Oko 1 posto globalnih elita posjeduje više od 95 posto čovječanstva koji su ovisni o njihovom sustavu.
Ovo što stoji u naslovu je općepoznata stvar. No, nešto je manje poznato da neke zemlje imaju – u smislu broja stanovnika – više tih elita nego druge.
Kao što pokazuje donja karta, ovdje imamo tih superbogatih i utjecajnih ljudi – gledano brojem stanovnika – iznenađujuće čak i više (151 – 300 na milijun stanovnika) nego, primjerice, SAD (51 – 100 na milijun stanovnika), gdje ovi predstavnici su 1% poznatiji i naravno i utjecajniji.
Međutim, opet treba naglasiti da se radi o izračunu po broju stanovnika, što znači da sveukupno, naravno, u SAD-u ima daleko više ovih superbogatih i moćnih ljudi – i oni također imaju najveći utjecaj.
Primjetno je i da, po broju stanovnika, najviše “globalnih elita” nalazimo u Skandinaviji (više od 1000 na milijun stanovnika):
Poznato je da globalne elite, kao “vrh od 1 posto”, imaju više bogatstva od 95 posto čovječanstva. Takozvani superbogati i mega-korporacije koje kontroliraju tako oblikuju globalna pravila koja služe njihovim interesima nauštrb ljudi diljem svijeta.
Izvješće Oxfama upozorava protiv superbogatih
U izvješću objavljenom krajem rujna humanitarne organizacije Oxfam upozorava se da je svijet već desetljećima u rukama “globalne oligarhije” i rastuće nejednakosti, u kojoj najbogatiji dio čovječanstva posjeduje više bogatstva od gotovo svih ostalih zajedno.
Oxfam je analizirao podatke diva investicijskog bankarstva UBS i otkrio da je bogatstvo 1% najboljih sada veće od zajedničkog bogatstva 95%.
Prema ovim brojkama, u globalnom gospodarstvu postoji tolika nejednakost da ključnim industrijama dominira mali broj tvrtki. Primjerice, gotovo polovicu svjetskog tržišta sjemena kontroliraju samo dvije tvrtke, Bayer (Monsanto) i Corteva.
Samo tri financijska diva sa sjedištem u SAD-u, Blackrock, State Street i Vanguard, upravljaju s gotovo 20% od oko 20 trilijuna dolara ukupne svjetske imovine koja se može uložiti.
Velike korporacije čvrsto u rukama milijardera
Ove velike korporacije sve više vode milijarderi. Prema Oxfamu, milijarder je ili šef ili glavni dioničar više od trećine od 50 najvećih svjetskih korporacija.
“Iako često čujemo da suparništvo supersila potkopava multilateralizam, jasno je da ekstremna nejednakost igra veliku ulogu”, rekao je izvršni direktor Oxfama Amitabh Behar.
Oxfam se, između ostalog, također žali da su zahvaljujući tim korporacijama takozvana “cjepiva protiv Covid-19” povlašteno dobivale bogate zemlje.
Oxfam smatra da je to diskriminiralo siromašne zemlje, međutim, nakon onoga što znamo o ovim proizvodima, sigurno je da te zemlje trebaju biti zahvalne što nisu bile izložene.
Oxfam je objavio svoje novo izvješće, “Multilateralizam u doba globalne oligarhije”, uoči godišnje opće rasprave Ujedinjenih naroda na visokoj razini.
Tema 2024. godine – koristeći izraze tipične za Ujedinjene narode – bila je: “Ne ostavljajte nikoga iza sebe, djelujte zajedno za promicanje mira, održivog razvoja. Ljudsko dostojanstvo za sadašnje i buduće generacije.”
“Ekstremna koncentracija globalnog bogatstva na vrhu izravno potkopava te ciljeve”, kaže Oxfam u svom novom izvješću.
“Izuzetno bogati koristili su svoje akumulirano bogatstvo kako bi utjecali na političke odluke koje su potaknule destruktivne nejednakosti”, izvještava Oxfam.
Poznat po brzom razvoju
No, ova spoznaja nije revolucionarna, tim više što se taj razvoj posljednjih desetljeća ubrzava, također zahvaljujući “digitalizaciji”.
“Ekstremna nejednakost je stoga i uzrok i posljedica pomaka prema globalnoj oligarhiji, koja je ovdje široko definirana kao sposobnost ultrabogatih da utječu na političke odluke na načine koji povećavaju njihov prosperitet”, stoji u izvješću.
“Demokracije su pogođene činjenicom da ultrabogati, često putem moćnih korporativnih interesa koji djeluju u njihovo ime, mogu utjecati na donošenje politike u svoju korist na račun većine.
Pomak prema oligarhiji također više nije ograničen na nacionalne granice. Ovo je postalo globalno, utječući na donošenje politika u pojedinačnim zemljama i na međunarodnoj razini,” kaže Oxfam.
Toliko o nalazima Oxfama, koji, međutim, nisu donijeli ništa novo.
Sjajan primjer kako su mamutske korporacije uspjele dominirati velikim dijelom Europe pod jednim vodstvom je EU, koja u osnovi djeluje u interesu mega-korporacija.
EU tada uvodi zakone, norme i propise koji su u osnovi protivni interesima građana, ali su uvijek u interesu korporativnog lobija.
Svijetli primjer osiromašenja masa u situaciji u kojoj se brine za najbogatije (dok je posebno srednja klasa eliminirana) je destruktivni Green Deal ili Agenda 2030.
Naravno, Oxfam – sasvim namjerno – to neće spomenuti…
