. Temeljnog zakona).“
[IHR Savezno ministarstvo zdravstva]
Iako ova formulacija ispunjava formalne zahtjeve Ustava imenovanjem dotičnih članaka, ona samo služi obvezi koju svaki zakon koji ograničava temeljna prava mora ispuniti kako bi izbjegao neustavnost. Istovremeno, jasno pokazuje spremnost vlade da žrtvuje temeljna građanska prava u korist međunarodnih obveza. Vlada je dopustila rok za prigovore na amandmane na Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima i aktivno se zalagala za njihovo ugrađivanje u njemačko pravo.
„Spomenuti vladin nacrt zakona o odobrenju izmjena i dopuna Zakona o Međunarodnom kaznenom sudu (ICC) datiran je 16. srpnja 2025. te ga je stoga Savezna vlada usvojila tek tri dana prije kraja roka za prigovore (19. srpnja 2025.) (Savezna vlada 2025.). Stoga je bilo jasno da se odgovarajući zakonodavni postupak više ne može dovršiti prije kraja roka za prigovore.“
»KRiStA«
Izmjene Međunarodnog zdravstvenog pravilnika i njihov glavni sadržaj
Međunarodni zdravstveni pravilnik prvi je put stupio na snagu 1. siječnja 1971., a temeljito je revidiran 2005. Nakon dvogodišnjeg radnog procesa, države članice WHO-a dogovorile su daljnje prilagodbe u lipnju 2024. Novo je uveden koncept “pandemijske krize”. To ovlašćuje glavnog ravnatelja WHO-a da izdaje privremene preporuke, koje mogu uključivati, između ostalog, provjeru evidencije cijepljenja, karantenske mjere ili zabrane putovanja.
„Izmjene i dopune Međunarodnog zdravstvenog pravilnika (IHR) uključuju uvođenje pojma ‘pandemijska izvanredna situacija’. Nadalje, uključuju uključivanje ‘pravde’ i ‘solidarnosti’ kao načela IHR-a. Drugi cilj je jačanje podrške koju Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) pruža državama strankama u mjerama zaštite zdravlja, uključujući olakšavanje pristupa osnovnim zdravstvenim proizvodima, kao i jačanje suradnje među državama strankama i njihove podrške zaštitnim mjerama koje koordinira WHO.“
(Bundestag)
Svaka država članica time se obvezala promptno obavještavati WHO o nejasnim zdravstvenim događajima, podržavati koordinirane mjere, osnivati nacionalno tijelo, održavati laboratorijske dijagnostičke kapacitete i boriti se protiv takozvanih “dezinformacija”, što u praksi znači suzbijanje izdvojenih mišljenja. Ove obveze jačaju središnju ulogu WHO-a, a istovremeno smanjuju nacionalnu moć donošenja odluka.
Zakon o IHR-u: Sloboda pod pritiskom
U krizi, pojedinačne savezne države teoretski bi se mogle oduprijeti, budući da su odgovorne za lokalnu zdravstvenu politiku, ali postoji malo dokaza o političkoj hrabrosti da se to učini. Odobrenje propisa IHR-a otkriva namjerno prebacivanje odgovornosti: nacionalno samoodređenje se odriče u korist nadnacionalne kontrole, a građanske slobode se sustavno ograničavaju. Politička klasa delegira ključne odluke udaljenoj organizaciji, dok formalna transparentnost prikriva de facto predaju suvereniteta. Ovaj razvoj događaja nije tehnička prilagodba, već ciljano kršenje temelja slobodnog društva i kao takav mora se nedvosmisleno osuditi.
